Mreža mladih Hrvatske, koja okuplja šezdesetak, većinom alternativnih nevladinih organizacija, upozorila je na Međunarodni dan mladih kako je Hrvatska daleko od dostupnosti visokoškolskog obrazovanja za sve, što je, podsjetimo, bilo i jedno od predizbornih obećanja vladajuće stranke.
Otac mi je dobio otkaz u sisačkoj Željezari, pa dvije sestre koje idu u školu, ja koji u Zagrebu studiram Tehnologiju i naši roditelji, živjeli smo od plaće majke koja je bila prodavačica u trgovini mješovite robe, priča jedan od sudionika igrokaza "Pošto kila znanja?", kojim je Mreža mladih Hrvatske obilježila Međunarodni dan mladih:
"Radio sam noćne smjene na robnim terminalima, nosio robu, radio svašta. Želio sam se vratiti natrag u Sisak i početi raditi na ekološki održivoj proizvodnji u tom gradu. Majka je sada dobila otkaz, a ne mogu više ni izdržati takav ritam studiranja. Kada radim noću, preko dana redovno moram pohađati nastavu jer sustav nastave ne dopušta veliki broj izostanaka."
Vratit će se u Sisak i naći posao, kaže, jer obitelj, niti sa socijalnom pomoći, ne bi mogla snositi troškove njegovog studija.
Emina Bužimkić
Prizor je igran, ali priča nije izmišljena, upozorila je predsjednica Mreže mladih Hrvatske, Emina Bužinkić. Mladi u Hrvatskoj u težoj su situaciji nego drugi njihovi europski vršnjaci:
"Teže se upisujemo na fakultete i kada se upišemo puno ih više plaćamo. Naša školarine su puno veće. U drugim zemljama za obrazovanje se izdvaja dva posto, a u našoj zemlji samo 0,8 posto."
Skupo znanje samo je jedan od problema mladih:
"Logično je i prirodno da je najveći problem mladih danas, kao i u Europskoj uniji, nezaposlenost. Mladi su u Hrvatskoj nezaposleni na razini od 34 posto, što je dvostruko više nego opća nezaposlenost naše populacije. Možda još veći problem od nezaposlenosti je nezaposlivost mladih, s obzirom na nedovoljno definirane segmente našeg obrazovnog sustava, koji ne pripremaju mlade za tržište rada."
Aktivistica Martina prepričala nam je tipičnu priču s kakvom su danas aktivisti suočavali građane - iz jedne košare izvukli bi opis obitelji - grad je Bjelovar, majka je učiteljica koja ima 5.200 kuna plaće mjesečno, otac je otišao od kuće i ne plaća alimentaciju, mlađi brat je u školi, a starija Matea upravo je položila prijemni ispit na fakultetu:
"Oni izvlače ovaj drugi listić i vide na koji je fakultet Matea primljena. Matea je primljena na Farmaceutsko-biokemijski fakultet i njihova maksimalna školarina iznosi 9.240 kuna za godinu. Građani uspoređuju ovu obiteljsku priču i to da li si obitelj može priuštiti iz Bjelovara u Zagreb poslat kćerku da studira."
Maksimalna cijena je od 6.000 kuna za godinu studija na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, do preko 9.000 kuna na Farmaciji ili Stomatologiji. Aktivisti su - kako bi prikazali cijeli raster hrvatskog društva - pripremili i priču o obitelji koju ne bi mučili problemi sa školovanjem djeteta:
"Obitelji koja živi sa jednim djetetom, gdje je otac zastupnik u hrvatskom Saboru, a majka redovita profesorica na fakultetu, bi bilo lakše školovat dijete, čak i po ovim cijenama. To je da malo razmislimo o razlikama u standardu jer kada se donose zakoni, ne razmišlja se o onima za koje sve vrijeme tvrdimo da ćemo ih poticati."
Poruke aktivista nisu ostale bez odjeka kod građana:
"Mislim da je obrazovanje osnovna stvar u svakoj zemlji i da je to zadnje gdje bi se trebalo štedjeti, a štedi se previše dugo upravo tamo."
Otac mi je dobio otkaz u sisačkoj Željezari, pa dvije sestre koje idu u školu, ja koji u Zagrebu studiram Tehnologiju i naši roditelji, živjeli smo od plaće majke koja je bila prodavačica u trgovini mješovite robe, priča jedan od sudionika igrokaza "Pošto kila znanja?", kojim je Mreža mladih Hrvatske obilježila Međunarodni dan mladih:
Vratit će se u Sisak i naći posao, kaže, jer obitelj, niti sa socijalnom pomoći, ne bi mogla snositi troškove njegovog studija.
Prizor je igran, ali priča nije izmišljena, upozorila je predsjednica Mreže mladih Hrvatske, Emina Bužinkić. Mladi u Hrvatskoj u težoj su situaciji nego drugi njihovi europski vršnjaci:
"Teže se upisujemo na fakultete i kada se upišemo puno ih više plaćamo. Naša školarine su puno veće. U drugim zemljama za obrazovanje se izdvaja dva posto, a u našoj zemlji samo 0,8 posto."
Skupo znanje samo je jedan od problema mladih:
"Logično je i prirodno da je najveći problem mladih danas, kao i u Europskoj uniji, nezaposlenost. Mladi su u Hrvatskoj nezaposleni na razini od 34 posto, što je dvostruko više nego opća nezaposlenost naše populacije. Možda još veći problem od nezaposlenosti je nezaposlivost mladih, s obzirom na nedovoljno definirane segmente našeg obrazovnog sustava, koji ne pripremaju mlade za tržište rada."
"Oni izvlače ovaj drugi listić i vide na koji je fakultet Matea primljena. Matea je primljena na Farmaceutsko-biokemijski fakultet i njihova maksimalna školarina iznosi 9.240 kuna za godinu. Građani uspoređuju ovu obiteljsku priču i to da li si obitelj može priuštiti iz Bjelovara u Zagreb poslat kćerku da studira."
Maksimalna cijena je od 6.000 kuna za godinu studija na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, do preko 9.000 kuna na Farmaciji ili Stomatologiji. Aktivisti su - kako bi prikazali cijeli raster hrvatskog društva - pripremili i priču o obitelji koju ne bi mučili problemi sa školovanjem djeteta:
Poruke aktivista nisu ostale bez odjeka kod građana:
"Mislim da je obrazovanje osnovna stvar u svakoj zemlji i da je to zadnje gdje bi se trebalo štedjeti, a štedi se previše dugo upravo tamo."
