Dnevnik: Banjalučki šetači pokazali snagu građana protiv 'njih'

Dnevnik je pisao Elvir Padalović, novinar portala Buka iz Banjaluke. Prve dnevničke stranice ispisao je u sedmici u kojoj je počeo "predizborni cirkus" u Bosni i Hercegovini i u kojem su Banjalučani pokazali što znači biti građanski osviješten.

Kao i u svojim drugim tekstovima, analizirao je "nastupe" predsjednika RS i njegove komentare o Bosni i Hercegovini.

* Subota 08.09

Moram početi sa osvrtom na jučerašnji dan. Nadasve uzbudljiv. Skoro četrnaest sati na nogama...

Ustajanje uobičajeno, kćerkin volej nogom u glavu i standardno pitanje: Ima li soka? To sve u 6 i 40....U redakciju sam stigao već u 7 i 40, pa počinjem sa svojim ritualom. Kako sam zaradio opasno oštećenje kičme, odustajanje od teške hrane se podrazumijevalo (inače ne bih ja), pa sam već dva mjeseca na režimu žitarice plus voćni jogurt za doručak. To si spravljam. Počinje predizborno ludilo dok su za isti dan najavljeni i masovni protesti u Banjaluci – banjalučki šetači nastavljaju, i trebaju da pokažu da su Građani.
.
U 11 časova sam već na banjalučkom Trgu Krajine i pratim predizbornu kampanju. SNSD je svojim Koloseumom pobjednika satjerao ostale partije u ćošak Gospodske ulice. Kampanja je počela nemaštovito, moram priznati, i ništa nas vjerovatno u narednih mjesec dana neće ni iznenaditi. Red muzike, red pjesme, red pečenja, red govora.

U tekstu koji sam objavio u četvrtak, svi su mi naobećavali skromnu kampanju, počev od SDS-a pa sve do Dragan Čavića koji će potrošiti oko 80 hiljada maraka. Na izborima se kandiduju i momci iz Nezavisne liste “Svi za Banjaluku”. Izgledaju simpatično i duhoviti su. Kada sam ih upitao za budžet kampanje, samo su se nasmijali. I ja sa njima. Nemaju mnogo šanse za neki veći uspjeh, niti mu teže, ali neka ih tu.

Tekst o prvom danu kampanje u Banjaluci Buka objavljuje prva – reakcija ljudi mlaka, baš kao i posjeta štandovima na glavnom trgu. Sve mi govori da će izlaznost biti fatalno mala. Nadu polažem u šetače, da će barem malo oni pogurati Banjalučane da izađu na izbore. Istovremeno i strepnja, šta će biti.

A šetači, šetači su oduševili Banjaluku, i region, rekao bih. Najveći građanski protesti BiH nakon rata ( usudim se tako reći ) su nadjačali političke parole toga dana i pokazali da se može. Da se može ustati, da se može šetati, vikati, da se može biti protiv Njih (patetično malo, jel’da). Više od 500 Banjalučana hodalo je svojim gradom, okruženi kordonom policije, oni su zaustavljali saobraćaj, pozivali ostale građane Banjaluke da im se pridruže. Picin Riot, glasio je jedan od slogana – sjajno, duhovito, inspirativno..

Ipak, policija ih je zaustavila na početku Gospodske ulice u Banjaluci, nisu dali da šetači prošetaju do Palate predsjednika RS.

Penjem se na stub ulične svjetiljke da uslikam kordon policije i šetače zajedno. U tom času vidim kako kolegu Mišu Vidovića iz Federalne televizije jedan nadobudni „pandur“, odvodi u stranu. Počinje naguravanje. Sramota, “narodna policija” u sukobu sa „neprijateljskim“ novinarom. Pa valjda je dosta više toga.

Dan prije toga predsjednik je napao novinarku – opet “izdajicu”. Ni tinta njegovog nalivpera se nije osušila na papiru Kodeksa o ponašanju političkih partija, a već je krenuo, kako moj otac često kaže, đonom. Pa dosta više!


