Dostupni linkovi

Dežulović i Lucić: Hrvatska pokojna kultura


Naša iskustva o propadanju biti će od velike koristi civilizacijama oko nas: Predrag Lucić i Boris Dežulović

"Pjesmom i igrom kroz Čehoslaviju" Boris Dežulović i Predrag Lucić, pisci i novinari, osnivači kultnog "Feral Tribuna" nastupili su u društvu građana "Lastavica" u Pragu.

Lucić je predstavio novu knjigu "Step by Step – Stepinac & još mnoge popularne pjesme", a Dežulović dopunjeno izdanje "Pjesama iz Lore", objavljene u izdavačkoj kući Adamić iz Rijeke.

RSE: Čini mi se da se društva na Balkanu u posljednje vrijeme toliko urušavaju da se stiče utisak kao da im više nema spasa. Da li je to pretjerana ocjena?

Dežulović: Naravno da nije pretjerana. Ali, stanje propadanja je nama prirodno stanje. Mi propadamo od kada postojimo. To nije novo za nas, već je to nešto novija situacija za naše okruženje. Mi u propasti funkcioniramo već dugo i znamo sve o tome. Mislim da će naša iskustva o propadanju biti od velike koristi civilizacijama oko nas.

Lucić: I lijepo je da budemo svijetli uzor nekome!

RSE: U Hrvatskoj je u toku jedna vrsta obuzdavanja institucija kulture. Ravnatelj HAVC-a (Hrvatski audiovizualni centar) je morao dati ostavku. Vladajući HDZ kaže da oni neće određivati kakvi će se filmovi snimati, već kakvi se ne bi trebali snimati. Do kuda sve to može ići?

Lucić: Pa to će ići sve dok ih se ne zaustavi. U Hrvatskoj jest na snazi jedan jak antikulturni pokret. Krenulo je sa malim medijima, malim portalima, i onda se širila priča na HAVC, pa na književnost... Svi elementi hrvatske kulture će doći na udar, jer je to priroda toga antikulturnog pokreta.

Dežulović: Ja bih demantirao kolegu. Mislim da se tu ne radi o antikulturnom pokretu, već o vrlo kulturnom pokretu, radi se o promjeni kulturne paradigme. Oni nisu protiv kulture. Oni su protiv ove takozvane slobodarske, zapadne, njima neprijateljske kulture.

RSE: Pa kakva je to "prijateljska" kultura?

Dežulović: To je jedna konzervativna, kršćanska, katolička...

Lucić: Jedna pokojna kultura!

Dežulović: Apsolutno da, ali oni imaju ideju. Nisu oni nužno protiv, oni su za... i to je veći problem. Manji bi problem bio da su oni samo protiv. Oni nameću, oni mijenjaju model za jedan natražnjački i to vrlo natražnjački, srednjovjekovni, model.

Lucić: Samo što oni ne znaju kako bi izveli to što hoće. Ovo po čemu sada "mlate" ne smatraju kulturom, iako ja i dalje tvrdim da se radi o antikulturnom pokretu, jer "kultura" je i ona "konzerva" za koju se zalažu i ono što je sloboda. Pa, može li ta hrvatska kultura biti šarolika ili mora biti unificirana?! Oni misle da treba biti unificirana. Znači, oni znaju kakvi filmovi ne smiju biti, a danas, sutra ćemo znati kakve knjige ne smiju biti... A to što bi htjeli, oni ne znaju napraviti.

Oni čeznu da se snimi film, za početak, barem jedna velika epopeja o domovinskom ratu. Takvih filmova je bilo, ali kod njih nisu naišli na veliki odjek. Mislim da bi oni htjeli namiriti taj svoj stari san da se po modelu iz lošijih djelova jugoslavenske i partizanske kinematografije, snimi nešto hrvatsko.

RSE: Ipak, uz vas koji ste izuzetak, mali je broj intelektualaca koji dižu glas protiv takvog stanja stvari. Naravno, hrabrih i poštenih ima, ali zar se ne bi trebali još snažnije čuti glasovi koji će poručiti da je dosta?

Dežulović: Jako je mnogo talaca i zarobljenika vlastite egzistencije. Imate veliki broj mladih ljudi koji su ucijenjeni vlastitom egzistencijom. To je nažalost, ali to je tako. Oni više ne razmišljaju u koordinatama nekog slobodarstva kao što su naučile naše generacije. Njima na tržištu ta ideja puno ne kotira. Ona se potroši negdje do kraja srednje škole i nakon toga treba razmišljati što sa sobom dalje. Ti ljudi su odrasli u civilizaciji gdje se ne trguje time na način kako smo mi to radili i koji smo bili spremni žrtvovati i vlastitu egzistenciju za neku ideju. To zvuči dosta romantično, ali to danas naprosto nije na cijeni. Vidim to svakodnevno, vidim to na društvenim mrežama gdje se sada odvija stvarni život, vidim te mlade ljude čija se revolucija svodi na lajkanje i šeranje, ali se nisu spremni na nešto više žrtvovati. Za njih je već i sama ideja nešto relativno.

Lucić: Mislim da će se tu stvari morati mijenjati, i u ljudima i oko njih. Neki proces samooslabađanja će morati započeti inače će sve ostati ovako tužno, nemušto, i oni koji onom plastičnom budalaštinom mlate kulturnjake ko mušice, imati će vrlo jednostavan posao.

RSE: Zar generacija rođenih poslije devedesete ne živi lošije od onih prethodnih? Zar mladi nisu svijesni toga?

Dežulović: Svijesni su toga, ali su odgojeni da krivce za to traže na krivom mjestu. To su generacije ispranih mozgova. Nisu njima „neprijatelji“ njihovi roditelji. Nekada je bila prirodna stvar da je tvoj roditelji tebi neprijatelj. Gotovo kompletna književnost je bazirana na tom sukobu. Ovoj je generaciji jedini problem što su njihovi roditelji slobodarskiji i otvoreniji od njih samih. Mi smo to proizveli i to je greška. Ona nije samo naša, hrvatska i balkanska, ona je globalna i sve to srlja u jedan vrlo,vrlo, opasni problem.

  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana. Dobitnica novinarske nagrade 'Lorenzo Natali'  2008. koje dodjeljuje Evropska komisija u saradnji sa Reporterima bez granica i Svjetskim udruženjem novinara. 

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG