Počinjem vjerovati da ima Boga

Dnevnik za Radio Slobodna Europa vodio je Toni Gabrić, glavni urednik portala H-Alter u Hrvatskoj.

Subota, 29. siječnja
Tko kaže da je rat završio prije više od 15 godina i da je Vukovar odavno mirno integriran? Prosvjednici su se danas okupili u znak solidarnosti s Tihomirom Purdom, za kojeg kažu kako su sigurni da nikakve zločine nije počinio. Usput su tražili oslobađanje Tomislava Merčepa i prekid "harange" protiv Šeksa. Nakon što su poslali pozdrav Haaškom uzniku Anti Gotovini, zapjevali su nekoliko ustaških pjesama i razišli se. Ako okupljeni, na čelu sa Željkom Komšićem i Brankom Borkovićem, tako dobro znaju da spomenuta ekipa optuženika i osumnjičenika nema nikakve veze s ratnim zločinima, možemo li pretpostaviti da znaju i tko je te zločine počinio? Otkad je Purda završio u bosanskom pritvoru, čitava hrvatska javnost – skoro svi političari i skoro svi novinari – utrkuju se u dokazivanju njegove nevinosti. "Najvažnije je da su pravosudne institucije Hrvatske ustvrdile da Tihomir Purda nije kriv", sažetak je hrvatskog stava o tom slučaju koji je danas izrekla Jadranka Kosor. Međutim, zločina s hrvatske strane u Vukovaru je bilo, podaci o tome postoje u hrvatskim službenim dokumentima, a svjedoci tih zločina i rođaci smrtno stradalih poznati su javnosti. Kao i svih ovih dvadeset godina, nadležni se i sada igraju skrivača izbjegavajući se pozabaviti pitanjem: ako Purda nije ništa počinio, tko jest? Inicijativu za njihovu istragu zasigurno ne možemo očekivati od Kosor; ta ona je čitavu svoju političku karijeru trasirala kao radijska spikerica, medijskim manipulacijama ratnim veteranima i žrtvama rata. A slučaj Purda došao je HDZ-u kao naručen. U nedostatku bilo kakvog drugog sadržaja, sreća im je za predstojeće izbore bacila u ruke ono što najbolje znaju: mobilizacija birača na temi "ugroženog nacionalnog ponosa".

Nedjelja, 20. siječnja
Danas sam na HTV-u gledao kako momci izvode vratolomije na snijegu. Prvo su se skijama spuštali niz zaleđeni brijeg brzinom da ti pamet stane, a onda su se utrkivali tko će prije lijevo-desno između crvenih i plavih štapova. TV komentator sugerirao nam je da se upravo odvija nešto iznimno važno. Zato je njegovo veselje bilo neizmjerno, kad se pokazalo da su najvještiji u toj zimskoj fiskulturi neka dva Hrvata. Odmah je izračunao da je bolji od te dvojice dosad odnio skoro isti broj pobjedu kao svi slovenski takmikčari zajedno! I meni je bilo drago: uspjeh te dvojice, pomislio sam, barem će na koji sat odagnati misli hrvatskog puka od svakodnevnih, mučnih socijalnih i ekonomskih problema. Ljudi će se identificirati
s njima i povjerovat će da su u nečemu, eto, bolji od Slovenaca. Prisjetio sam se doduše da su se svi prije nekoliko godina isto tako veselili kad je sestra današnjeg pobjednika bila najvještija na tim daskama. To su nazivali uspjehom hrvatskog skijanja, mada su oni bolje upućeni govorili kako je uspjeh nastupio isključivo zbog fanatične obiteljske radionice koja nije imala nikakvu i ničiju podršku. "Hrvatsko skijanje", to su uglavnom paraziti koji su se na djevojku počeli lijepiti nakon što je postigla prve svjetske uspjehe. Kad joj je pobjeđivanje dodijalo povukla se, a danas je hrvatska ženska selekcija u svjetskim okvirima otprilike tamo gdje je bila i prije nje. Odnosno, nigdje. Možemo pretpostaviti da će se isto zbiti i s muškim sastavom nakon što joj i brat objesi pancerice o klin i kada to "hrvatsko skijanje" ostane samo sa sobom. Meni se pak čini da su pobjede "naših" u tom bijelom cirkusu, kao i u svakom drugom vrhunskom sportu, za naciju posve nebitna stvar. Kad je fiskultura u pitanju, od javnog bi interesa trebalo biti samo jedno – da bude u što većoj mjeri omogućena svim građanima, mladima i starima, muškima i ženama. To je stvar kvalitete života, a ovo drugo, to je samo zabava.

