Dostupni linkovi

Carinski terminali u BiH pune džepove privatnika


Granica BiH i Hrvatske, ilustracija
Granica BiH i Hrvatske, ilustracija
U Bosni i Hercegovini ima nešto više od 30 carinskih terminala. U vlasništvu države je tek trećina carinskih terminala, dok su dvije trećine u privatnom vlasništvu. Samo u posljednjih pet godina neko je tako omogućio da privatnici u svoje džepove stave 85 miliona KM, umjesto da oni završe u državnoj kasi.

Uslovi na carinskim terminalima u Bosni i Hercegovini za prevoznike su katastrofalni. Predsjednik Udruženja prevoznika za unutrašnji i međunarodni transport Republike Srpske Nikola Grbić kaže da su uslovi na 90 posto carinskih terminala u BiH čak nehumani.

„U čemu se to ogleda? Terminali, recimo, nemaju pitku vodu. To je van svake pameti, što nije bilo ni u kamenom dobu, a kamoli sada. A znamo da su ti terminali izgrađeni u skorašnje vrijeme, kao što je npr. Rača. Međunarodna organizacija je uložila u taj terminal šest miliona, međutim, on nema pitke vode, nema mokrih čvorova, nema gdje vozači da se istuširaju, kao što to mogu u zemljama EU“, tvrdi Grbić.

Osim loših uslova, zanimljivo je da je većina većina carinskih terminala u privatnom vlasništvu.

„Ukupno je desetak treminala u vlasništvu Uprave za indirektno oporezivanje, a ostalih dvadesetak terminala su u vlasništvu privatnih lica i one se nalaze širom BiH. Praktično, gdje postoje carinske ispostave, tu postoje i carinski terminali“, navodi portparol Uprave za indirektno oporezivanje BiH Ratko Kovačević.

Svaki ulazak na carinski terminal se naplaćuje - i dok svi prihodi sa državnih terminala idu na jedinstveni račun, privatnici su dužni da plaćaju samo 30 posto. Uprava za indikrektno oporezivanje BiH, prema riječima Kovačevića, od carinskih terminala godišnje inkasira oko 16 miliona KM:

„Od 2007. godine, otkad se sprovodi ova odluka moram reći da smo naplatili više od 80 miliona KM, a negdje oko 86 miliona maraka je završilo na računima privatnih lica koja drže carinske terminale u BiH, i to iz razloga što Uprava za indirektno oporezivanje nema kapacitete da ima vlastite terminale, te tako daje privatnim licima da taj posao obavljaju u ime države.“

Cilj je profit a ne funkcionalnost

Prema mišljenju Nikole Grbića, svi carinski terminali bi trebali biti u vlasništvu države - jer, kaže, na privatnim često se za 24 sata boravka kamiona, umjesto 40 maraka koliko je propisano zakonom, naplaćuju i mnogo veće sume:

„Naplaćuje se 50, 57 ili 47 maraka. Ne znam kako bih to drugačije nazvao nego samovoljom, koja je vjerovatno podržana od nekoga. A od koga, mislim da znamo - i suvišno je o tome pričati“, dodaje Grbić.

Korisnici terminala kada odu u zemlje Evropske unije, osim daleko boljih uslova, čak ne moraju ni da plaćaju naknade za boravak na terminalima.

Direktor sektora za transport i komunikacije Vanjskotrgovinske komore BiH Zijad Sinanović smatra da pitanje carinskih terminala nije kvalitetno riješeno u BiH i ne vjeruje da će se uslovi kada su u pitanju korisnici uopšte u skorije vrijeme poboljšati:

„Očito da ne postoji nekakav interes, zato što je cilj pravnim licima ostvarenje profit - to je njihova firma faktički, i ovdje korisnici nisu u žiži, nisu na pravom mjestu, nije funkcionalnost na prvom mjestu“, smatra Sinanović.

Da je država htjela da se ova oblast uredi, samo iz ovih 30 posto prihoda, koji se uzimaju od prvatnika, mogli su se urediti svi granični prelazi i carinski terminali od 2007. godine, ali to očigledno političarima nije u interesu, kaže ekonomistica Svetlana Cenić:

„Ali opet ponavljam, kad pogledate strukturu tih firmi, onda ćete naći da tu ima vlasnika koji su visoko partijski kotirani i da se bave svim i svačim, a bliski su vlasti. I onda ne čudi što nam se tako nešto dešava.“

Zbog čega domaći političari i u vremenu krize, kada se krešu plate i državnim službenicima, ne žele da zarađuje na sigurnom poslu i to prepuštaju privatnicima, to je samo njima jasno.
XS
SM
MD
LG