Blerta Sejdija je imala 17 godina kada je od nepoznatog muškarca prihvatila piće.
"Nekoliko puta sam mu rekla da ne želim," priča Sejdija za Radio Slobodna Evropa. No, on je insistirao i otišao je kupiti energetsko piće. Upravo je ta upornost i navela Sejdiu da instinktivno prati njegove korake i da vidi kako joj u piće sipa nešto.
"Iako ti roditelji stalno govore da budeš oprezna nisam mislila da je to nešto što se događa," dodaje Sejdija.
Događaj iz kafića u blizini Prištine promijenit će tok njene karijere i podstaknuti je da se posveti problemu spajkinga - podmetanja droge ili drugih supstanci u piće bez znanja i pristanka osobe.
Razlog zbog kojeg je te noći djelovala instinktivno i zaštitnički duguje znanju koje je stekla kroz "Beat Sexism" organizaciji koju je pokrenula godinu ranije kako bi se, kako kaže, borila protiv patrijarhata.
Rođena i odrasla u Češkoj sa roditeljima sa Kosova, Sejdija danas dijeli i vrijeme i svoj angažman između ove dvije zemlje. Ali, da je "spajking" toliko raširen shvatila je tek 2021. godine kada je odlučila svoje iskustvo podijeliti javno i otvoriti diskusiju u Češkoj.
"Odlučile smo da prikupimo priče drugih žena jer smo shvatile da ovo nije izolovan problem, već nešto što pogađa mnoge žene," priča Sejdija.
Da se ne radi o pojedinačnim slučajevima već širem društvenom problemu pokazuju i podaci do kojih su došli i priče koje su sa njima podijelile žrtve.
Svaki treći ispitanik Praga suočio se sa neželjenim sipanjem droge u piće pokazali su podaci koje je njena organizacija prikupila u saradnji sa policijom i vladom ranije ove godine.
Dešava se najčešće među mladim ženama, pojašnjava Sejdija, ali nedavni slučaj silovanja Gisele Pelicot u Francuskoj pokazao nam je da se može desiti bilo kada i u bilo kojim okolnostima.
"Može se desiti na romantičnom sastanku, između para ili vjenčanih ljudi, može se desiti među prijateljima iz ‘zabave’".
Da se radi o raširenoj pojavi potvrđuju i slučaj sa muzičkog festivala također u Francuskoj kada je 145 osoba prijavilo da su ubodeni špricom.
Razlozi zbog kojih se dešava su također različiti i ne odnose se samo na seksualni napad, već i na krađu, neke druge vrste napada, pa čak nekada i iz "zezancije" bez obzira što može imati razorne posljedice. U većini zemalja ovaj čin nije posebno kriminalizovan, a Sejdija dodaje da Velika Britanija ima pozitivnu praksu.
Dodavanje alkohola, nelegalnih droga ili lijekova u hranu, piće ili cigarete osobe je nelegalno i može se kazniti od šest mjeseci do doživotne kazne zatvora kroz razne britanske zakone. Nedavno je britanski premijer Kier Starmer najavio i posebno krivično djelo koje se odnosi na spajking.
"Naš cilj uvođenjem novog krivičnog djela jeste da ohrabrimo žrtve da istupe i prijave incidente policiji, ali i da pomognemo u rješavanju ključnih prepreka u procesuiranju slučajeva spajkinga prikupljanju dokaza i identifikaciji počinilaca," naveli su iz britanskog ministarstva pravde povodom buduće zakonske odredbe.
Problem i na Zapadnom Balkanu
Da se i mladi u zemljama Zapadnog Balkana suočavaju sa ovim problemom potvrđuje i Stefan Pejić iz beogradske organizacije Re Generation, ali o samoj rasprostranjenosti spajkinga teško je govoriti jer se ta djela vrlo rijetko prijavljuju kaže.
"Organizacijama poput naše javljaju se osobe koje veruju da su doživele spajking ili imaju osnovanu sumnju, ali to često ne prijavljuju nadležnim organima. Razlozi su strah, nedostatak poverenja u institucije, stigma, ali i nesigurnost - mnoge osobe nisu sigurne šta se tačno desilo, naročito ako imaju 'rupe u pamćenju' ili nemaju jasne dokaze."
Zbog svega toga, navodi Pajić, važno je raditi na prepoznavanju i sprečavanju ovog oblika nasilja, na edukaciji kao i poboljšanju institucionalnih odgovora.
"Prevencija mora da ide mnogo dalje od saveta ‘pazi da ti ne stave nešto u piće’". Takve poruke, iako dobronamerne, prebacuju odgovornost na osobe koje bi mogle biti žrtve, umesto na onoga ko nasilje zapravo počini,” pojašnjava Pajić.
Prema njemu prevencija podrazumijeva edukovano osoblje u barovima, kao i jasne protokole.
Prevencija mora da ide mnogo dalje od saveta ‘pazi da ti ne stave nešto u piće’Stefan Pejić
Sve je to imala na umu i Blerta Sejdija kada je, sredinom novembra, zajedno sa kolegicom Veronikom Šimkovom pokrenula "Blurred".
Radi se o jedinstvenoj digitalnoj platformi koja uključuje edukativne programe, treninge prevencije, radionice i predavanja za škole ali i opciju da osoba prijavi ako sumnja da je drogirana bez znanja.
A cilj je kako pojašnjava Sejdija da se kroz zagovaranje, nauku i inovacije bore protiv problema spajkinga i da aktivizam pretvore u nešto što može da pruži konkretnu pomoć.
"Mi ne povezujemo samo empatiju i sigurnost, već i nauku i tehnologiju kako bismo stvorili nešto funkcionalno. Jer, kao što znamo, postoji nekoliko testova na tržištu koji zapravo ne pomažu ako želite provjeriti piće i pružaju lažan osjećaj sigurnosti."
Razni testovi postoje na tržištu koji se prodaju pod izlikom da mogu pomoći u detekciji neželjenih supstanci. Od lakova za nokte koji mijenjaju boju, do raznih testova koji se mogu naručiti online, dovoljan vam je samo jedan klik u pretraživaču.
No, da oni nisu najpouzdaniji potvrđuje i Martin Kuchar, šef Laboratorija za forenzičku analizu bioaktivnih supstanci na Tehnološkom univerzitetu u Pragu. Jedan od problema jeste što testovi ne rade na obojenim pićima i što procenat droge u piću treba biti visok kako bi ih test otkrio. No, i manji procenat droge može uticati na žrtvu objašnjava Kuchar.
"Promjena boje nastaje tek pri višem nivou aktivne supstance. Mislim na GBL, MDMA, benzodiazepine i druge droge. Iz moje perspektive, komercijalno dostupni testovi ne funkcionišu i mogu dovesti do lažno negativnog rezultata," kaže ovaj forenzički stručnjak.
Testove su provjerili i u laboratoriji Tehnološkog fakulteta. Drogu su stavili u razna pića, od crnog i bijelog vina, gin tonica, ali i bezalkoholnih pića. No, testovi, dizajnirani da promijene boju na prisustvo droge, nisu to učinili.
"Možda ako ih testirani samo na vodi i drogama onda rade," kaže Kuchar. "Imamo foto dokumentaciju da testovi nisu promijenili boju. Ako jesu, onda je u piću bila velika doza alkohola ili je boja promijenjena zbog boje pića."
Za sada, kaže Kuchar, nema testova na koje bi se korisnici mogli sto posto osloniti.
Šta uraditi ako ste napadnuti?
Kada vas neko drogira protiv vaše volje, vi imate 20-30 minuta da poduzmete nešto, pojašnjava Blerta Sejdiju.
"Prvo primjetite da vam se nešto dešava u organizmu. Osjećate vrtoglavicu, vid vam je pomućen, možete prestati osjećati neke dijelove tijela potpuno."
Nije vaša krivica, odgovornost je uvijek na strani napadačaBlerta Sejdija
Nekada droga promijeni ukus pića pa ono postane gorko, nekada promijeni boju ili postane pješunasto. "Sve ovo su male stvari koje biste mogli primjetiti i koje su pod vašom kontrolom. Ono što nije pod vašom kontrolom jeste kako će vaše tijelo reagovati."
Savjetuju svima da ukoliko se odjednom ne osjećaju dobro da kažu osobi do njih ili osoblju bara. "Nemojte se osamiti jer ne znate koliku ste dozu primili i kako bi vaše tijelo moglo reagovati."
Ako je moguće bilo bi poželjno sačuvati ostatak pića jer se u njemu može testirati prisustvo na drogu, jer će ona brzo izaći iz tijela. Piti dosta vode, otići na sigurno mjesto, smjestiti se u stabilan položaj i obavezno nazvati policiju.
"Kada stignete u hitnu pomoć tražite da vam urade toksikološki nalaz, jer možda neće znati da vas je neko drogirao. Često se dogodi da odete u hitnu pomoć i kažu vam da ste popili previše," pojašnjava Sejdiju. Ono što se također često dešava jeste da ljudi ne prijavljuju policiji šta im se dogodilo jer će njih kriviti ili im neće vjerovati.
"Nije vaša krivica, odgovornost je uvijek na strani napadača."
Kada se te večeri u kafiću pored Prištine nepoznati muškarac vratio sa pićem u kojem se već nalazilo nešto na šta nije pristala, Blerta se uspaničila. Ali nije to pokazala.
"S te strane sam bila ponosna na sebe. Ali nisam ponosna po pitanju daljeg rješavanja, nisam prijavila, nisam se suočila s tim, samo sam pobjegla, što jeste bio čin samozaštite," pojašnjava.
No, u tom momentu kaže nije željela da on postane još agresivniji, te je izmislila da sa drugaricom treba da ode do toaleta i nikada se nisu vratile.
"Ta noć je stvarno oblikovala kako mislim o sigurnosti tokom izlazaka i naročito podmetanja u piće kao cijelog fenomena kojeg sam od tog momenta krenula da istražujem."
Sa svojom organizacijom Sejdija danas planira da radi na edukaciji i pronalaženju rješenja za problem podmetanja supstanci u piće. Za sada rade u centralnoj Evropi, ali u budućnosti planiraju da prošire svoje aktivnosti na zemlje Zapadnog Balkana i druge dijelove Evrope.