Postavio sam tekst o protestima na Buci oko 20 časova. Izaziva opšte ludilo, svi ga čitaju... Dobro je. Euforičan izlazim u noć, dan je bio predug. U tom metežu telefon ostavljam u autu. Jutarnji bilans – 30-tak propuštenih poziva.

A subota? Uobičajena neradna..Jutarnji list ( sjajan intervju sa Paulom Krugmanom, ostatak standardno ), kupujem i hrvatsko izdanje Story-ja, lažno trafikarki govorim da je za suprugu, čitam ga i ja. Odličan tekst o Peteru Selersu i solidan intervju sa Robertom Prosinečkim. Večeras šetače prati kolegica, ja ću pokušati odmoriti.

* Nedjelja 09.09.

Odmor, ništa zanimljivo, vjerujte. Trebam li spominjati kćerkin volej? Da suvišno je. Filmska nedjelja počinje sa Edvardsovim „Pink Panterom“, a završava sa „Bornovim identitetom“ u kojem tajnog agenta glumi Met Dejmon. Sjajan film. Volim američke filmove...

* Ponedjeljak 10.09.

Dan počinje čitanjem opskurnog teksta „Politička akcija iz Sarajeva“ iz Glasa Srpske u kojem se konačno i jednom za svagda „raskrinkava“ veza između građanske inicijative „Park je naš“ i „političkog Sarajeva“. Autorka teksta pokušava na sve načine da ubijedi javnost u RS da su protesti dirigirani iz Sarajeva jer je na njima viđen i jedan političar iz banjalučkog ogranka „mrskog“ SDP BiH. Brutalan tekst. Još je brutalnija izjava predsjednika Narodne Skupštine RS koji govori kako su šetači spremni na provokaciju. Drugim riječima, policijo naoružavaj se, šetači dolaze. Ja sam to barem tako shvatio.

Naveče opuštanje uz odličan treći dio Kruzovog „Mission Impossible“. Može se gledati svaki put. Posebno scena iz Vatikana. Odlični režiser J.J.Abrams u formi, došlo mi da plačem jer sam se sjetio jadnog i mlakog četvrtog dijela.

* Utorak 11.09.

Utorak je neki čudan dan, moram priznati. Ni tamo, ni ’vamo. I baš da krenem pisati utiske o jednom dosadnom utorku, bljesnu mi pred očima dnevnik RTRS-a i gostovanje Milorada Dodika u prvim minutama istog. Razlog što se predsjednik pojavio u studiju u Istočnom Sarajevu veoma prozaičan. Poglavar Islamske vjerske zajednice u BiH Mustafa Cerić izjavio je negdje kako želi islamsku BiH. Još jedna u nizu reisovih budalaština. Pa eto predsjednik Dodik želi da reaguje jer on takvu Bosnu ne želi, pošto on želi samo Republiku Srpsku. A pošto Milorad Dodik ne želi Bosnu nikakvu, ne znam zašto ga je zaboljelo to što neko želi nekakvu drugačiju Bosnu. Al’ eto, samo njih dvojica znaju što se raspravljaju i svađaju.


I onda nakon Dnevnika specijalni prilog - ispovijest vladike zahumsko- hercegovačkog Grigorija o tome, kako on ne može trpjeti to Cerićevo vječito kukumakanje, i kako ga Cerić na skupovima ne pozdravlja. I ja kažem svašta. I moram da se zapitam – kako je moguć ovako perfektan tajming vjerskih i političkih lidera suprostavljenih stavova baš u predizborno vrijeme? Nije valjda da su se dogovorili? Ma nije moguće.

Utonuo sam u san oko ponoći. Odličan Robert Downey JR i razvaljeni Val Kilmer u sjajnom zabavnom filmu „Kiss Kiss Bang Bang“.Režiser ovog filma je Shane Black.

