U Banja Luci traje šesti po redu Međunarodni festival animacije. Da li zbog ukupne situacije u društvu, da li zbog nerazumijevanja odgovornih ljudi, nadležni organi su smotri, koja je stekla veliku reputaciju u svijetu animacije, dodijelili značajno ograničena sredstva, pa sada više liči na reviju, nego na festival. Tim povodom razgovaramo sa direktorom Goranom Dujakovićem.
Dujaković: Mi smo njega ove godine odrezali na minimum. Otkazali smo sve velike goste. Imali smo, kao i ranijih godina, obezbjeđene vrhunske svjetske animatore. To je ove godine otkazano. Otkazan je dolazak svih vrhunskih svjetskih animatora. Naravno da se to kasnije odrazilo i na programski dio. Praktično smo programski festival prepolovili. Manifestacija, koja je bila svjetskog ranga, gdje od početka ovdje dolaze najveći svjetski animatori, sada je pretvorena u jednu, nažalost, malo jaču reviju filmova. Ostao je taj takmičarski karakter festivala, ali nećemo dodijeliti novčanu nagradu zato što praktično nemamo novca da to uradimo.
Dujaković: Mi u suštini, za razliku od mnogih kulturnih manifestacija koje se održavaju u Banja Luci i RS-u, nismo nikada krili sa koliko novca raspolažemo. Dobili smo 12.000 KM od Ministarstva prosvjete i kulture, kao pokrovitelja ovog festivala, 6.500 KM od grada Banja Luka, koji su naknadno umanjeni za 10% i od Croatia osiguranja smo dobili sponzorstvo u iznosu od 500 KM. Praktično imamo budžet od 18.500 KM i sa tim budžetom radimo ovaj festival.
Dujaković: Da. Nagrada je bila 5.000 EUR, ali je prošle godine bila smanjena na 2.000 EUR i sada je potpuno izbačena ta nagrada. Znači da ovaj festival više neće biti interesantan ni za neke potencijalne animatore. Ove godine smo dobili strahovito jak festival u takmičarskom programu. Imali smo jaku selekciju. Na početku, prve godine kada smo pokrenuli festival, dolazilo je svašta na festivalski konkurs, a ove godine je došlo vrlo malo loših filmova. Jako teško je bilo izabrati 56 filmova koji su ušli u takmičarski program. To pokazuje kako rejting festivala raste. Sa jedne strane imamo vrlo jake međunarodne reference, a sa druge strane imamo strahovit pad kada je u pitanju Banja Luka i RS, kao da se ovdje ne razumije šta smo mi napravili. Imam utisak da ovi u ministarstvu i u gradu u isti rang stavljaju ovaj događaj, kao i pletenje priglavaka. Nas je to prosto zapanjio.
Dujaković: Mi nismo imali problem što se tiče takmičarskog programa. Dobijamo otprilike isti broj filmova, oko 250 filmova. Dobili smo vrlo jaku i poljsku i francusku produkciju, ove godine vrlo jaku rusku produkciju. Hrvati standardno šalju gotovo sve. Sa te strane je festival ostao na istom nivou, ali ovi svi drugi prateći programi su dramatično smanjeni.
Recimo ove godine je u fokusu trebala da bude japanska animacija. Mi svake godine promovišemo jednu od velikih, nacionalnih, svjetskih kinematografija animiranog filma. Ove godine su to trebali da budu Japanci. Zato je trebao da dođe Kodži Amamura, kao najznačajniji japanski animator i suosnivač Hirošima film festivala, koji je jedan od četiri najznačajnija filmska festivala animiranog filma u svijetu.
Obzirom da je situacija bila takva kakva jeste mi smo morali da otkažemo njihov dolazak, iako smo prošli čak i kod japanske vlade i dobili smo grant za dolazak tih ljudi. Međutim, dogodio se ogroman disbalans u ukupnom budžetu festivala, koji je bio projektovan na 120.000 i uz garanciju vlade. Mi smo imali garanciju naše Vlade, koja je poslata Vladi Japana, da će festival da se održi. Onda se budžet smanjio na 18.000 KM, što je dramatična razlika u ukupnom budžetu. Naravno, pošto oni kontrolišu da vide na koji način se odvija finansijska konstrukcija, to je palo. Festival u ovom obliku nije dostojan imena tog ranga i sramota je dovesti ljude na ovako nešto što se sada zove festival.
