Dostupni linkovi

Češka između kvantiteta i kvaliteta znanstvenog rada


profesor dr Štepan Jurajda

Češka javnost ovih dana ostala je prilično iznenadjena kada se saznalo da postoji mogućnost gašenja Akademije nauka čiji su znanstveni instituti među cjenjenjima u Evropi.

Što se događa, jesu li razlozi političke, ekonomske ili neke druge prirode? Koliko je javnost senzibilizirana i kako spriječiti da se znanstveni rad procjenjuju po količini papira umjesto po kvaliteti naučnog dostignuća?

S izvanredne sjednice Češke akademije krajem juna znanosti odaslano je upozorenje da bi načinom na koji vlada predlaže buduće financiranje ove ugledne institucije moglo doći do srozavanja znanstvenog rada i na koncu likvidacije institucije koja okuplja najveća imena češke nauke. Vijest je primljena poput hladnog tuša, potvrdio je za naš radio profesor dr Štepan Jurajda, direktor Ekonomskog instituta na Karlovom Sveučilištu ,CERGE-EI.

Jurajda: Nažalost, postoji mogućnost da do ukidanja dodje. Prijedlog vlade je da se promijeni način financiranja znanosti , a što se odnosi na 2010., i iduće godine. Odluka je tu, pa čak i ako vlada kasnije kaže, tri godine je dugo razdoblje za svaku buđetsku prognozu, sve može biti drugačije već iduće godine. No, odluka postoji, donesena je.
RSE: Što zapravo stoji za jedne takve odluke - politika, ekonomska situacija ili nešto treće?

Jurajda: Na djelu su, rekao bih, dvije glavne snage. S jedne strane imate takozvani inovacijski lobi, Privrednu komoru i Ministarstvo industrije koji pokušavaju usmjeriti istraživanja prema tehnološkim zahtjevima i subvencijama, odnosno uspostavljanju veza izmedju kompanija i istraživača. To je, naravno, sasvim legitimno.
Reforma financiranja (bibliometrijski sistem) koja je bila donesena prije dvije, tri godine, imala je za cilj osigurati drugačiji način ocjenjivanja i “mjerenja” znanstvenog rada. Nažalost, dogodilo se to da je počela hiper-proizvodnja papira, knjiga, jer se mjerio broj stranica, itd, a ne kvaliteta stručnog rada proizvodenog u institutima i na fakultetima.

Istodobno, reforma financiranja (bibliometrijski sistem) koja je bila donesena prije dvije, tri godine, imala je za cilj osigurati drugačiji način ocjenjivanja i “mjerenja” znanstvenog rada. Nažalost, dogodilo se to da je počela hiper-proizvodnja papira, knjiga, jer se mjerio broj stranica, itd, a ne kvaliteta stručnog rada proizvodenog u institutima i na fakultetima. Takva reforma je postala svojevrsni uteg. Novac je, umjesto za financiranje visoko kvalitetnog rada, odlazio za one manje kvalitetne.

RSE: Čini mi se da je takav način “mjerenja” znanstvenog rada, ne samo da nije znanstven, već i miriše na neka ranije vremena iz koji su naša društva već odvano trebala izaći?!

Jurajda: Treba znati da je u svijetu prilično raširen takozvani bibliometrijski sistem ocjenjivanja znanstvenog rada. Može se čuti, ako može drugdje, može i u Češkoj. No, razlika je velika. U zapadnoj Evropi, SAD, ili Velikoj Britaniji, to je tek kvantitativni input za ocjenu kvalitete stručnog i znanstvenog rada. Nigdje drugdje u svijetu nemate praksu da je kvantiteta rada direktno povezana s količinom novca koje se daje za znanost. Na primjer, ako knjiga ili rad ima stotinu ili više stranica, to ne znači da je ona visokvalitetna. Cijela priča ima malo ili nimalo veze sa znanošću. Ali, ako se takva knjiga objavi, onda će moj institut profitirati s jedno 60- tak tisuća dolara. Češki znanstvenici zato imaju, prije svega, ekonomski razlog, “proizvoditi” masu nisko kvalitetnih radova, umjesto visoko znanstvenih kvalitetnih istraživanja.

Prvotno ideja s reformom financiranja znanstvenih institucija je bilo da se sredstva drugačije raspodjeljuju, da uspješniji dobiju više. Zdrava konkurencija među institutima i fakultetima je dobra. No, to se pretvorilo u svoju suprotnost. Naprosto, izostala je kontrola kvalitete, a ostalo mjerenje kvantite.
XS
SM
MD
LG