Ulični teatarski performans 'Don Kihot' koji je protekle sedmice izveden na ulicama Tuzle ujedino je mlade iz brojnih europskih zemalja, ali i mlade zemalja čiji su roditelji živjeli u jednoj zajedničkoj zemlji. Mladi su ovom predstavom, u kojoj su izvedeni monolozi europarlamentarca i mirotvorca Alexandra Langera, poručili da je jedinstvo u različitostima i da Europe ne može biti bez multikulture.
Ulični teatarski performans 'Don Kihot' na ulicama Tuzle izvelo je stotinjak mladih iz Hrvatske, Srebrenice i Italije. Performans je izveden u produkciji Teatra Zappa (Italija), Fondacije Alexander Langer i Festivala savremene umjetnosti ArTz na 40 lokacija u gradu. Mladi su izazvali val oduševljenja brojnih građana, posebice zbog činjenice da su se u svojim različitostima ujedinili i poslali poruku mira i suživota.
„Multikultura je nešto što se treba i što se mora živjeti", kaže Rusmir Krdžalić. "To je jedini izlaz iz ove krize, i balkanske, i svjetske, koja se dešava. Ukoliko neko misli da je multikultura potrebna samo Bosni i Hercegovini, vara se. Potrebna je cijelom svijetu. Treba suzbijati predrasude, širiti granice.“
RSE: Ima li boljeg načina od umjetnosti da se te granice razbijaju?
Krdžalić: Možete pokušati s politikom, ali ne znam koliko ćete toga dobiti.
Kultura i umjetnost najbolje pomjeraju granice i grade mostove. 'Don Kihot' spojio je stotine mladih iz zemalja bivše Jugoslavije i doveo ih u Tuzlu.
„Ovo je teatar o kojem će se pričati, vjerujem u to, zbog svih onih poruka koje smo poslali, prije svega zahvaljujući velikom pacifisti Aleksandru Langeru koji je veliki prijatelj Bosne i Hercegovine i Tuzle, svakako. Preko njegovih tekstova glumci su kroz monologe prikazali građanima Tuzle, na jedan svoj način, savremenog Don Kihota koji se bori za pravdu, za istinu, za ljubav i mir prije svega, u svijetu, ali i u Bosni i Hercegovini. Mislim da smo kroz ovaj projekat svijetu prikazali da je Bosna i Hercegovina prije svega jedna civilizovana država“, rekao je Amar Mehmedinović.
Mladi su se, izvodeći performans i idući prema Trgu slobode, zaustavili se na Kapiji, mjestu stradanja tuzlanske mladosti. U njihovu čast poletjeli su prema nebu bijeli baloni.
Glumica Kristina Krištić iz Osijeka rekla je tom prilikom:
„Vi gledate i ne poduzimate ništa dok nas jedan novi fašizam bombarduje. Ako ih ne zaustavite, vi koji to možete, postajete saučesnici, i nije moguće da toga niste svjesni. Nadam se da nikada nećete doživjeti ono što se danas dešava našim gradovima, Sarajevu, Tuzli, Zenici, Goraždu, gdje pritisak nacionalizma kida unutrašnji suživot.“
Predstava 'Don Kihot' nosi poruke mira i ljubavi. Ali i suživota, kojeg narodi na ovim prostorima žive već stoljećima.
„Ovo jeste jedinstveni događaj, gde su svi mladi došli i žele da pošalju jednu jedinstvenu poruku, jedna lepa manifestacija, promoviše multikulturalnost, različitost i sve ono što je plemenito u ovom životu“, kaže Slađana Vlatković.
RSE: Šta Ti misliš, nosi li Tvoja generacija tu neku snagu za bolju budućnost?
Vlatković: Mi imamo tu moć da sad promenimo sve, samim tim što smo se danas ovde okupili dokazujemo da možemo da promenimo nešto, bar da počnemo da menjamo i da to neki drugu ljudi nastave. Mi koji se brinemo za prošlost, da je održimo i da je se uvek sećamo, pokušavamo da proširimo tu misiju, da se svi zainteresuju.
RSE: Je li teško nositi te poruke mira?
Vlatković: Naravno da jeste. Uvek se susrećemo s raznim barijerama, ali trudimo se da što bolje istrajemo u toj borbi.
Mladi glumci izazvali su oduševljenje brojnih građana Tuzle.
„Mladim ljudima je mjesto oko projekata koji su konotativni, aktualni sa vremenom u kojem se živi, koji popravljaju, ako možemo tako reći, nišanske sprave za budućnost i kriterije za budućnost", ističe Vlado Kerošević, bosanskohercegovački glumac, te dodaje:
"To je njihova budućnost. Ako neće učestvovati u tome, a u čemu bi mogli učestvovati? Samo im treba malo vjetra u leđa. Treba ih podržati, a ne sprečavati ih na svakom koraku.“
A 'Don Kihot', ulični performans definitivno je pomjerio granice, granice prema budućnosti, kaže nam Tijana Borić iz Sombora.
„Ja mislim da je svaki mogući način koji postoji da se granice razbiju odličan i treba da se iskoristi, a umetnost, kao jedan od nalepših izuma naše sadašnjosti, mislim da je jedan od najboljih načina da se razbiju granice, pokažu različitosti, izazove empatija i prihvatanje. Kažu da na mladima svet ostaje i da smo mi budućnost, ali mi nismo budućnost, jer smo mi sadašnjost. Budemo li samo razmišljali o budućnosti, zaboravićemo da živimo u sadašnjosti. Treba da se oslonimo jedni na druge.“
Dio 'Don Kihota' bili su i mladi iz Vukovara. Pričaju nam o svojoj današnjici i tvrde da su prošlost prebrodili, žive sadašnjost i imaju vizije za budućnost.
„Poznato je da je Vukovar i prije rata bio multikulturalni grad, ali nažalost, poslije rata broj pripadnika različitih nacionalnih skupina se smanjio, tako da se uglavnom dijeli na dvije veće nacionalne skupine i naravno da postoje različite trzavice zbog svakakvih posljedica koje su ostale nakon rata, ali mi mladi, naravno, sve dalje što idemo, to bolje se nosimo s tim", kaže Ranka Kojčilović.
"Ove mlađe generacije se zaista dobro nose s tim, većina njih je neopterećena tim ratnim zbivanjima, što je velika i dobra stvar za nas – nemamo puno posla da ih mi preusmjerimo na ono što želimo. Ali, i dalje se osjeti to nešto, taj teret sredine, male sredine, podijeljene sredine, obitelji. Dakle, to je zaista nešto o čemu se mora govoriti vrlo individualno.“
A Bosna i Hercegovina, kao uostalom i cijeli svijet, upravo treba jednog 'Don Kihota' koji će sve ponovno naučiti što je to prijateljstvo i što to znači biti čovjek među ljudima.
