Iako su poznate blagotvorne osobine muzike, u Crnoj Gori se malo zna o muzikoterapiji. Upoznajte jednu mladu osobu koja se odlučila za tu rijetku profesiju, kako bi pomogla djeci sa posebnim potrebama.
Pijanistkinja Mirjana Rajčić je master studije na odsjeku muzikoterapije završila na Medicinskom fakultetu u Madridu, gdje se posljednjih godina bavi muzikoterapeutskim radom sa socijalno ugroženom i djecom koja imaju potekoće u razvoju.
U Crnoj Gori je to još uvijek malo poznata oblast, pa je Mirjanina želja da to promijeni. Ovih dana je održala prvi seminar muzikoterapije u Crnoj Gori.
"Riječ je o terapiji koja se bavi elementima zvuka: tišinom, neartikulisanim zvukom, ritmom, melodijom i harmonijom. Na osnovu tih elemenata radimo sa pacijentima", kaže ona.
Postoje neke osnovne metode, a jedna od njih je aktivna muzikoterapija kojom se Mirjana trenutno bavim a koja podrazumijeva aktivno učešće pacijenta u stvaranju muzike.
"Tu je i receptivna muzikoterapija, tzv. džim terapija, kada se koristimo određenom relaksacijom čije sesije traju oko dva sata. Muzika provocira određene slike, što kasnije analiziramo. To su tehnike koje se tiču nesvjesnog u nama", pojašnjava.
Otkriće novih svjetova
Blagotvornost muzike je odavno potvrđena u relaksacionim, terapeutskim i zdravstvenim istraživanjima i tretmanima. O tome govori iskustvo Budvanke Ane Brajak koje, iako nije nastalo primjenom metoda muzikoterapije, govori o moći muzike.
Ana je profesorica flaute i kaže da muzikom "otvara" svoje đake za komunikaciju sa svijetom. To je uspjela i sa svojim sinom.
"Imam dječaka sa posebnom potrebom koji je uz muziku potpuno promijenio svoj životni put. Jer, on je dječak koji uspješno svira klavir, kojeg muzička škola i bavljenje muzikom vuče naprijed", priča Ana Brajak.
Anin sin sada ostvaruje sjajne uspjehe nakon što je dio inkluzije u osnovnoj školi.
"Prosto je razbio barijere u komunikaciji i mislim da je muzika bila presudna za taj njegov veliki napredak koji ja, kao roditelj, zaista nisam očekivala", navodi Ana.
Međutim, kako navodi Ana, on je u muzici otkrio potpuno novi svijet, preko kojeg su ona i njen sin zajedno komunicirali.
"Moje dijete nije znalo da kaže ni mama, ni tata, ali je znalo da pjeva durski trozvuk naviše kad se penje, ili naniže kad silazi stepeništem. Tako je ušao u svijet muzike. Mislim da je on najbolji primjer toga da sam uspjela da muzikom razbijem njegove osnovne probleme, a to su problemi sa emocijama", priča Ana Brajak.
Emocije su ono što i muzikoterapija koristi kao svoj putokaz ka osobama s posebnim potrebama. Kroz svoj rad sa takvom djecom, Mirjana Rajčić se uvjerila u njihovu nadarenost.
"Drugačije je raditi ovaj posao u Španiji i Crnoj Gori. Prihvatanje posebnosti je tamo veće, i zato mislim da je lakše nego ovdje. Lično me ovaj posao obogaćuje, jer opovrgava neke moje predrasude koje sam imala, vidim da i ja sama napredujem uz tu djecu. Kroz samu muziku i terapiju postajem svjesna koliko je ogromna dimenzija ovog posla i koliko tu ima talenata. Zato bih tu djecu nazvala djecom sa posebnim talentima, prije nego bilo kako drugo", riječi su Mirjane Rajčić.
Facebook Forum