Građani Crne Gore su, ovih dana, saznali da je do kraja prošle godine podgorički Kombinat aluminijuma napravio dug od 440 miliona eura, iako je, prije nekoliko godina, Vlada tvrdila da je privatizacija KAP-a spasonosno rješenje, odnosno, da će, ako se ne privatizuje, Kombinat propasti.
Fabrika je 2005. godine prodata ruskom investitoru, koji je imao obavezu da je unaprijedi i modernizuje.
Međutim, umjesto toga, ispalo je da novom vlasniku, građani Crne Gore godinama plaćaju struju i pokrivaju dugove, a Vlada i dalje širokogrudo finansira ovu fabriku, tako što mu i dalje subvencioniše električnu energiju, oprašta stare dugove i daje garancije za nova zaduženja. A, sve se mjeri stotinama miliona eura.
Urednik ekonomske rubrike nedjeljnika Monitor Zoran Radulović za naš program ukazuje na besmisao vladinog privatizacionog aranžmana KAP-a.
"U godini kada je on najbolje poslovao u svojoj istoriji mi nijesmo imali koristi nit jedan jedini cent. Utajili su porez na dobit, nijesu plaćali poreze i doprinose za zapošljene. Danas vlasnici KAP-a iz Crne Gore uzimaju samo struju koja je deficitarna i novac iz državnog budžeta koji je takođe deficitaran. Radnu snagu su sveli na trećinu. Ne koriste boksit iz Nikšića", navodi Radulović.
Zbog pada cijene aluminijuma na svjetskom tržištu i drastičnog poskupljenja električne energije, KAP se našao u nevoljama i prije početka svjetske ekonomske krize, koja je situaciju samo pogoršala.
Predstavnici KAP-a i Vlade su mjesecima pregovarali o državnoj pomoći kroz garancije pri zaduživanju i odloženo plaćanje poreza, doprinosa i energenata.
U međuvremenu, proizvodnja je prepolovljena, radnici su štrajkovali, a onda je sve okončano dogovorom Vlade i Rusa, koji je podrazumijevao da država garantuje za nove kredite i finansira otpremnine radnicima koji dobrovoljno napuste firmu.
Podgorički Kombinat aluminijuma je prodat za 48 i po miliona offshore kompaniji “Salamon Enterprises”, za koju se tvrdi da pripada ruskom tajkunu Olegu Deripaski, ali njena vlasnička struktura, nikad nije objelodanjena.
Kupac se obavezao da će u KAP uložiti još 55 miliona eura, kao i da će Vladi uplatiti još 27 miliona dolara i obezbijediti 20 miliona eura kredita za ekološki program.
I krediti iz džepa građana
Protesti radnika KAP-a u junu 2009, foto: Savo PrelevićNaknadno se ispostavilo da građani Crne Gore godinama treba da finansiraju poslovanje ove privatne kompanije, čije su račune za električnu energiju samo ove godine dotirali sa 20 miliona eura, a u naredne dvije daće još 25 miliona.
Vlada je garantovala i za nove kredite, pa će, ako ih ne vrate Rusi, građani morati da plate i tih 135 miliona eura.
Vlada je tako povratila polovinu akcija koje prethodno prodala za svega 50-ak miliona, a Deripaskina kompanija je morala da odustane od tužbe protiv crnogorske Vlade, vrijedne 300 miliona eura, zbog navodnog prikrivanja podataka tokom privatizacije.
Član skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Radojica Živković ima svoje viđenje razloga zbog kojih Vlada finansira KAP.
"To je posljedica potpisanog ugovora o prodaji KAPa pa i one tužbe u Frankfurtu, vjerovatno. Vlada, u saglasnosti sa tom tužbom, krijući vraća taj dug od 300 miliona eura", tvrdi Živković.
Profesor Ekonomskog fakulteta dr Anđelko Lojpur za Vijesti kaže da aluminijumska kompanija, bez obzira na trenutno stanje, ima budućnost ukoliko Vlada i Centralno-evropska aluminijumska kompanija „zasuču rukave" i ispune obećanja i preuzete obaveze.
Iako je bio član ekspertskog tima koji je bio zadužen za kontrolu ispunjavanja obaveza iz privatizacionog ugovora, Lojpur, svoje viđenje perspektive KAP-a, počinje rečenicom: "Ako ostavimo po strani sve ono što je prethodilo novom aranžmanu Vlade sa ranijim većinskim vlasnicima KAP-a...".
Nastavljajući sa još nekoliko "ako", Lojpur na kraju kaže da bi se moglo desiti da se KAP skine sa leđa poreskih obveznika.
Nekadašnji član uprave Kombinata aluminijuma Vojin Đukanović smatra da sada, po povratku Vlade u KAP, treba napraviti plan daljih aktivnosti za modernizaciju i procijeniti koliko će to koštati koliko će trajati.
Dio javnosti, međutim, KAP vidi kao rupu bez dna. Pored toga, primjetna je dilema u vezi vladinih motiva da i dalje insistira na aranžmanu sa Rusima.
"Ili su bili naivni prilikom sklapanja tog ugovora ili su imali ličnih koristi da to urade. Vjerovatno ovo drugo, lični interesi", kaže član parlamentarnog Odbora za ekonomiju Radojica Živković.
"Mogu da pretpostavim da tako kako se ponaša Vlada Crne Gore po pitanju KAP-a može da se ponaša samo neko ko nije pri zdravoj pameti ili ko od toga ima izuzetno velike finansijske koristi. Šta je od to dvoje u pitanju ja ne smijem da pretpostavim", zaključuje novinar Monitora Zoran Radulović.
Fabrika je 2005. godine prodata ruskom investitoru, koji je imao obavezu da je unaprijedi i modernizuje.
Međutim, umjesto toga, ispalo je da novom vlasniku, građani Crne Gore godinama plaćaju struju i pokrivaju dugove, a Vlada i dalje širokogrudo finansira ovu fabriku, tako što mu i dalje subvencioniše električnu energiju, oprašta stare dugove i daje garancije za nova zaduženja. A, sve se mjeri stotinama miliona eura.
Urednik ekonomske rubrike nedjeljnika Monitor Zoran Radulović za naš program ukazuje na besmisao vladinog privatizacionog aranžmana KAP-a.
"U godini kada je on najbolje poslovao u svojoj istoriji mi nijesmo imali koristi nit jedan jedini cent. Utajili su porez na dobit, nijesu plaćali poreze i doprinose za zapošljene. Danas vlasnici KAP-a iz Crne Gore uzimaju samo struju koja je deficitarna i novac iz državnog budžeta koji je takođe deficitaran. Radnu snagu su sveli na trećinu. Ne koriste boksit iz Nikšića", navodi Radulović.
Zbog pada cijene aluminijuma na svjetskom tržištu i drastičnog poskupljenja električne energije, KAP se našao u nevoljama i prije početka svjetske ekonomske krize, koja je situaciju samo pogoršala.
Predstavnici KAP-a i Vlade su mjesecima pregovarali o državnoj pomoći kroz garancije pri zaduživanju i odloženo plaćanje poreza, doprinosa i energenata.
U međuvremenu, proizvodnja je prepolovljena, radnici su štrajkovali, a onda je sve okončano dogovorom Vlade i Rusa, koji je podrazumijevao da država garantuje za nove kredite i finansira otpremnine radnicima koji dobrovoljno napuste firmu.
Podgorički Kombinat aluminijuma je prodat za 48 i po miliona offshore kompaniji “Salamon Enterprises”, za koju se tvrdi da pripada ruskom tajkunu Olegu Deripaski, ali njena vlasnička struktura, nikad nije objelodanjena.
Kupac se obavezao da će u KAP uložiti još 55 miliona eura, kao i da će Vladi uplatiti još 27 miliona dolara i obezbijediti 20 miliona eura kredita za ekološki program.
I krediti iz džepa građana
Vlada je garantovala i za nove kredite, pa će, ako ih ne vrate Rusi, građani morati da plate i tih 135 miliona eura.
Vlada je tako povratila polovinu akcija koje prethodno prodala za svega 50-ak miliona, a Deripaskina kompanija je morala da odustane od tužbe protiv crnogorske Vlade, vrijedne 300 miliona eura, zbog navodnog prikrivanja podataka tokom privatizacije.
Član skupštinskog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet Radojica Živković ima svoje viđenje razloga zbog kojih Vlada finansira KAP.
"To je posljedica potpisanog ugovora o prodaji KAPa pa i one tužbe u Frankfurtu, vjerovatno. Vlada, u saglasnosti sa tom tužbom, krijući vraća taj dug od 300 miliona eura", tvrdi Živković.
Profesor Ekonomskog fakulteta dr Anđelko Lojpur za Vijesti kaže da aluminijumska kompanija, bez obzira na trenutno stanje, ima budućnost ukoliko Vlada i Centralno-evropska aluminijumska kompanija „zasuču rukave" i ispune obećanja i preuzete obaveze.
Iako je bio član ekspertskog tima koji je bio zadužen za kontrolu ispunjavanja obaveza iz privatizacionog ugovora, Lojpur, svoje viđenje perspektive KAP-a, počinje rečenicom: "Ako ostavimo po strani sve ono što je prethodilo novom aranžmanu Vlade sa ranijim većinskim vlasnicima KAP-a...".
Nastavljajući sa još nekoliko "ako", Lojpur na kraju kaže da bi se moglo desiti da se KAP skine sa leđa poreskih obveznika.
Nekadašnji član uprave Kombinata aluminijuma Vojin Đukanović smatra da sada, po povratku Vlade u KAP, treba napraviti plan daljih aktivnosti za modernizaciju i procijeniti koliko će to koštati koliko će trajati.
Dio javnosti, međutim, KAP vidi kao rupu bez dna. Pored toga, primjetna je dilema u vezi vladinih motiva da i dalje insistira na aranžmanu sa Rusima.
"Ili su bili naivni prilikom sklapanja tog ugovora ili su imali ličnih koristi da to urade. Vjerovatno ovo drugo, lični interesi", kaže član parlamentarnog Odbora za ekonomiju Radojica Živković.
"Mogu da pretpostavim da tako kako se ponaša Vlada Crne Gore po pitanju KAP-a može da se ponaša samo neko ko nije pri zdravoj pameti ili ko od toga ima izuzetno velike finansijske koristi. Šta je od to dvoje u pitanju ja ne smijem da pretpostavim", zaključuje novinar Monitora Zoran Radulović.
