Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Ebola – globalna zdravstvena opasnost


Zdravstveni radnik mjeri tjelesnu temperature ženi što je dio obavezne provjere prije ulaska u bonlnicu u Gomi, Demokratska Republika Kongo, 15. juli, 2019.

Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je epidemiju ebole globalnom zdravstvenom opasnosti, koja je za godinu dana u Demokratskoj Republici Kongo odnijela više od 1,700 života.

Upozorenje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO/SZO) na epidemiju ebole je poziv svjetskim liderima da pomognu u prikupljanju sredstava radi suzbijanja ove smrtonosne bolesti koja se naročito širi u dijelovima Demokratske Republike Kongo gdje je ratom traumatizovano društvo izrazito nepovjerljivo prema zdravstvenim radnicima i vakcinaciji, te je osim finansijske pomoći potrebno uspostaviti dijalog i razumijevanje, pišu svjetski mediji.

Globalna zdravstvena opasnost

Potez Svjetske zdravstvene organizacije kojim je proglasila najnoviju epidemiju ebole u Demokratskoj Republici Kongo "vanrednim stanjem javnog zdravlja od međunarodnog značaja" može potaknuti bogate države - donatore da osiguraju više novca za suzbijanje bolesti od koje je za godinu dana umrlo više od 1,600 ljudi, piše BBC.

"Vrijeme je da svijet primijeti", rekao je generalni direktor SZO-a, Tedros Adhanom Gebrejesus, na konferenciji za novinare u Ženevi sredinom mjeseca kada je proglašena vanredna situacija. Potez je pozdravio Međunarodni savez društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca: "Dok se ne promijeni stvarnost na terenu za žrtve ili partnere angažovane u aktivnostima suzbijanja nadamo se da će to privući međunarodnu pažnju kakvu ova kriza zaslužuje".

Do sada je SZO proglašavala hitne slučajeve najvišeg nivoa samo četiri puta, uključujući i epidemiju ebole koja je opustošila dijelove zapadne Afrike od 2014. do 2016. i ubila više od 11.000 ljudi. Ova epidemija je počela je prije godinu dana i zahvata dvije provincije u DR Kongo - Sjevernu Kivu i Ituri. Više od 2.500 ljudi je zaraženo, a dvije trećine njih je umrlo, ističe BBC. Trebalo je 224 dana da broj slučajeva dosegne 1.000, ali samo još 71 dan da dođe do 2.000. Svakodnevno se prijavljuje oko 12 novih slučajeva. SZO navodi kako je rizik za susjedne zemlje izrazito visok.

Svjetska zdravstvena organizacija već mjesecima jasno govori da nema dovoljno novca za rješavanje problema. Procijenjeno je da je za borbu protiv epidemije između februara i jula bilo potrebno 98 miliona dolara, ali se SZO suočila s nedostatkom od 54 miliona dolara.

Suočavanje s bolešću bilo je komplikovano i zbog sukoba u regiji, navodi BBC. Od januara je zabilježeno 198 napada na zdravstvene radnike ili ustanove u kojima se liječi ebola, što je dovelo do sedam smrtnih slučajeva i 58 povrijeđenih. Drugi veliki problem je nepovjerenje prema zdravstvenim radnicima, pa je trećina smrtnih slučajeva registrovana u zajednici, a ne u specijalističkim medicinskim centrima. Također, bilo je teško pratiti širenje virusa, izvijestio je BBC.

Nepovjerenje i strah od vakcine

Prestrašeni stanovnici Konga koji su pogođeni ebolom odbijaju da se vakcinišu protiv ove bolesti - jer se plaše da bi ih vakcina mogla ubiti. Humanitarni radnici koji rade na terenu navodno se trude da liječe neke zajednice, a mnogi mještani radije koriste alternativne lijekove jer ne vjeruju vladinim savjetima, piše londonski dnevni list San (The Sun).

Izbijanje epidemije u DR Kongo počelo je u avgustu 2018. Do novembra, epidemija je postala druga najveća ikada i do 26. jula u Kongu je potvrđena smrt 1.769 osoba, navodi list.

Razlozi da ljudi odbijaju potražiti liječenje, obično su nepovjerenje prema vladi i sumnje u vakcinaciju. Stanovnici vjeruju da će nakon vakcine ostati sterilni, da će ih ubiti i da je cjepivo dizajnirano da istrijebi zajednicu, navodi dnevni list citirajući humanitarne radnike s terena i lokalno stanovništvo.

Prikaz iz lokalne zajednice

Ebola pustoši Beni, grad s oko 600.000 stanovnika na istoku Konga, zato što se veliki broj bolesnih odlučuje da ostane kod kuće, čime nesvjesno inficiraju sve oko sebe, napisala je agencija Asošijejted pres (Associated Press) dodajući da je u prvoj polovini jula u Beniju od ebole umrlo 30 ljudi u kućama.

Zdravstveni timovi sada idu od vrata do vrata te s megafonima pokušavaju prenijeti zajednici poruku da ebola, za razliku od nekih drugih bolesti, zahtijeva da pacijent bude izoliran, van porodične udobnosti.

Dr. Mauris Kakule (Maurice Kakule), koji je bio jedan od prvih oboljelih u epidemiji ebole nakon što je liječio bolesnu ženu na svojoj klinici, sada pokušava olakšati onima koji su bolesni da dobiju pomoć u Beniju i oko njega, blizu granice s Ugandom, navodi AP. On i ostali preživjeli, koji su sada imuni na bolest, odlaze u kuće oboljelih i odvode ih na medicinsku njegu.

"Najčešći strah ljudi je da će centar za liječenje ebole napustiti samo u vreći", kaže Kakule i dodaje da se ljudi plaše da će umrijeti sami, okruženi zdravstvenim osobljem pokrivenim zaštitnim mehanizmom od glave do pete.

Odgovor Konga

Predsjednik DR Kongo Feliks Čisekedi odgovorio je na alarm SZO-a tako da je na čelo tima za suzbijanje epidemije postavio Žan Žaka Mujambija, pionira u istraživanju ebole, koji tvrdi da će bolest staviti pod kontrolu do kraja godine, piše Blumberg (Bloomberg).

Proglašenje SZO-a o globalnoj zdravstvenoj opasnosti pomoći će prikupljanju više resursa za zaustavljanje bolesti, rekao je 77-godišnji Mujambi u intervjuu u glavnom gradu Konga, Kinšasi. Mujambi je bio jedna od dvije osobe koje su 1976. otpremljene u Jambuku u sjevernom Kongu kako bi istražile ono što se pokazalo kao prvo poznata epidemija ebole. Selo se nalazi u blizini rijeke Ebola, po kojoj je bolest i dobila ime, podsjeća Blumberg.

Nesigurnost doprinosi nepovjerenju prema zdravstvenim radnicima u pogođenim zajednicama, jer je, prema riječima Mujambija, “javnost traumatizirana oružanim sukobom”. Blumberg ukazuje da je sadašnja epidemija koncentrirana u pokrajinama Sjeverni Kivu i Ituri koje su dugo bile izložene nasilju brojnih militantnih grupa.

Inače za finansiranje odgovora na epidemiju u narednih šest mjeseci je, prema ocjeni SZO, potrebno 324 miliona dolara, što je otprilike tri puta više od zahtjeva od prošlog avgusta, kada je proglašena epidemija. Blumberg dodaje da je Afrička unija najavila sazivanje foruma za prikupljanje sredstava za suzbijanje epidemije u septembru.

Kada je riječ o vakcinaciji, više od 170.000 ljudi primilo je vakcinu u DR Kongo, koju je proizveo ‘Merck & Co’. Dok SZO ima više od 200.000 dodatnih doza, kažu da postoji potreba za alternativnim opcijama. Bivši ministar zdravlja odbijao je upotrebu druge eksperimentalne vakcine koju su napravili ‘Johnson & Johnson’, za zaštitu populacije koja nije odmah izložena riziku. "Na zemlji je da kaže trebaju li nam druga cjepiva ili ne", a odluku će donijeti vijeće koje je imenovala vlada, rekao je Mujambi u razgovoru za Blumberg.

Prave lekcije u vrijeme katastrofe

Da li smo u stanju naučiti prave lekcije kada dođe do katastrofe? Prije pet godina, razorna epidemija ebole u zapadnoj Africi odnijela je više od 11.000 života i izazvala međunarodnu paniku dok je stigla do SAD-a i Europe. No, nova epidemija postala je druga najsmrtonosnija, usprkos naporima borbe protiv nje u posljednjih godinu dana. Sada je virus bljesnuo ne samo na mjestima gdje je ranije bio već je stigao do velikog grada Gome na granici s Ruandom i proširio se na više od 500 km, sa slučajevima identificiranim u Ugandi, ukazuje urednički tim britanskog Gardijana (The Guardian).

S obzirom na svoje najosnovnije zdravstvene potrebe, brzo širenje epidemije ospica i neprestane probleme s kolerom, ljudi možda neće smatrati ebolu prioritetom, pogotovo ako se njihove druge brige ne priznaju. No, ovo je dosta drugačiji izazov od onog 2014. godine. To nije samo javno zdravstvo, već humanitarna kriza, koja se odvija u konfliktnoj zoni s visokom stopom neuhranjenosti i dubokom sumnjom koja koči napore za kontrolu bolesti: ove godine je zabilježeno 174 napada na zdravstvene radnike koji se bore protiv epidemije.

Potreba za razumijevanjem i angažmanom u zajednici - koja je jasna još od epidemije iz 2014. - kritičnija je nego ikad. To najprije znači dijalog, a ne instrukcije, navodi se u uredničkom komentaru i dodaje kako je za rad na terenu svakako potrebna i odgovarajuća finansijska podrška.

SZO se nada da će proglašavanje vanrednog stanja potaknuti vlade da odgovore. Njezin generalni direktor dr. Tedros Adhanon Gebrejesus upozorio je da je za borbu protiv ove epidemije potrebno stotine miliona dolara; isporučena je samo polovina založenog novca. Jim Jong Kim, je u vrijeme dok je bio predsjednik Svjetske banke, rekao da je epidemija u zapadnoj Africi mogla biti uništena uz dovoljno finansijskih sredstava. Ali, ističu urednici Gardijana, pomoć je počela kapati tek kada su se zapadne zemlje zabrinule zbog potencijalne opasnosti po svoje građane.

Slučaj humanitarne krize i podrške u borbi protiv ebole je jednostavan i neosporiv - umiru majke, očevi, sestre i djeca, u zajednicama koje su već toliko propatile. Jedna lekcija iz epidemije 2014. godine bila je da stvarna i ozbiljna međunarodna odlučnost može bolest staviti pod kontrolu. Druga je da bez takvih napora rizik postaje mnogo veći, zaključuje britanski list.

XS
SM
MD
LG