Dostupni linkovi

Ćurguz: Političari loši tviteraši


Velimir Ćurguz Kazimir
Velimir Ćurguz Kazimir
Da li je počela izborna kampanja za martovske izbore u Srbiji na Internetu, hoće li ona biti pretežno prljava ili pak duhovita, kakav će uticaj imati na izborne rezultate, kako prepoznati spinovanje od pravih informacija i, konačno, da li je učinak globalne komunikacije preko interneta demokratizacija medijskog prostora ili šansa za globalnu kontrolu koja nas uvodi u orvelovski svet Velikog brata? Na ova pitanja odgovara Velimir Ćurguz Kazimir, osnivač medijske arhive Ebart.

RSE: Da li prepoznajete početak izborne kampanje u Srbiji na Internetu?

Kazimir: Prepoznajem, i to ne od juče. Mogao bih reći ne ni od trenutka samog raspisivanja izbora. Internet i društvene mreže postaju izuzetno važne. Mislim da će oni odigrati mnogo značajniju ulogu u ovim izborima, nego što je to bilo pre. Između ostaloga i zbog toga što sve veći broj, posebno mladih ljudi, sve više napušta klasične medije i prelaze na nove medije i društvene mreže. Ovde govorimo o 3,5 miliona otvorenih naloga za Facebook i oko 200.000 za Twiter. To je veoma značajan broj.

RSE: Da li se može očekivati prljava ili duhovita kampanja preko društvenih mreža?

Kazimir: I jedno i drugo. Društvene mreže jednim delom jesu spontane. Ljudi mogu sami da reaguju, ali takođe sve više postaju deo klasičnog spinovanja, puštanja različitih informacija, dezinformacija, manipulacija i tako dalje. Sve ono čemu su podložni i klasični mediji se prelilo i na društvene mreže i Internet. Jedina bitna razlika je u tome, koja je ujedno i najznačajnija, ogroman broj učesnika i mogućnost svakog od učesnika da interveniše, da se upiše, da lajkuje i šeruje neku poruku. Tu se pojavio još jedan zanimljiv fenomen, a to je da na nekim društvenim mrežama, pre svega na Facebooku, počinje da se pojavljuje nešto što liči na autocenzuru, što znači da se govori o događajima koji su svima poznati, ali da se ne spominju imena.

RSE: Vi ste spomenuli da je Internet prvi put korišcen u izbornoj kampanji 2012. godine. Postoje li procene koliko je to uticalo na rejting stranaka?

Kazimir: Nema tačnih podataka. Mislim da je tu više reč o nečemu što je predikcija zbog ponašanja i učestvovanja velikog broja ljudi, nego o direktnom rezultatu , ali to je bilo tako 2012. godine. Ove godine mislim da će se ljudi na neki način i opredelivati preko kampanje koja će ići preko Interneta.

RSE: Da li većina partija ima svoje ljude koji plasiraju podobne i skidaju nepodobne informacije?

Kazimir: Koliko je meni poznato, sve najveće stranke imaju ova odeljenja. Neki su organizovaniji, neki manje organizovani. U tom pogledu je najorganizovanija i najuspešnija Srpska napredna stranka.

RSE: Ako je tako, kako onda prepoznati autentične poruke korisnika Interneta a kako spinovanje?

Youtube
Youtube
Kazimir: Teško, ali s druge strane kada se pojavi nešto što se naziva viralno, a govorimo o Youtube-u, broj korisnika toga teško može da bude spinovan. Najčešći viralni događaj je nešto što se stvarno desilo i što se onda upakovalo i plasiralo preko Youtube-a. Kad to krene, onda je to nemoguće zaustaviti, odnosno, moguće je zaustaviti u nekim mnogo organizovanijim državama, kao što je Kina, gde 30.000 ljudi radi samo na kontroli da se takvi virali ne pojave. Ovde u Srbiji nismo došli dotle, tako da tek očekujem da će se pojaviti neki sadržaji na Youtub-u koji će postati viralno značajni. Kada kažem viralno značajni, to znači da imaju gledanost preko 100.000.

RSE: Prošle nedelje se dogodilo nešto što je uzburkalo javnost. To je takozvani Feketić slučaj, odlazak potpredsednika Vlade među zavejane putnike. Slika je poznata. Različiti su komentari, pre svega na društvenim mrežama, reagovalo se zbog cenzure.

Kazimir: U Srbiji, u ovom trenutku, ali i u velikom delu evropskih zemalja, nema sistemski organizovanih službi koje bi mogle dosledno da izbacuju sadržaje koji u tom trenutku ne odgovaraju vlastima, kao što to rade Kinezi. Kada sam se upoznao sa tim, za mene je to bilo zaista fascinantno.

Recimo, nakon ubistva, koje se desilo hladnim oružjem u obdaništu, u jednom manjem mestu na jugu Kine, ljudi su izašli na ulicu i skandirali: "Hoćemo istinu". Taj video od 30 sekundi se pojavio na Youtubu. Nakon 15 minuta je bio skinut. To je meni potpuno fascinantno, ali je još fascinantnije to da su za tih 15 minuta ljudi ipak uspjeli da sačuvaju taj video i šalju ga drugim kanalima.

Neke virale tog tipa možete da zaustavite, ali ne zauvek. Oni će se probiti i probijati će se sve više. Mislim da je ljudska potreba da se dođe do neke istine, da se dođe do nekih informacija i da se ih razmeni, toliko snažna i razvijena da ne postoji efikasna cenzura. Zaista sam u to ubeđen.

RSE: Vi ste nas odveli daleko u Kinu, a ja nas ponovo vraćam u Srbiju. Ima različitih komentara šta se zapravo dogodilo povodom tog snimka i prezentacije na društvenim mrežama. Kako biste to vi prokomentarisali?