Banja Luka je kulturna palanka
Dujaković: Naš festival je imao jedinstven koncept u svjetskim okvirima. Podržani smo direktno od svjetske asocijacije, uostalom i sada na otvaranju je bila generalna sekretarica svjetske asocijacije, Vesna Dominković, koja je i otvorila ovaj festival. Festival je bio takvog koncepta da promoviše autorsku animaciju na što većem prostoru. Nikada nismo dobili ni jednog feninga iz bilo kog od tih gradova. To je bilo potpuno na teret festivala, ali smo imali misiju i mislim da je to ostavilo efekta. U krajnjem slučaju, barem u Banja Luci, se taj efekt vidi. Na otvaranju smo imali gotovo ispunjenu dvoranu, iako se u isto vrijeme održava i jedan pozorišni festivalčić u Banja Luci koji organizuje jedna mlada grupa pozorišnih radnika, a praktično samo da odvuku publiku odavde. U takvim uslovima radimo. To su uslovi jedne filozofije palanke. Banja Luka je jedna kulturna palanka, ništa drugo.
Dujaković: Oni moraju shvatiti da smo mi jedna vrlo uporna grupa ljudi. Za razliku od mnogih drugih kulturnih manifestacija, koje se ovdje organizuju uglavnom da se uzme što više para, mi na početku nismo imali taj motiv. Praktično smo sve početne aktivnost finansirali iz svog džepa. Nemamo u ovom momentu na računu ni feninga od strane institucija koje su dodijelile konkurse za taj novac. Tu se vidi kakav je motiv u pitanju i mi ćemo to raditi. Naći ćemo način.
Vlada smatra da njoj ne treba ovaj festival, kao što je rekla pomoćnica ministra Irena Solda, da RS-u nije potreban. Ko je to kompetentan da kaže da nešto nije potrebno? To gledam kao vrstu kulturnog šoka. Oni ne mogu da kritikuju nešto što ne znaju, što ne poznaju, što ne razumiju. Najlakše je reći, nama to nije potrebno, a danas kada gledamo animaciju u globalnom smislu, ne postoji ni jedan segment u životu u kom ona nije prisutna. Od video igrica, mobilnih telefona, do dugometražnih filmova, sve to neko animira. Neki dan je prikazan film Gravitacija, koji je gotovo u cjelini animiran. To je tehnologija i umjetnost budućnosti. Pred tim se ne mogu zatvoriti oči. Jednog dana će oni shvatiti koliko je sve ovo bilo pogrešno. Mi ćemo biti uporni.
Direktan rezultat postojanja ovog festivala je pokretanje smjera za animirani film, za koji je banjalučka akademija dobila licencu i od sljedeće godine. Jedino Banja Luka, pored Zagreba, će imati školovane profesionalne animatore. To je direktan rezultat postojanja ovog festivala.
Dujaković: Naravno. Ne mogu to oni sasjeći. To je proces koji ide svojim tokom. Neki imaju drugačiju projekciju kulture, kako treba da izgleda kultura, šta potpada pod nešto što se zove umjetnost, kao neka elitna kultura, ali to su potpuno pogrešne predstave. Ovo je nezaustavljiv proces i ići će svojim tokom. On će postojati u minimalnom obliku, ali će postojati. Ne mogu mu ništa.
Dujaković: Od kada je došao novi direktor na čelo RTRS-a, Rajko Radovanović, koji je obrazovani filmski kritičar, praktično je promijenio stav RTRS-a. Ove godine je festival dosta zastupljeniji na RTRS-u.
Dujaković: Postoje dva razloga. Prvi razlog je naravno nedostatak novca, a dijelom i nekompetentnost ljudi koji odlučuju o tim stvarima. Da bi vi ušli u ovaj prostor, vi morate poznavati taj prostor. Ako ne, onda barem konsultovati nekoga. Mi smo radili šest godina sa svim najznačajnijim svjetskim festivalima animiranog filma. Imamo kontakte sa producentskim kućama. Radili smo sa studijima od Kanade do Rusije, preko Njemačke, Francuske i tako dalje. Tu vrstu kontakta imamo, samo treba neko da nam se obrati. To nisu skupi filmovi. Neke programe smo čak i besplatno obezbjeđivali prije par godina. Nekih dvadesetak filmova smo puštali na RTRS-u. Mi smo ih obezbijedili kao festival i zato što su to bili nagrađeni filmovi.
