Svaki četvrti student u BiH tvrdi da se susreo sa korupcijom, a pola studenata bilo bi voljno platiti mito ukoliko ne postoji nikakav drugi način da polože ispit, pokazalo je istraživanje Transparency Internationala u BiH.
Iako je ova organizacija sačinila dokument kojim se usvajaju pravila za prevenciju od korupcije na fakultetima i poslala ga svim univerzitetima u BiH, samo je Banjalučki univerzitet taj dokument usvojio. Ostali se nisu ni oglasili.
Ukoliko se uzme u obzir da je i prijem pojedinih profesora i asistenata na fakultetima takođe dio koruptivnog procesa, onda je jasno da će BiH trebati još mnogo vremena da se uhvati u koštac s ovim problemom.
“U prvoj godini ispit kod profesora koji sam ja morala na kraju da platim negdje oko 500 KM, na završnoj godini znam da je 1.000 maraka bio prije nekoliko godina. Da li se cijena digla ili spustila, to vam ne bih znala reći”, kaže jedna studentica.
Javna je tajna da na mnogim fakultetima postoje cjenovnici za polaganje pojedinih ispita. No, iako se o korupciji govori više nego ranije, malo je onih koji su spremni o svojim iskustvima govoriti javno, kaže Emir Đikić, predsjedavajući odbora direktora Transparency Internationala u BiH.
“Ljudi prijavljuju slučajeve, ali veoma su rijetki slučajevi da će oni javno istupiti protiv profesora, posebno ako ste na prvoj godini pa vas taj isti profesor čeka na trećoj ili možda na magistarskom, tako da ako ga prijavite na prvoj godini, možete završiti s ukupnim obrazovanjem na tom fakultetu, a po kolegijalnom odnosu vjerovatno i na tom univerzitetu”, navodi Đikić.
Iako studenti najčešće kao oblik korupcije navode potplaćivanje za polaganje ispita, postoji još niz načina korupcije koja se dešava na fakultetima.
Korupcija na univerzitetima u BiH je toliko rasprostranjena da ugrožava i sam Bolonjski proces, kažu u Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i kvaliteta BiH. Nakon što je Transparency International predstavio istraživanje, čak i američki ambasador u BiH Patrick Moon napisao je opsežan komentar u svom blogu u kojem, između ostalog, kaže:
“Univerziteti treba da odgajaju buduće lidere društvenih i ekonomskih reformi i moraju biti kolijevke nove produktivne energije i znanja. Međutim, ugled ovih institucija je izložen riziku. Potplaćivanje da bi se položio ispit i ostali oblici korumpiranog ponašanja samo umanjuju kvalitet obrazovanja i obeshrabruju mlade ljude u njihovom nastojanju da postignu najbolje rezultate tokom studija”, napisao je u svom blogu ambasador Moon i dodao da će biti uz one koji se osmjele da ukažu na korupciju u visokom obrazovanju.
Mediji i društvene mreže bi mogli pomoći
Emir Đikić, iz TI-a, kaže kako su studenti naveli da se najveći procenat korupcije odnosi na “kupovinu ocjena”:
“Imate dijelove gdje se korupcija odnosi od studenta prema profesoru, imate dijelove koji se odnose na javne nabavke na univerzitetima, na funkcionisanje profesora, na predavanja - od 756 radnih dana u jednoj godini, što je jako teško postići na 17 univerziteta od 3,5 časa koji su udaljeni po 500, 600 kilometara, zatim imate prijemne ispite i polaganje preko štele, plaćeno polaganje, a imali ste i slučajeve, kao npr. u Tuzli, traženja i drugih usluga od strane profesora”, nabraja Đikić.
Transparency International predložio je i konkretne mjere za suzbijanje korupcije i prevenciju na fakultetima.
“S tim u vezi, mjere koje smo predložili odnose se na povećanje transparentnosti svih procesa, i što se tiče poslovanja univerziteta i što se tiče ispitnih procedura i cjelokupnog obrazovnog procesa, da se unaprijede mehanizmi i za prijavu korupcije od strane onih koji su možda imali priliku biti svjedoci, u isto vrijeme da se pojača uloga samih studenata u procesu donošenja odluka”, kaže Ivana Korajlić, glasnogovornica ove organizacije.
No, ove mjere do sada su usvojene samo na Banjalučkom univerzitetu. Stanko Stanić, rektor Univerziteta u Banjoj Luci, kaže kako je u međuvremenu oformljen i antikorupcioni tim koji radi na provedbi ovog dokumenta.
“Na našem univerzitetu samostalno su vodili projekat u organizaciji Studentskog parlamenta Univerziteta u Banjoj Luci. Sa četiri strane osvjetljavali smo ovaj problem. Mi smo došli do onoga što se zove program borbe protiv korupcije. Poesbno ćemo posvetiti pažnju pravilniku o izboru akademskih zvanja, kojim je, između ostalog, predviđeno da nastavnik koji drži ispite studentu bez prisustva drugih studenata ili asistenata smatraće se da je učinio težu povredu radne obaveze, odnosno to će podrazumijevati i raskid ugovora o radu”, kaže on.
Pomoćnik rektora Mostarskog sveučilišta profesor Zoran Tomić smatra da mediji, ali i društvene mreže mogu pomoći u otkrivanju korupcije.
“Za mene je važnija uloga medija od svih etičkih kodeksa i sličnih stvari. Na kraju-krajeva, danas postoje i društvene mreže. Svima nama profesorima nije se lako i zgodno naći na društvenim mrežama u kontekstu korupcije ili nekih nepravilnosti”, rekao je on.
