Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Brano Jakubović: Dubioza kolektiv nastoji muzikom prenijeti poruku


Brano Jakubović, foto: zurnal.info
Brano Jakubović, frontman grupe Dubioza kolektiv, koja je neki dan dobila MTV nagradu kao najbolji band Balkana, za RSE kaže kako Dubioza pokušava probleme današnjice staviti u prvi plan, koliko god je to moguće, ali ne u kontekstu dnevnika, nego u kontekstu muzike.

RSE: Možeš li nam objasniti o kakvoj je nagradi zapravo riječ i kako se ona dobije?

Jakubović: To je MTV nagrada na nivou Evrope. Svaka regija koja ima svoj MTV, u našem slučaju MTV Adria, koja pokriva prostor bivše Jugoslavije, u toj kategoriji dodjeljuju nagradu za najbolji bend te godine u svom regionu. Mi smo upravo sada dobili tu nagradu. Nakon što dobiješ ovu nagradu, automatski ideš u „baraž” sa svim ostalim pobjednicima regionalnih MTV-eva u kategoriju Best European Act, gdje onda ide glasanje za najbolji evropski bend.

RSE: Znači, sistem glasanje je u pitanju?

Jakubović: Da. Isti je princip kao i u Best Adria Act. Ljudi idu na sajt MTV-a i glasaju. Prvo se izabere pet najboljih, a onda će u Belfastu, čini mi se, na ceremoniji biti proglašen pobjednik.

RSE: Šta vi zapravo svirate? Imate li vlastitu odrednicu za vašu mješavinu stilova ili neki žanr na koji se posebno oslanjate?

Jakubović: Mi u principu uopšte ne razmišljamo o žanrovima. Nama je najvažnije da napišemo tekst i da ispričamo priču, da pošaljemo poruku koja nas
Mi se trudimo da stihovi govore o našoj realnosti, da pokušamo nekako ukazati na probleme.
zanima. Poslije toga tražimo najbolju muzičku podlogu. Uopšte nismo opterećeni muzičkim žanrom. Možda je i zbog toga jako pomiješan zvuk jer tražimo ono što najbolje zvuči i šta će najbolje prenijeti poruku. Jedina stvar koja nam je bitna u samoj muzici jeste da ljudi koji nas slušaju, pogotovo van bivše Jugoslavije, mogu shvatiti odakle dolazimo iz same muzike. Zbog toga i stavljamo dosta tradicionalne ili narodne muzike u sve to.

RSE: Znači sve ima etno štih?

Jakubović: U suštini, ova priča koju mi pričamo dobija na značenju kada znaš odakle je bend i sa kakvim bekgraundom dolazi. Tek onda priča dobija svoju punoću.

RSE: Ljudi, koji govore ovim našim jezicima, naprosto su fascinirani sadržajem vaših tekstova. Bezmalo pa ne postoji slušalac na prostorima nekada zajedničke države da ne zna Dubiozine udarne stihove.

Jakubović: Mi se trudimo da stihovi govore o našoj realnosti, da pokušamo nekako ukazati na probleme. Naravno, svi su svjesni tih problema. Mi ih pokušavamo staviti u prvi plan, koliko god je to moguće, ali ne u kontekstu dnevnika, nego u kontekstu muzike. Čini nam se da to ljude najbolje navodi na razmišljanje, pa čak i na neko djelovanje u traženju rješenja.



RSE: Ova radikalna kritika društva sa razlogom privlači pažnju ovdašnje publike, ali kako komunicirate sa evropskom publikom? Na početku ste snimali na engleskom i bili okrenuti zapadnom tržištu.

Jakubović: Kod nas su se igrom slučaja formirala dva paralelna tržišta. Jedno je tržište bivše Jugoslavije, gdje izdajemo albume na našim jezicima, a drugo je tržište Evrope, gdje djelujemo na engleskom jeziku. U principu pokušavamo te dvije priče, koje su jako slične, drugačije koncipirati i predstaviti.Naravno, koncerte sviramo dvojezično. Sviramo i engleske i naše pjesme, gdje god da sviramo. Tek onda vidiš koliko su te priče i problemi slični, samo su možda različito dozirani. Sama vrsta problema je jako slična jer recesija pogađa i Nijemce, kao i Bosance, možda Bosance u malo većoj mjeri, ali ista vrsta revolta su budi u ljudima. Tako da kada kažeš „recesija” to je univerzalna riječ bilo gdje na svijetu. Kad kažeš „firma illegal” svi znaju o čemu pričam. Tako se trudimo, i na oba jezika, da što više koristimo univerzalnih riječi koje će same za sebe dobro funkcionisati. Kada kažeš „recesija” u refrenu - i ljudi na Obali slonovače znaju o čemu pričaš.

RSE: Razumijem da se na našem jeziku može jezgrovito, ubojito napisati nešto, ali kako to uraditi na engleskom? Hvala Bogu, pošto ste tako prihvaćeni od strane publike, pretpostavljam da i oni dobro razumiju.