Kazimir: Mislim da nije reč o nekoj državnoj organizaciji koja to kontroliše. Ne bih rekao da je u to umešana policija ili BIA. Reč je o klasičnoj stranačkoj strukturi koja raspolaže određenom tehnologijom i znanjem. Što je u ovom slučaju veoma važno, raspolaže velikim brojem dobrovoljaca koji su angažovani oko toga. Bar na taj način, on bude privremeno skinut, ali on će preko drugog provajdera i pod drugačije prekomponovanim nazivom ponovo da se vrati. To nije nešto što možete ukloniti trajno, kao što možete neku knjigu uništiti. Čini mi se potpuno besmisleno to uklanjati jer se na kraju ipak vrati i slučaj onda postane još uzbudljiviji.

RSE: Snouden i Asanž su, zahvaljujući Internetu, celom svetu otkrili dobro čuvane državne tajne i pokazali čime se i kako služe svetski političari i njihove službe, kakva je kontrola zahvaljujući tom istom Internetu. Taj isti Internet je, sa druge strane, omogućio kontrolu, koja nas približava Orvelovskom svetu. Šta preteže po vama - demokratizacija koju donosi Internet ili totalna kontrola, koju on opet omogućava?

Kazimir: Ubeđen sam da je to demokratizacija, a da će zloupotreba i ograničavanja ići gore - dole, ali na kraju neće moći da pobedi. To je talas i to ne može da se pobedi. Mislim da je kreativnost i lucidnos ljudi, koji pronalaze načine da se zaštite informacije, da ih prošire, da ih učine transparentnim i dostupnim, toliko snažna, da tu teško može da se vrši kontrola.

Rodoljub Šabić
Rodoljub Šabić
Kad je reč o Srbiji, osnovna mesta odakle ide kontrola su provajderi Interneta, bilo da su to velike telekomunikacione kuće, kao što su Telenor, MTS, VIP, ili oni manji proajderi, koji ovde postoje već petnaestak godina. Svi oni na neki način moraju da izađu u susret zahtevima tajnih službi, premda je odbijena ta inicijativa koja je postojala pre skoro godinu dana da se može uzimati listing e-mail poruka bez odluke suda. To je zaustavljeno, između ostalog, angažovanjem gospodina Rodoljuba Šabića, koji je zahtevao zaštitu privatnosti. Znači, inicijativa je postojala, a onda se objašnjavalo da to ne znači ništa, da se tako samo prati put komunikacije, da se ne ulazi u sadržaj. To bi ipak moralo da se radi samo uz pomoć srpskog naroda. I dobro je da smo na tom ostali, ali videćemo. Cela stvar se razvija, kao što se i tehnologija razvija, kao što se i razne vrste zloupotreba razvijaju.

RSE: Zanimljivo je da su i neki značajni protesti organizovani preko društvenih mreža, na primer Occupy Wall Streat, pa i protesti u Sloveniji. Da li se veliki društveni projekti sada mogu lakše organizovati zahvaljujući globalnoj kompjuterskoj mreži? Da li tu vidite neku značajniju ulogu društvenih mreža?

Kazimir: Pa sigurno da je njihova uloga tu mnogo značajnija. Na kraju krajeva, krenuli smo od mobilnog telefona. Sećamo se u Srbiji, za vreme građanskih protesta 1996/1997, kad i nisu bili tako česti mobilni telefoni, koliko su bili značajni za građane. Dobijali smo informacije kuda da idemo, kako da izbegnemo razne zasede i tako dalje.

Danas, sa društvenim mrežama i novim medijima, to se u mnogome razvilo. Znamo i primjer Arapskog proleća, gde su društvene mreže odigrale ključnu ulogu u povezivanju i organizovanju. Ovde, osim u Sloveniji, bilo je pokušaja i u Zagrebu, ta mogućnost postoji. Mislim da ljudi, koji su neprekidno na društvenim mrežama, čekaju taj podsticaj.

RSE: Koliko će biti značajno ono što se bude događalo na Internetu za predstojeće izbore?

Kazimir: Biće veoma značajno sve više, pogotovo što mladi svet mahom ne gleda televiziju, odnosno informativne programe, novine se čitaju sve manje. Njihov izvor informisanja jesu upravo poruke koje se upućuju preko društvenih mreža. Vrlo često su te poruke vezane za klasične medije. Onda se to dalje širi i na taj način imaju uticaj koji je mnogo življi jer ide uz komentar i uz spremnost da se možda angažuju ili identifikuju sa nečim. Mislim da su to fantastični alati, koji se mogu iskoristiti na razne načine.

RSE: Koji od domaćih političara je prepoznao sve prednosti takve vrste komunikacije sa svojim potencijalnim biračima?

Kazimir: U ovom trenutku vidim da svi tvituju, odnosno saradnici koje oni angažuju, kao što se pišu govori. U tome ne vidim ničega karakterističnog i individualnog, niti vidim da je neko od naših političara veliki tviteraš.

RSE: Možete li da se setite koji je za vas najveći gaf na domaćoj internet sceni?

Kazimir: To je bio savetnik ministra zdravlja za borbu protiv korupcije, koji je nastupao na jutarnjem programu RTS i osuo paljbu na kabinet predsednika, na vrhunske političare i sve redom. Rekao je da dok su oni tu, biće i korupcije. Onda se začuo aplauz sa one strane kamere. I to je tako ostalo i od toga se napravio jedan viral. Mislim da je to za tri - četiri dana videlo oko 150.000 ljudi.

To je nastalo nekako spontano, a ovo sve dugo, što ljudi prave da bi zasenili prostotu, obično nema snagu kao nešto što se stvarno desi slučajno.
XS
SM
MD
LG