* Srijeda 12.09

Danas je Transparency International BiH podnio prijavu protiv Narodne stranke radom za boljitak. A razlog? Predsjednik te stranke, a ujedno i federalni ministar poljoprivrede, već se mjesecima ističe na bilbordima širom naše zemlje ko fol prodavajući domaće proizvode u kampanji „Kupujmo domaće“ a de facto promovišući svoju političku partiju. Lukavo, nema šta. Ta kampanja finansirana našim novcem košta oko 330 hiljada eura i nigdje zvanično nije pravdana kao novac za predizbornu kampanju. Pišem tekst o tome. Predsjednik Dodik je konstantno u fazonu „predizborja“ da tako kažem, pa svako malo otvara neke puteljke, baš kao i mnogi drugi načelnici kojekakvih opština po BiH. Kakva klasična zloupotreba javnog položaja. Ali ništa zato. Mi to pušimo.

U redakciji danas pravimo raspored za snimanje emisije Buka. Uskoro počinje i emitovanje. Snimaćemo predizborne i postizborne emisije. Jedva čekam...

Danas na Fejsu opšta pomama zbog izjave Milorada Dodika koja glasi: "Često kada dođem u neku socijalno tešku sredinu i pitam ljude kako su, oni ne govore da nemaju hljeba, da nemaju radno mjesto, nego kažu: `Čuvaj mi Republiku Srpsku`”.

Bojim se da u pomenutoj izjavi ima mnogo istine. Ima česka poslovica: “Ispod svijeće je najveća tama”. Ne vidi to naš narod.

“Amelie Pulan” na RTS-u. Treba li išta više dodati?

* Četvrtak 13.09

Sjajna Basarina misao odmah na početku dana - „Istanjili se živci, cenjeni publikume. Dvadeset četiri godine u atmosferi neprestane histerije“.

E, Balkane moj.

Pregledam album fotografija sa svadbe moga dobrog druga u Češkoj. Znate to, unajmili ljudi lokalni dvorac, u njemu se vjenčali, zabava za nekih petnaestak ljudi, sve kulturno. Ne znate? Dabome da ne znate, jer kod nas ako tetkina tetka nije u prvom redu, gadno ste ga naj...

Žaka Atali piše o tome da priželjkuje evropski pasoš..To nama definitivno ne treba, nismo ga brate zaslužili.

Danas objavljujem pozitivnu priču o jednom banjalučkom naselju koje će dobiti dječje igralište umjesto planiranog parkinga. Samo da ne ostane na pustim obećanjima vlasti. Ljudi sa kojima sam o ovome razgovarao, a koji su se aktivno borili za očuvanje tog dijela Banjaluke, mi kažu da to ne doživljavaju kao ničiju pobjedu već kao “trijumf razuma nad alavošću birokratskih centara moći koji neće moći još dugo biti siti od naplata taksi”. Velika podrška ovim aktivistima stigla je iz inicijative “Park je naš”, pa možemo slobodno reći da je jedna pobjeda izvojevana. Ona velika još se bije.

Veče provodim na radiju gdje vodim jednu emisiju. Opušteno, bez politike.

Na TV-u ništa. Preskačem debitantski film Toda Hejnsa “Otrov”.

* Petak 14.09.

Objavljujemo tekst o „Miss Izbora 2012“. Dnevni list „Press“ se „mudro“ dosjetio, pa poredao sve žene sa izbornih kandidatskih lista na dvolisnicu i proglasio izbore otvorenim. Glasači treba da izaberu najljepšu kandidatkinju.

Više od dvadeset nevladinih organizacija su odmah reagovale tražeći da se pomenuti izbor za najseksi političarku zaustavi.

Treba li se uopšte čuditi ideji oko organizacije „Miss Izbora 2012“ u zemlji u kojoj predsjednik Dodik poručuje da će preorati asfaltirane puteve onima koji ne glasaju za njega, u zemlji u kojoj je obespravljena svaka borba za prava pojedinca, u kojoj se žene šamaraju pred televizijskim kamerama, u zemlji u kojoj radnici dobiju otkaz zbog pokušaja sindikalnog organizovanja, baš kao što se to desilo u Drvnoj industriji Borja.

Trebamo li se onda uopšte čuditi da nekome može pasti napamet ideja da organizuje Miss političarka? Ma, hajte, molim vas.