Britanski premijer David Cameron će govor o redefiniranju odnosa s EU održati u Amsterdamu, u petak ujutro. Mediji taj govor već sada nazivaju hodom na užetu, pokušajem pronalaženja igle u plastu sijena, plovidbom između Scile i Haribde. Jasno je da će se Cameronove riječi pažljivo pratiti u cijeloj Europi, ali osobito na drugoj strani kanala, kod kuće.
U Bruxellesu diplomati priznaju da govor iščekuju s jednom mješavinom strepnje i nade. Istina, ne vjeruju da će Cameron okrenuti leđa Europi, ali ne znaju koliko čvrsto će postaviti pitanje britanske angažiranosti u EU? Sigurno je da će Cameron morati umiriti i vlastito biračko tijelo koje je prilično skeptično oko EU?
Herman Van Rompuy, predsjednik Europskog vijeća, upozorio je da Cameron ne može od EU „uzeti samo ono što mu odgovara“. Slična je poruka iz Irske, Francuske, ali i drugih članica koje ističu da EU nije "a la carte menu".
Nejasno je što britanski premijer želi i kako vidi britanske veze s kontinentom nakon 40 godina članstva te zemlje u europskom klubu.
"Cameron će stvarno morati ploviti kroz Scile i Haribde i mogao bi naići na velike prepreke", rekao je jedan diplomat EU zabrinut oko toga koliko Cameron može uspješno balansirati u govoru koji priprema nekoliko zadnjih tjedana.
"Evropska politika Britanije je duže vrijeme, najblaže rečeno, zbunjujuća. Zato će Cameronu trebati dosta umješnosti da objasni ljudima što želi", izjavio je jedan zvaničnik, ističući da nejasnoće neće nestati preko noći.
"Rizik pogrešnog izlaska će ostati. On se ne bi trebao dogoditi, ali i druge stvari su se dogodile, iako se nisu trebale dogoditi“, ističe ovaj dužnosnik.
Brojni lideri i dužnosnici, uključujući i pomoćnika državne tajnice SAD, posljednjih su tjedana upozoravali na opasnosti od britanskog izlaska iz EU. Premijer Finske pridružio se pozivima Londonu da ne čini takav korak naglašavajući da bi "EU bez Britanije bila isto što riba bez krompirića", (fish and chips, popularno britansko jelo).
Promjena ugovora?
Kad su ga pitali kako želi promijeniti odnose s EU, Cameron je govorio o "novom dogovoru" unutar 27-članog bloka, s prijenosom dijela ovlasti iz Bruxellesa u London.
Zastava EU i zemalja članica
Cameron želi da Britanija ima više samostalnosti po pitanjima sudstva, radnog zakonodavstva i politike. Izmijenjeni ugovor bi se potom našao pred britanskim biračima koji će odlučiti da li prihvaćaju nove odnose s EU.
No, nekoliko je problema u ovom Cameronovom scenariju. Većina njegovih evropskih partnera nema želje za promjenom ugovora. To je težak i mukotrpan proces koji može potrajati godinama.
Točku na ovaj Cameronov prijedlog stavili su irski premijer Enda Kenny, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso i Van Rompuy tokom zajedničkog nastupa u Irskoj prilikom preuzimanja predsjedavanja Dublina evropskim klubom.
Malo je vjerojatno i da zemlje poput Francuske, Njemačke, Poljske ili Italije pristanu na britanski prijedlog.
Četrdeset godina u Europi
Sugovornik Reutersa upitan što cilj ovotjednog Cameronovog govora je rekao kako je to, ono čemu teže i na Sjeveru Evrope, da EU bude konkurentnija i demokratičnija zajednica koja je odgovorna prema svojim biračima.
To je bitno drugačije od onoga što Cameron i visoko pozicionirani članovi njegove Konzervativne stranke govore kod kuće u posljednjih nekoliko tjedana.
"Postoji mogućnost da Cameron održi govor koji će ga prikazati kao euro političara koji želi snažnu i konkurentnu EU", rekao je visoki britanski dužnosnik koji radi u jednoj od institucija EU.
„Bude li to slučaj, Bruxelles, može biti zadovoljan. S tim, međutim, neće biti zadovoljna većina britanskih birača ili Daily Mail“, kaže ovaj dužnosnik, aludirajući na prisutan anti-evropeizam u britanskim medijima.
Analitičari JP Morgana pažljivo išćekuju Cameronov govor, jer će bez dvojbe utjecati na financijsko tržište.
"Očekujemo da će ponoviti svoj stav kako je gospodarska budućnost Britanije u Europi", napisao je ekonomist Alex White u svom ovotjednom izvještaju.
"Na taj način riskirati će napad euroskeptika u svojoj vlastitoj stranci."
Sve u svemu, Cameron bi u govoru mogao ostaviti djelomično nezadovoljnim i Europu, ali i euroskeptične birače u svojoj zemlji.
Sigurno je da jedan govor neće definitno odrediti britanske odnose s EU.
Mnogi u odabiru mjesta održavanja govora vide simboliku. Naime, Nizozemska je 60-tih i 70-tih bila ta koja je ustrajavala na britanskom članstvu u Evropskoj ekonomskoj zajednici, koja je prethodila EU, i to unatoč protivljenju Francuske.
Britanija se i službeno pridružila 1973.
Bila bi to gorka pilula za mnoge, pogotovo ako se pokaže da je Cameron izabrao Nizozemsku kao lokaciju za održavanje govora kojim naznačuju britanski odlazak iz Evrope.
