Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Makedonsko-bugarska sporenja oko jezika


Bugarski premijer i njegov makedonski kolega, Bojko Borisov i Zoran Zaev, Skoplje

Piše: Ron Synovitz (priredila: Maša Durkalić)

Dugotrajna i tinjajuća rasprava između Makedonije i Bugarske oko makedonskog jezika se ponovo rasplamsava, u momentu kada se Skoplje približava rješenju spora sa Grčkom oko imena "Makedonija".

Dogovor o promjeni imena između Grčke i Makedonije iz juna, tzv. Prespa dogovor, teži ka tome da ublaži zabrinutost Atene oko potencijalnih teritorijalnih pretenzija od strane Skoplja – što bi oslobodilo put bivšoj jugoslavenskoj državi da nastavi dalje sa naporima da se pridruži NATO-u i Evropskoj uniji.

No, mladi partner u koalicijskoj vladi Bugarske, Bugarski nacionalni pokret (VMRO-BND), ove je sedmice inicirao nove prepreke za Skoplje, prijeteći da će povući podršku Sofije euro-atlantskoj integraciji Makedonije.

VMRO-BND, kojeg predvodi ministar odbrane Krasimir Karakačanov, uznemirile su nedavne izjave makedonskog premijera Zorana Zaeva o postojanju makedonskog jezika.

Skoplje insistira da je makedonski jezik poseban južnoslavenski jezik koji je dio kulture ove države i njenog nacionalnog identiteta.

Bugarska je prva zemlja koja je priznala nezavisnu Makedoniju nakon raspada Jugoslavije 1992. godine, ali nikada nije priznala makedonski kao jedinstven jezik.

Sofija insistira na tome da je zvanični jezik Makedonije regionalni dijalekt bugarskog jezika.

Zaev je nedavno pokrenuo pitanje jezika dok je zagovarao ustavne promjene koje su bile potrebne za dogovor sa Grčkom da se ime zemlje promijeni u "Republika Sjeverne Makedonije".

Početkom decembra, Zaev je u parlamentu izjavio da dogovor uključuje pojašnjenje o postojanju odvojenog makedonskog jezika – što je važna garancija za nacionalni identitet Makedonaca. Njegova primjedba se odnosila na dio Prespa dogovora prema kojem je Grčka pristala da prizna postojanje makedonskog jezika u Ujedinjenim nacijama.

Makedonski parlament je 3. decembra odobrio nacrt ustavnog amandmana o promjeni imena. Finalno glasanje o tome da li će amandman biti usvojen očekuje se u januaru.

No, izjava makedonskog premijera o jeziku također je odjeknula u Bugarskoj, te je uvrijedila Karakačanova i ostale Bugare koji smatraju da događaji iz bizantijskog vremena na teritoriji koja je danas Makedonija predstavljaju važno poglavlje rane bugarske historije.

Karakačanov je za bugarsku državnu televiziju prošle sedmice izjavio da se Makedonija "igra" i da "falsificira historiju" kako bi progurala ideju "makedonskog identiteta i jezika ne samo u Makedoniji, nego i na bugarskoj teritoriji".

"Sjeverna Makedonija je geografska odrednica koja također uključuje trenutne teritorije Bugarske", rekao je Karakačanov. "Gospodin Zaev bi tako mogao zatražiti da se bugarski dijalekt koji govore proučava kao zvanični strani jezik u Bugarskoj. To je neprihvatljivo. Ovo je provokacija."

Karakačanov: Makedonija se 'igra' i 'falsificira historiju'
Karakačanov: Makedonija se 'igra' i 'falsificira historiju'

Stranka VMRO-BND se pridružila bugarskoj koalicijskoj vladi sa prozapadnjačkim premijerom Bojkom Borisovom uprkos tome što se protive proširenju Evropske unije i NATO-a.

Međutim, neki političari iz Borisove pro-zapadnjačke partije GERB su se pridružili Karakačanovu u protivljenju izjavama Zaeva o jeziku.

Među njima su Andrej Kovačev, zastupnik Bugarske u Evropskom parlamentu, koji je makedonski jezik opisao kao "dijalekt zapadne Bugarske" i Zaeva optužio da se "ruga sjećanju na naše pretke".

Ministarstvo vanjskih poslova Makedonije je brzo pozvalo na smanjenje tenzija.

Upozorilo je da bi "slična protureakcija" od strane makedonskih zvaničnika mogla stvoriti "lanac negativnih reakcija koje će odvojiti" Makedoniju i Bugarsku i kreirati "neprijateljstvo umjesto prijateljstva".