Ipak, i profesor Tomić i drugi sagovornici napominju da je suzbijanje korupcije dugotrajan proces i da će, nažalost, još generacije i generacije studenata biti suočene s ovim problemom.
Iako je ova organizacija sačinila dokument kojim se usvajaju pravila za prevenciju od korupcije na fakultetima i poslala ga svim univerzitetima u BiH, samo je Banjalučki univerzitet taj dokument usvojio. Ostali se nisu ni oglasili.
Ukoliko se uzme u obzir da je i prijem pojedinih profesora i asistenata na fakultetima takođe dio koruptivnog procesa, onda je jasno da će BiH trebati još mnogo vremena da se uhvati u koštac s ovim problemom.
“U prvoj godini ispit kod profesora koji sam ja morala na kraju da platim negdje oko 500 KM, na završnoj godini znam da je 1.000 maraka bio prije nekoliko godina. Da li se cijena digla ili spustila, to vam ne bih znala reći”, kaže jedna studentica.
Javna je tajna da na mnogim fakultetima postoje cjenovnici za polaganje pojedinih ispita. No, iako se o korupciji govori više nego ranije, malo je onih koji su spremni o svojim iskustvima govoriti javno, kaže Emir Đikić, predsjedavajući odbora direktora Transparency Internationala u BiH.
“Ljudi prijavljuju slučajeve, ali veoma su rijetki slučajevi da će oni javno istupiti protiv profesora, posebno ako ste na prvoj godini pa vas taj isti profesor čeka na trećoj ili možda na magistarskom, tako da ako ga prijavite na prvoj godini, možete završiti s ukupnim obrazovanjem na tom fakultetu, a po kolegijalnom odnosu vjerovatno i na tom univerzitetu”, navodi Đikić.
Iako studenti najčešće kao oblik korupcije navode potplaćivanje za polaganje ispita, postoji još niz načina korupcije koja se dešava na fakultetima.
Korupcija na univerzitetima u BiH je toliko rasprostranjena da ugrožava i sam Bolonjski proces, kažu u Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i kvaliteta BiH. Nakon što je Transparency International predstavio istraživanje, čak i američki ambasador u BiH Patrick Moon napisao je opsežan komentar u svom blogu u kojem, između ostalog, kaže:
“Univerziteti treba da odgajaju buduće lidere društvenih i ekonomskih reformi i moraju biti kolijevke nove produktivne energije i znanja. Međutim, ugled ovih institucija je izložen riziku. Potplaćivanje da bi se položio ispit i ostali oblici korumpiranog ponašanja samo umanjuju kvalitet obrazovanja i obeshrabruju mlade ljude u njihovom nastojanju da postignu najbolje rezultate tokom studija”, napisao je u svom blogu ambasador Moon i dodao da će biti uz one koji se osmjele da ukažu na korupciju u visokom obrazovanju.
Mediji i društvene mreže bi mogli pomoći
Emir Đikić, iz TI-a, kaže kako su studenti naveli da se najveći procenat korupcije odnosi na “kupovinu ocjena”:
“Imate dijelove gdje se korupcija odnosi od studenta prema profesoru, imate dijelove koji se odnose na javne nabavke na univerzitetima, na funkcionisanje profesora, na predavanja - od 756 radnih dana u jednoj godini, što je jako teško postići na 17 univerziteta od 3,5 časa koji su udaljeni po 500, 600 kilometara, zatim imate prijemne ispite i polaganje preko štele, plaćeno polaganje, a imali ste i slučajeve, kao npr. u Tuzli, traženja i drugih usluga od strane profesora”, nabraja Đikić.
Transparency International predložio je i konkretne mjere za suzbijanje korupcije i prevenciju na fakultetima.
“S tim u vezi, mjere koje smo predložili odnose se na povećanje transparentnosti svih procesa, i što se tiče poslovanja univerziteta i što se tiče ispitnih procedura i cjelokupnog obrazovnog procesa, da se unaprijede mehanizmi i za prijavu korupcije od strane onih koji su možda imali priliku biti svjedoci, u isto vrijeme da se pojača uloga samih studenata u procesu donošenja odluka”, kaže Ivana Korajlić, glasnogovornica ove organizacije.
No, ove mjere do sada su usvojene samo na Banjalučkom univerzitetu. Stanko Stanić, rektor Univerziteta u Banjoj Luci, kaže kako je u međuvremenu oformljen i antikorupcioni tim koji radi na provedbi ovog dokumenta.
“Na našem univerzitetu samostalno su vodili projekat u organizaciji Studentskog parlamenta Univerziteta u Banjoj Luci. Sa četiri strane osvjetljavali smo ovaj problem. Mi smo došli do onoga što se zove program borbe protiv korupcije. Poesbno ćemo posvetiti pažnju pravilniku o izboru akademskih zvanja, kojim je, između ostalog, predviđeno da nastavnik koji drži ispite studentu bez prisustva drugih studenata ili asistenata smatraće se da je učinio težu povredu radne obaveze, odnosno to će podrazumijevati i raskid ugovora o radu”, kaže on.
Pomoćnik rektora Mostarskog sveučilišta profesor Zoran Tomić smatra da mediji, ali i društvene mreže mogu pomoći u otkrivanju korupcije.
“Za mene je važnija uloga medija od svih etičkih kodeksa i sličnih stvari. Na kraju-krajeva, danas postoje i društvene mreže. Svima nama profesorima nije se lako i zgodno naći na društvenim mrežama u kontekstu korupcije ili nekih nepravilnosti”, rekao je on.
Ipak, i profesor Tomić i drugi sagovornici napominju da je suzbijanje korupcije dugotrajan proces i da će, nažalost, još generacije i generacije studenata biti suočene s ovim problemom.