Ima načina da se dođe do filmova, samo ako neko želi da se to uradi. Samo treba da postoji volja i ništa drugo. U krajnjem slučaju, nije potrebno ni da se gleda puno unaprijed. Bolje da prikazuju Toma i Džerija i Duška Dugouška, koji su zaista vrh komercijalne animacije i koji su bili vrlo pozitivni filmovi u odnosu na ovu konfekciju animacije, koja uglavnom dolazi iz Japana i nekih studija koji to prave u velikim količinama.
Dujaković: Sve se može uništiti, samo se optimizam ne može uništiti. To je ono što mi nosimo. Naš cilj je bio potpuno drugačiji u odnosu na ciljeve drugih. Sve će doći na svoje mjesto. Prosto legne. Optimista sam da će, ako ništa drugo, ovo doći do nekih ušiju, do nekog ko odlučuje u smislu projektovanja neke kulturne politike.
RSE: Osjećam nelagodu, ali priču o festivalu moram započeti pitanjem kojim obično završavam prigodne razgovore. Nedostatak sredstava je, čini se, festivalu potpuno ili barem djelimice skresao krila?
Dujaković: Mi smo njega ove godine odrezali na minimum. Otkazali smo sve velike goste. Imali smo, kao i ranijih godina, obezbjeđene vrhunske svjetske animatore. To je ove godine otkazano. Otkazan je dolazak svih vrhunskih svjetskih animatora. Naravno da se to kasnije odrazilo i na programski dio. Praktično smo programski festival prepolovili. Manifestacija, koja je bila svjetskog ranga, gdje od početka ovdje dolaze najveći svjetski animatori, sada je pretvorena u jednu, nažalost, malo jaču reviju filmova. Ostao je taj takmičarski karakter festivala, ali nećemo dodijeliti novčanu nagradu zato što praktično nemamo novca da to uradimo.
RSE: Koliko ste sredstava dobili ove godine od nadležnih organa? Šta možete sa time uraditi?
Dujaković: Mi u suštini, za razliku od mnogih kulturnih manifestacija koje se održavaju u Banja Luci i RS-u, nismo nikada krili sa koliko novca raspolažemo. Dobili smo 12.000 KM od Ministarstva prosvjete i kulture, kao pokrovitelja ovog festivala, 6.500 KM od grada Banja Luka, koji su naknadno umanjeni za 10% i od Croatia osiguranja smo dobili sponzorstvo u iznosu od 500 KM. Praktično imamo budžet od 18.500 KM i sa tim budžetom radimo ovaj festival.
RSE: Ako se dobro sjećam, prije dvije ili tri godine je nagrada bila nekih 10.000 KM?
Dujaković: Da. Nagrada je bila 5.000 EUR, ali je prošle godine bila smanjena na 2.000 EUR i sada je potpuno izbačena ta nagrada. Znači da ovaj festival više neće biti interesantan ni za neke potencijalne animatore. Ove godine smo dobili strahovito jak festival u takmičarskom programu. Imali smo jaku selekciju. Na početku, prve godine kada smo pokrenuli festival, dolazilo je svašta na festivalski konkurs, a ove godine je došlo vrlo malo loših filmova. Jako teško je bilo izabrati 56 filmova koji su ušli u takmičarski program. To pokazuje kako rejting festivala raste. Sa jedne strane imamo vrlo jake međunarodne reference, a sa druge strane imamo strahovit pad kada je u pitanju Banja Luka i RS, kao da se ovdje ne razumije šta smo mi napravili. Imam utisak da ovi u ministarstvu i u gradu u isti rang stavljaju ovaj događaj, kao i pletenje priglavaka. Nas je to prosto zapanjio.
RSE: Prošle godine je bilo bezmalo 300 filmova. Kompletna poljska produkcija, hrvatska također. Ove godine zaista znatno manje filmova?
