Dostupni linkovi

Gost nam je ovaj put Damir Uzunović – pisac, izdavač i suvlasnik vitalne kuće Baybook koja, kao i svi naši izdavači, svakodnevno bije bitku za goli život. Ko nam izdaje izdavaštvo ili ko je to već učinio - pitao se Damir u jednom svom nedavnom tekstu, pa ga isto to pitamo.

RSE: Da li neko izdaje naše izdavaštvo ili je to već uradio?
Uzunović: Odgovor smo pokušali dati na debati koju je organizirao PEN centar u saradnji sa Otvorenim fondom. Naslov, pod kojim se trebalo podrazumijevati da se radi o izdavaštvu, preimenovao sam u - Ko je izdao izdavaštvo, misleći da ću tako jasnije pokazati prstom. Kada je već nešto gotovo, onda je najlakše reći – taj, taj, taj i taj.
RSE: Na čemu zasnivaš ovo stanovište? Šta je presudilo da bude tako?
Uzunović: Vjerovatno mi nismo jedini koji su izdani od političara ili državnih institucija, koje imaju jedini argument u tome da nisu oni odgovorni jer su sa različitih nivoa. Vijeće ministara će reći da nisu odgovorni, Federacija će reći da nije odgovorna, Kanton i Općina također, zato što na kraju nema države i što nema jasne državotvorne politike, gdje izdavaštvo, kao perjanica kulture i civilizacije, mora postojati kao prepoznata, kao temelj u kome se nešto dešava, u kome se koristi taj jezik, u ovom slučaju tri zvanična bosanskohercegovačka jezika. Ti ljudi su definitivno uvođenjem PDV-a prije četiri godine, vođenjem jedne politike u izdavaštvu kroz fondacije za izdavaštvo, sa upravnim odborom koji je bio laički raspoložen, sa cijenjenim i uglednim autorima, piscima i urednicima, ali ne sa onima koji se razumiju u tehnologiju izrade knjige, laički noseći tu misao da je nama dovoljno dati kredite, smatrajući nas vrlo profitabilnom privrednom granom, upumpavali nam sredstva koja mi nismo mogli vraćati jer smo bili uslovljeni da to budu društveno važna kulturna i javna djela. Znate uvijek da su takva djela nekomercijalna. Sva ta ukupna politika je dovela do toga da u ovom trenutku izdato izdavaštvo izgleda ovako. Broji se negdje oko 1.000 prijavljenih naslova, među kojima ima oko 200 knjiga. Ostalo su slikovnice, brošure, razni sadržaji koji liče na knjige i časopise.

U ovih 370.000 primjeraka prodatih knjiga je 70 posto naslova koji dolaze iz Srbije. To su uglavnom naslovi koji nemaju uredne papire, to su uglavnom stvari koje rade dileri. Većina tih knjiga prodaje se na sajmovima i vašarima.
RSE: Koliko se odštampa, a koliko se proda kod nas, a koliko kod susjeda?
Uzunović: To su nevjerovatni podaci. U Srbiji je prodato oko 6.370.000 knjiga, ili oko 15.000 naslova, tokom 2007. godine. U Hrvatskoj je, u istom periodu, prodano oko 3.450.000 primjeraka, oko 6.000 naslova. Dok je takva brojka za Bosnu i Hercegovinu svega 370.000 primjeraka. Nemoguće je da mi zaostajemo za susjednim zemljama toliko puta. U Hrvatskoj je skoro isti broj stanovnika kao u Bosni i Hercegovini, u Srbiji je malo više, ali da smo 15 puta po nečemu slabiji - to je stvarno nedopustivo jer su u pitanju knjige. U ovih 370.000 primjeraka prodatih knjiga je 70 posto naslova koji dolaze iz Srbije. To su uglavnom naslovi koji nemaju uredne papire, to su uglavnom stvari koje rade dileri. Većina tih knjiga prodaje se na sajmovima i vašarima. Ne možete registrirati PDV ako nije registriran u vas. U zadnje vrijeme nekoliko lanaca izdavača iz Srbije pokušava preći u Bosnu i Hercegovinu i mislim da će u tome uspjeti. Na taj način će oni samo registrirati već postojeću stvar i to možda više neće biti dilerske knjige, ali će biti i dalje prisutne sa oko 70 posto. To je neka interpolacija između 100 postotnog procenta u Republici Srpskoj naslova iz Srbije i nekih pedesetak posto u Federaciji. Hrvatska knjiga sudjeluje sa oko 20 posto. Ona je skuplja. Ostaje nekih četiri do pet posto za engleske naslove. Bosanskohercegovački izdavači kontrolišu svoje tržište ni sa cijelih pet posto svojih knjiga.
RSE: Vi izdavači s prezirom, ili barem podcjenjivački, govorite o kvaliteti izdanja knjiga iz Srbije. Čitaoci i kupci, barem kada su sajmovi u pitanju, nemaju primjedbi. Čini li se tebi da vi kod nas u Bosni i Hercegovini ipak štampate malo skuplje knjige?
Uzunović: Mnogo je razloga za takvu stvar. Srbijanski izdavači su u velikoj konkurenciji i oni jednostavno zbog velikog broja objavljenih naslova, većinom su to prijevodi sa engleskog, eventualno francuskog i njemačkog, utrkuju se da sa što većim tiražima i što nižom proizvodnom cijenom, upotrijebljenom tehnologijom unutar toga, smanje cijene prijevoda. Radi se o tome da oni u toj velikoj produkciji ne mogu zadržati i dobar izgled i dobru formu knjige i ta knjiga mora tako izgledati. Što se tiče Bosne, trudimo se da dobijeno najrealniju moguću cijenu jer realna cijena nije ni u Hrvatskoj. Tamo su knjige 30 ili 35 maraka zbog politike otkupa hrvatske države, koja otkupljuje po maloprodajnim cijenama. Zato su cijene knjige iznimno visoke. Bosna u ovom trenutku, imajući PDV od 17 posto, ima najrealniju cijenu jer kada se zna da knjiga košta između 15 i 20 maraka, sa svim plaćenim stvarima, sa smanjenim tiražem, mislim da prvi put izdavači u Bosni rade normalnu kalkulaciju cijene knjige.

Po prvi put nam je država, nakon svih ovih godina, u prilici da otkupi knjige. To je jedno svjetlo i jedna politika koja unosi veliki red među nas, daje nam mogućnost da pojačamo svoju produkciju, da uposlimo ljude od profesije, urednike, dizajnere, programere, lektore, urednike.
RSE: Šta je kod nas sa otkupom? Šta je s našim Fondom za bibliotekarstvo?
Uzunović: Izašao sam sretan iz Fondacije za bibliotekarstvo, koja je formirana prošle godine, a koja ima jedan fond od milion maraka, od kojih otprilike 60.000 ostaje za otkup knjiga. Nakon što je 2000. godina formirana Fondacija za izdavaštvo, mi smo očekivali da će Fondacija za otkup knjiga za biblioteke biti formirana odmah godinu dana nakon toga, ali se čekalo osam godina. Formirana je i provela je konkurs za otkup knjiga i produkcija iz 2004., 2005., 2006. i 2007. godine. Mi smo u tom konkursu jako dobro prošli. Po prvi put nam je država, nakon svih ovih godina, u prilici da otkupi knjige. To je jedno svjetlo i jedna politika koja unosi veliki red među nas, daje nam mogućnost da pojačamo svoju produkciju, da uposlimo ljude od profesije, urednike, dizajnere, programere, lektore, urednike. Na taj način, tom politikom otkupa knjiga, kao što je to svugdje normalno, mislim da izdato izdavaštvo može kao Feniks ponovo da oživi.
RSE: Kada bi ti neko dao ključeve svim mogućih kasa i zapovjedna mjesta u svim tim timovima, šta bi trebalo prvo uraditi da krenemo na bolje?
Uzunović: Bojim se da tih ključeva nema jer nema ni brave.
RSE: Udarimo PDV od 80 posto na knjigu, možda bi to bilo rješenje?
Uzunović: Nekoliko miliona je skupljano od PDV-a iz branše knjižarstva, izdavaštva novina, časopisa, magazina i knjiga. Mi smo razumjeli PDV kao način da uzmeš i vratiš. Ne može se kravi, koja se stalno muze, ne donositi sijeno. Niko nije vidio takvu kravu. Oni koji na nivou Vijeća ministara drže ključeve u svojim rukama, morat će otključati pitanje PDV-a i nulte stope na knjigu. Znamo da je to u Hrvatskoj bilo pogubno i trajalo je 18 mjeseci, a kod nas traje četvrtu godinu, čak i više.
RSE: Kod nas upravljaju ljudi koji u svojim bibliotekama imaju štedne knjižice, a ne ukoričenu literaturu.
Uzunović: Očigledno da njima šuška samo to.
XS
SM
MD
LG