Ponedjeljak, 31. siječnja
Splitska udruga Cenzura Plus u zagrebačkom je Novinarskom domu organizirala okrugli stol o položaju neprofitnih medija. Budući da H-Alter spada u tu kategoriju, kolegice iz Cenzure pozvale su me da budem jedan od uvodničara, što sam rado prihvatio. Za razliku od normalnih demokratskih zemalja, u Hrvatskoj ne postoji sistemska podrška radu neprofitnih medija. U uvodnom dijelu Zakona o medijima, doduše, istaknuta je obaveza države da potiče razvoj tiskanih neprofitnih medija, ali ni taj zakon, kao ni bilo koji drugi, ne razrađuje što bi ta obaveza trebala uključivati. Elektroničke neprofitne medije, ili pak digitalne, Zakon o medijima ne registrira. Zakon o elektroničkim medijima spominje nekakve elektroničke publikacije, ali toliko nezgrapno definirane, da bismo u njih mogli utrpati sve – portale, blogove, forume, stranice državnih institucija, korporativne stranice… izgleda kao da je dijelove zakona koji se odnose na te "elektroničke publikacije" pisao netko tko nikada nije zavirio na Internet. Bitno je da Zakon ne predviđa mogućnost da "elektroničke publikacije" koriste sredstva Fonda za pluralizam medija, koji je otvoren televizijskim i radijskim kućama. S druge strane, sve one obavezne su uplaćivati 0,5 posto svojih godišnjih prihoda na žiro račun Agencije za elektroničke medije, kako bi ona time osigurala sredstva za svoj rad. Ta Agencija ubire velike novce, a nikada ništa nije učinila za portale. Jedino njezino tretiranje portala, jest izrada registra "elektroničkih publikacija", koja kasni sedam godina, i prošlotjedni skandalozni nalog Indeks.hr-u da povuče nekakav pubertetski komentar koji se bavi odnosom Crkve prema masturbiranju. Predsjednik Agencije, Zdenko Ljevak, na okruglom stolu je najavio da će se odnos prema portalima uskoro drastično promijeniti. Držimo ga za riječ. Proizlazi da neprofitni portali u Hrvatskoj, kad se radi o sistemskoj podršci, mogu računati samo na Nacionalnu zakladu za razvoj civilnoga društva. Zaklada na H-Alter izdvaja daleko veće novce nego za bilo koji drugi portal, ali ako ih pitate zašto baš nama daje najviše, dovest ćete ju u problem; kriteriji vrednovanja neprofitnih medija, i procedure odlučivanja o potporama, u Zakladi su posve nerazrađeni. Medije koje financira, Zaklada u svojim dokumentima naziva "oblikom operativnog djelovanja Zaklade", što je uistinu neobična interpretacija nezavisnog novinarstva. U svojim dokumentima od korisnika potpore čak zahtijeva i "konstruktivnu kritiku". Ne libi se koristiti omiljeni termin komunističkih aparatčika koji im je služio za ucjenjivanje intelektualaca i suzbijanje slobode govora. Hrvatska je u posljednjih 20 godina temeljito uništila sve najbolje medije koji su ovdje izlazili. Strah vladajućih i njihovog činovništva od nezavisnog novinarstva i dalje je očit. To je vjerojatno razlog što se neprofitne medije, koliko god nejaki bili, tretira s figama u džepu.

Utorak, 1. veljače
Tjedna hit tema rodila se u Vijencu, a već danima je napuhuje EPH. Dakako, radi se o svađi na relaciji Visković-Jergović-Bogišić-Lovrenović, pa zatim Dežulović, Tomić, Gall itd. O srazu tih vrlih spisateljskih muževa svi smatraju nužnim nešto napisati, pa je red da ga i ja spomenem. Ovo će biti dovoljno.

Srijeda, 2. veljače
Danas je održana godišnja skupština Udruge za nezavisnu medijsku kulturu, koja je vlasnica H-Altera. Po četvrti put sam izabran za predsjednika te udruge i glavnog urednika sa dvogodišnjim mandatom, pa mi se već podsmjehuju da sam kao Mubarak. Prije pet i pol godina smo krenuli bez ikakvih sredstava, ne računajući vlastito znanje i upornost. Danas se na nas gleda kao na jedan od rijetkih portala koji ne simuliraju novinarstvo. Cilj nam je da budemo glavno medijsko okupljalište humanistički orijentiranih, društveno aktivnih građana i građanki. Redakcijska jezgra, sastavljena od mladih i sposobnih ljudi ulijeva mi nadu da ćemo taj cilj ostvariti.

Četvrtak, 3. veljače
Tomislav Merčep tužio je dnevnik 24 sata jer sam prije nekoliko godina, dok sam radio za taj tabloid, počinio blasfemiju i doveo ga u vezu s ratnim zločinima. Ročište je bilo zakazano za danas, i pozvan sam u svojstvu svjedoka. Situacija koja je doslovno trebala biti smrtno ozbiljna, jer radi se o raspravi o ubojstvima još uvijek neutvrđenog broja ljudi, u startu se preokrenula u komediju. Sutkinja Perica Norac-Kevo, dama koja u crnoj kožnoj jakni i s dugom, pomalo masnom crnom kosom, nalikuje na danas već postarije obožavatelje rock grupe Ramones, osobno je izašla iz sudnice na hodnik i zaurlala: Merčep! Media Idea! Merčep se nije mogao javiti jer mu vjerojatno nisu odobrili izlaz iz stacionara istražnog zatvora u Remetincu, a odande stižu vijesti da se baš niti ne osjeća najbolje. Njegov odvjetnik nije se pojavio, a ni iz 24 sata nitko nije došao. Norac-Kevo je zaključila da se nisu stekli uvjeti za održavanje rasprave i pustila me na slobodu. Tako izgleda sudovanje u Hrvata.

Petak, 4. veljače
Najveći bankrot unutar Katoličke crkve u zadnjih 30 godina! Mariborska biskupija podigla je desetke milijuna eura kredita i uložila ih u neizvjesne poslove, najviše u telekomunikacijske tvrtke. Da bi pribavila ta sredstva, stavljala je pod hipoteku raskošne dvorce, palače, šume i parkove koje je dobila natrag na osnovu denacionalizacije, nakon što su im, najbogatijim feudalcima u Sloveniji, te nekretnine oduzele komunističke vlasti. Biskup Franc Kramberger loše je zaigrao, poslovi su propali i Crkva opet ostaje bez bogatstva koje joj je nedavno po drugi put palo u naručje. Počinjem vjerovati da ima Boga.