Dujaković: Mi nismo imali problem što se tiče takmičarskog programa. Dobijamo otprilike isti broj filmova, oko 250 filmova. Dobili smo vrlo jaku i poljsku i francusku produkciju, ove godine vrlo jaku rusku produkciju. Hrvati standardno šalju gotovo sve. Sa te strane je festival ostao na istom nivou, ali ovi svi drugi prateći programi su dramatično smanjeni.
Recimo ove godine je u fokusu trebala da bude japanska animacija. Mi svake godine promovišemo jednu od velikih, nacionalnih, svjetskih kinematografija animiranog filma. Ove godine su to trebali da budu Japanci. Zato je trebao da dođe Kodži Amamura, kao najznačajniji japanski animator i suosnivač Hirošima film festivala, koji je jedan od četiri najznačajnija filmska festivala animiranog filma u svijetu.
Obzirom da je situacija bila takva kakva jeste mi smo morali da otkažemo njihov dolazak, iako smo prošli čak i kod japanske vlade i dobili smo grant za dolazak tih ljudi. Međutim, dogodio se ogroman disbalans u ukupnom budžetu festivala, koji je bio projektovan na 120.000 i uz garanciju vlade. Mi smo imali garanciju naše Vlade, koja je poslata Vladi Japana, da će festival da se održi. Onda se budžet smanjio na 18.000 KM, što je dramatična razlika u ukupnom budžetu. Naravno, pošto oni kontrolišu da vide na koji način se odvija finansijska konstrukcija, to je palo. Festival u ovom obliku nije dostojan imena tog ranga i sramota je dovesti ljude na ovako nešto što se sada zove festival.
Banja Luka je kulturna palanka
RSE: Zapravo neko vas gura da se vratite početku i da postanete revija. Prošla godina je bila zanosna. Bilo je prekrasno čuti da festival nije samo banjalučki, nego da se održava u šest gradova.
Dujaković: Naš festival je imao jedinstven koncept u svjetskim okvirima. Podržani smo direktno od svjetske asocijacije, uostalom i sada na otvaranju je bila generalna sekretarica svjetske asocijacije, Vesna Dominković, koja je i otvorila ovaj festival. Festival je bio takvog koncepta da promoviše autorsku animaciju na što većem prostoru. Nikada nismo dobili ni jednog feninga iz bilo kog od tih gradova. To je bilo potpuno na teret festivala, ali smo imali misiju i mislim da je to ostavilo efekta. U krajnjem slučaju, barem u Banja Luci, se taj efekt vidi. Na otvaranju smo imali gotovo ispunjenu dvoranu, iako se u isto vrijeme održava i jedan pozorišni festivalčić u Banja Luci koji organizuje jedna mlada grupa pozorišnih radnika, a praktično samo da odvuku publiku odavde. U takvim uslovima radimo. To su uslovi jedne filozofije palanke. Banja Luka je jedna kulturna palanka, ništa drugo.
RSE: Praktično je ova vaša umjetnost bila dugo zapostavljena u cijeloj državi. Vi u Banja Luci i gospodin Rajić u Neumu ste je nekako uspjeli reanimirati. Sve ovo ozbiljno prijeti da se vrati na početak?
Dujaković: Oni moraju shvatiti da smo mi jedna vrlo uporna grupa ljudi. Za razliku od mnogih drugih kulturnih manifestacija, koje se ovdje organizuju uglavnom da se uzme što više para, mi na početku nismo imali taj motiv. Praktično smo sve početne aktivnost finansirali iz svog džepa. Nemamo u ovom momentu na računu ni feninga od strane institucija koje su dodijelile konkurse za taj novac. Tu se vidi kakav je motiv u pitanju i mi ćemo to raditi. Naći ćemo način.
Vlada smatra da njoj ne treba ovaj festival, kao što je rekla pomoćnica ministra Irena Solda, da RS-u nije potreban. Ko je to kompetentan da kaže da nešto nije potrebno? To gledam kao vrstu kulturnog šoka. Oni ne mogu da kritikuju nešto što ne znaju, što ne poznaju, što ne razumiju. Najlakše je reći, nama to nije potrebno, a danas kada gledamo animaciju u globalnom smislu, ne postoji ni jedan segment u životu u kom ona nije prisutna. Od video igrica, mobilnih telefona, do dugometražnih filmova, sve to neko animira. Neki dan je prikazan film Gravitacija, koji je gotovo u cjelini animiran. To je tehnologija i umjetnost budućnosti. Pred tim se ne mogu zatvoriti oči. Jednog dana će oni shvatiti koliko je sve ovo bilo pogrešno. Mi ćemo biti uporni.
Direktan rezultat postojanja ovog festivala je pokretanje smjera za animirani film, za koji je banjalučka akademija dobila licencu i od sljedeće godine. Jedino Banja Luka, pored Zagreba, će imati školovane profesionalne animatore. To je direktan rezultat postojanja ovog festivala.
RSE: Možemo konstatovati kako se animacija ukorijenila u naše prostore?
Dujaković: Naravno. Ne mogu to oni sasjeći. To je proces koji ide svojim tokom. Neki imaju drugačiju projekciju kulture, kako treba da izgleda kultura, šta potpada pod nešto što se zove umjetnost, kao neka elitna kultura, ali to su potpuno pogrešne predstave. Ovo je nezaustavljiv proces i ići će svojim tokom. On će postojati u minimalnom obliku, ali će postojati. Ne mogu mu ništa.
RSE: Ima još jedan mali paradoks. Jedan od vaših glavnih saveznika je ukupan TV sistem. Pošto je u krizi, a i da nije u krizi vjerovatno bi bilo tako, uporno poteže za jeftinom robom, umjesto da vama pomaže u valorizaciji ovoga što ste pokrenuli?
Dujaković: Od kada je došao novi direktor na čelo RTRS-a, Rajko Radovanović, koji je obrazovani filmski kritičar, praktično je promijenio stav RTRS-a. Ove godine je festival dosta zastupljeniji na RTRS-u.
RSE: Mislim na nivou čitane države. Više govorim o tome šta ti ljudi prikazuju i na koji način oni prilaze animaciji uopšte. Filmove se kupuju na kilogram ili na metar, umjesto istinskih umjetničkih filmova.
Dujaković: Postoje dva razloga. Prvi razlog je naravno nedostatak novca, a dijelom i nekompetentnost ljudi koji odlučuju o tim stvarima. Da bi vi ušli u ovaj prostor, vi morate poznavati taj prostor. Ako ne, onda barem konsultovati nekoga. Mi smo radili šest godina sa svim najznačajnijim svjetskim festivalima animiranog filma. Imamo kontakte sa producentskim kućama. Radili smo sa studijima od Kanade do Rusije, preko Njemačke, Francuske i tako dalje. Tu vrstu kontakta imamo, samo treba neko da nam se obrati. To nisu skupi filmovi. Neke programe smo čak i besplatno obezbjeđivali prije par godina. Nekih dvadesetak filmova smo puštali na RTRS-u. Mi smo ih obezbijedili kao festival i zato što su to bili nagrađeni filmovi.
Ima načina da se dođe do filmova, samo ako neko želi da se to uradi. Samo treba da postoji volja i ništa drugo. U krajnjem slučaju, nije potrebno ni da se gleda puno unaprijed. Bolje da prikazuju Toma i Džerija i Duška Dugouška, koji su zaista vrh komercijalne animacije i koji su bili vrlo pozitivni filmovi u odnosu na ovu konfekciju animacije, koja uglavnom dolazi iz Japana i nekih studija koji to prave u velikim količinama.
RSE: Jedino što mi je za kraj ostalo je da iskažem silnu želju da se uskoro vratite na prave grane i poželim još mnogo festivala koji neće ići prema reviji, nego prema istinskim međunarodnim smotrama.
Dujaković: Sve se može uništiti, samo se optimizam ne može uništiti. To je ono što mi nosimo. Naš cilj je bio potpuno drugačiji u odnosu na ciljeve drugih. Sve će doći na svoje mjesto. Prosto legne. Optimista sam da će, ako ništa drugo, ovo doći do nekih ušiju, do nekog ko odlučuje u smislu projektovanja neke kulturne politike.