Jakubović: Ovaj zadnji album, koji je izašao u septembru ove godine za Ameriku i Evropu, i koji je čitav na engleskom jeziku, koncipirali smo, uslovno rečeno, na tretiranju „izmišljenog” problema emigranata koji je zadnje dvije godine, pogotovo u Evropi, jako aktuelan. Jednostavno smo morali odreagovati na tu čitavu
Ovaj zadnji album koncipirali smo, uslovno rečeno, na tretiranju „izmišljenog” problema emigranata koji je zadnje dvije godine, pogotovo u Evropi, jako aktuelan.
priču jer mi se čini da Brisel, i većina Vlada u Evropi, kada su shvatili da baš nemaju pravi odgovor na ekonomske krize i slične stvari, su našli vrlo jednostavno rješenje – da okrive nekog drugog, ili da okrenu svu pažnju ljudi na tako neki izmišljeni problem, koji ustvari ne znači ništa, da bi se narodu sakrili pravi problemi.Mi smo čitav album manje više koncipirali na taj način. Zato smo namjerno gurali još više muzike sa Balkana da bi se mogla povući paralela. Čini mi se da smo napravili dobar posao jer vidim da i te tekstove na engleskom jeziku vrlo dobro prihvaćaju, i kod nas, a pogotovo u inostranstvu. Ljudi, koji jesu emigranti u Evropi, vrlo dobro to razumiju. Bitno je samo naći temu koja je aktuelna i o kojoj ima smisla pričati. Onda naravno ljudi reaguju na to.

RSE: Ljudi koji predano prate savremena muzička kretanja kažu kako nikada nisu upoznali bend koji češće nastupa. Negdje sam pročitao kako ste u jednoj godini svirali čak 100 koncerata. Sva sedmorica ste prebacili tridesetu, neki i debelo.

Jakubović: Zadnje tri godine je taj naš tempo oko 100 koncerata godišnje. To je nešto što nama odgovara i nekako zbog tih koncerata i bliskog kontakta sa ljudima muzičari sve ovo i rade. Mi imamo potrebu da radimo, tako da i kad ne sviramo, u pauzama, ili radimo nove stvari, ili usavršavamo izvedbe. Nekada davno smo odlučili da se bavimo ovim i to smo shvatili krajnje ozbiljno. Tako i radimo. Jednostavno je muzika za nas previše ozbiljna da bismo se bavili paušalno time.

RSE: Čovjeku dođe da se upita imate li vremena uopšte da uđete u studio, a vi već imate pet-šest albuma, dobrih albuma.

Jakubović: Kao što rekoh, mi dosta radimo i u hotelu kada smo na turnejama, i u kombiju, i u svim mogućim pauzama. Trudimo se da nešto pišemo, stavljamo neke ideje na gomilu. Nama je jako važno da shvatimo šta je koncept albuma jer kada ga imamo, onda nam je vrlo lako ući u taj proces i završiti ploču. Iz te gomile ideja na kraju izvadimo ono što nas zanima i ono što je aktuelno u određenom trenutku i sklapamo to u jednu cjelinu. Nekako je nama važno da konstantno radimo. Nismo od onih bendova koji mogu sebi da priušte pauze jer mi se čini da bi se malo izgubili kada bi počeli praviti pauze i kada bi svako bio na svojoj strani.

RSE: Baš sam očekivao kako ćete se sada onako slavodobitnički odmarati i uživati, davati intervjue, sviruckati, ali očito da vam je bliska budućnost isplanirana.

Jakubović: Manje-više sljedeća godina je dosta isplanirana jer želimo da promovišemo album koji se zove “Wild, wild East” u Americi i Evropi. To su mjesta na kojima trebamo jako puno svirati i uraditi jako puno posla da bi ispromovisali taj album, da bi on došao do ljudi. Do sada smo stvarno zadovoljni jer su mediji, pogotovo u Evropi, jako dobro odreagovali. Čini mi se da tu sada ima mjesta da se to sve zajedno nastavi i digne na veći nivo.

RSE: Znači, ponovo na Zapad. Očekujete li možda i onu najznačajniju MTV-evu nagradu? Koliko vam zapravo sve ovo može doprinijeti na tržištu? Čini se da ste i do sada bili prilično paženi i maženi od strane muzičke kritike.

Jakubović: Nama već ova nagrada koju smo dobili dosta znači, ali nadamo se da možemo napraviti još nešto, najviše zahvaljujući ljudima koji preko Facebooka, Twitera i ostalih internetskih čuda stvarno neumorno glasaju. Non-stop dobijamo izvještaje od ljudi koliko su glasali, gdje su glasali i tako dalje. Onda oni jedni druge nagovaraju da glasaju i dalje. Naravno, takmičimo se sa ogromnom industrijom jer to su uglavnom bendovi sa major label-ovima i ogromnom mašinerijom iza, ali ne treba odustajati. Probati ćemo napraviti nešto pa ćemo vidjeti šta će biti. Mi smo već zadovoljni sa ovom nagradom koju smo dobili.

RSE: Niste se ni do sada plašili, pa nemate razloga ni u buduće. U svakom slučaju, ne samo da ste vi obradovani, mislim da je obradovana čitava ova država jer naši su uspjesi zaista rijetki.
XS
SM
MD
LG