Dogovor o 'prijateljstvu'

Ministarstvo vanjskih poslova Makedonije je također istaknulo da je sporazum o prijateljskim odnosima kojeg su Skoplje i Sofija potpisali u augustu 2017. godine imao za cilj da okonča dugogodišnje diplomatske tenzije.

"Potpisali smo sporazum o prijateljskim odnosima i prijateljstvo koje ćemo graditi će uključivati međusobno razumijevanje, poštivanje i brigu o interesima susjeda", izjavilo je Ministarstvo 10. decembra.

Bilateralni sporazum je pohvaljen od strane Evropske unije kao diplomatski napredak.

Nijedna strana nije odustala od svojih stavova o jeziku, međutim, pregovarači su ovo pitanje zaobišli.

Rast dubljih diplomatskih i ekonomskih veza između balkanskih susjeda bio je usporen prepirkama dok u februaru 1999. godine nije postignut sporazum koji je omogućio da se to pitanje zaobiđe.

Do tada, Sofija se plašila da bi priznavanje makedonskog kao jedinstvenog jezika moglo biti presedan koji bi Skoplju dozvolio dalje teritorijalne pretenzije u jugozapadnoj Bugarskoj – gdje se koristi sličan dijalekt.

Skoplje je također odbilo priznati poziciju Sofije iz straha od potencijalnih bugarskih pretenzija na njihovu teritoriju.

Obje su se strane složile da buduće sporazume potpisuju "na zvaničnim jezicima dviju zemalja".

U skladu s tim, pažljivo sročeni sporazum o prijateljstvu iz 2017. godine kaže: "Sporazum je potpisan u dvije originalne kopije, a svaka je na zvaničnim jezicima obje strane – na makedonskom jeziku prema Ustavu Republike Makedonije i na bugarskom jeziku prema Ustavu Republike Makedonije."

Zajednička historija, različita gledišta

Pitanje jezika nije jedino sporno pitanje u bugarsko-makedonskim odnosima. Rasprave su se pokrenule i oko različitih mišljenja o historijskim događajima na Balkanu.

Jedna od ključnih debata se tiče bugarskih vojnih snaga koje su boravile na teritoriji koja je danas Makedonija tokom Drugog svjetskog rata, kada je bugarska monarhija bila saveznica nacističke Njemačke i Sila Osovine.

U makedonskim školama se od kraja Drugog svjetskog rata uči da su bugarske trupe bile "fašistički okupatori", dok se u bugarskim školama uči da su bile "spasitelji".

Još jedna rasprava o historiji se tiče revolucionarnih pokreta iz otomanskog perioda koje obje zemlje sada prisvajaju kao dio vlastite historije.

Karakačanova stranka VMRO-BND tvrdi da je nasljednica grupe Unutrašnja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO), koja je osnovana 1890-tih godina i koja je prvobitno nastojala ostvariti autonomiju od otomanske vlasti u regijama Makedonije i Adrijanopolja.

Sve do sporazuma o prijateljstvu, postojao je bugarsko-makedonski historijski komitet u kojem su učestvovali eksperti iz obje zemlje, koji su nastojali što više uskladiti knjige o historiji kako bi se smanjile tenzije u budućnosti.

Nakon dvije runde razgovora iza zatvorenih vrata, intervjui Radija Slobodna Evropa sa članovima komiteta upućuju na to da su njihove diskusije o određenim historijskim događajima naišle na problematična pitanja.

"Makedonski udžbenici neće predstavljati historijske događaje prema bugarskom šablonu", rekao je makedonski član komiteta, Petar Todorov, za Radio Slobodna Evropa. "Ali u novim udžbenicima ćemo nastojati da prevladamo neslaganja tako što će biti napisani na način koji će pomoći izgradnji dugotrajnog mira."

"Voljeli bismo da novi udžbenici razvijaju kritičko mišljenje makedonskih učenika", dodaje Todorov. "To je nešto što trenutno ne možemo pronaći u Makedoniji, a ni u regiji."

Todorov prihvata to da Bugarska i Makedonija dijele zajedničku historiju, ali insistira na tome da Makedonci imaju vlastiti jezik i nacionalni identitet koji postoje neovisno od historijskih veza sa Bugarskom.

"Zajednička historija ne znači 'jedan narod, dvije zemlje'", kaže Todorov i dodaje da Bugarska i Makedonija dijele historiju, ali da je to historija pod otomanskom vlasti.

"Tako također možemo reći da su Makedonija i Srbija imale zajedničku historiju tokom perioda Jugoslavije", zaključuje Todorov.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG