Autor: Douglas Murray ( The Wall Streat Journal), prevela: Biljana Jovićević
Britanska Vlada podijeljena je oko toga da li muslimani i ne muslimani treba da budu subjekat istih standarda.
U govoru održanom u Minhenu još u februaru, britanski premijer David Cameron najavio je da će njegova vlada promijeniti pravila igre kada je riječ o rastućem ekstremizmu u zemlji.
Kao jedan od vodećih izvoznika terorista, Britanija traži načine da se to promijeni. Između ostalih mjera, predviđeno je da se više ne finansiraju ekstremne islamističke grupe. Ali ono što se u tome smatra napretkom, zapravo više sugeriše na problem.
U utorak je, konačano, vlada obajavila sopstvenu strategiju nazvanu "Prevencija
nasilnog ekstremizma".
"Od sada to predviđa da više nećemo plaćati ljude koji nas žele ubiti. I to je, nema dileme, napredak. Pitanje je samo da li će potrajati", rekao je us vom govoru Cameron.
Odmah nakon govora premijera Camerona, Liberalano demokratski lider Nick Clegg,
imao je gotovo potpuno suprotan govor u Lutonu.
On je, između ostalog, ukazao na potrebu povezivanja sa nenasilnim ekstremistima.
'Prevencija' je tako još jednom na svjetslo dana iznijela ključne tačke neslaganja u samoj britanskoj vladi kada je riječ o bezbjednosnim strategijama, koje Britaniju, i još jedan broj njenih najbližih saveznika, opterećuje.
Na jednoj je strani cilj da 'Prevencija' omogući korištenje novca poreznih obveznika za
finansiranje raznih grupa za koje se vjeruje da mlade britanske muslimane odvlače od
nasilnog ekstremizma.
Teška borba oko toga šta je ekstremizam
Ali ako je teorija loša, stvarnost je još gora. 'Prevencija' je brzo postala magnet za reketaše, 'krava muzara' za ekstremiste i udžbenički primjer vladine pogrešne procjene.
Ponešto od toga iz 'Prevencije' je čak i smiješeno. Na primjer Muslimanska izviđačka
grupa iz Bristola dobila je novac za opremu sa kamovanje.
Multikulturalni festival hrane u Oxfordshiru dobio je 'Preventivna' sredstva i tome slično. Ali kad ostavimo gluposti na stranu, 'Prevencija' je naglasila veći politički i strateških spor.
U srcu spora Cameron-Clegg je sljedeće: Da li su ljudi koji su radikalni, puni predrasuda, rasisti, homofobi, mizoginisti i slično, ali trenutno ne aktivni kao nasilnici, kategorija ljudi koje treba podržavati ili izbjegavati?
Prilikom pomenutog govora u Minhenu, premijer Cameron je izrazio uvjerenje da bi plaćenje radikalnih nenasilnih islamista da odvlače ljude od nasilnih islamista, bilo isto kao da finansirate britansku Nacionalnu fašističku partiju, da odvlači ljude od nasilnih Borbenih neonacista 18 (Neo-Nazis of Combat 18).
Ali unutar kabineta i civilnog sektora, premijer je naišao na sasvim drugačije mišljenje: Aktulene nenasilne ekstremiste treba podržati kao bedem protiv al Kaide.
Sveta knjiga Kuran, ilustrativna fotografija
Unutar Kabineta on ne vodi bitku samo sa svojim Liberalno demokratskim zamjenikom već i sa baronesom Sayeedom Warsi (unaprijeđenom iz Doma Lordova u Kabinet Camerona, kao prva muslimanka u britanskoj vladi), koja ima zabrinjavajuće stavove o tome što je ekstremizam.
Još jedna konzervativka, Dominic Grieve, pokazala se jednako tvrdoglavom. Ali, u Vladinoj Kancelariji za bezbjendost i borbu protiv terorizma, posebno od strane generalnog direktora, Charlesa Farra, Cameron ima najveću prepreku.
Farr je godinama vodio borbu protiv stava da ljudi koji su muslimani trebaju biti tretirani na isti način kao i svi drug, i da je fanatizam čak i ako su mu korijeni muslimanski.
Odjek u celom svijetu
Cameron ima i neke saveznike bez premca, ne manje nezavisne, poput autora 'Preventivne' strategije, Lorda Alexandera Carlilea, i ministricu unutrašnjih poslova Theresu May.
No, problemi ostaju vidljivi čak i u velikoj mjeri odličnom završnom pregledu dokumenta strategije 'Prevencije'.
Od osnivanja 1963., Federacija studenata islamskih društava (FOSIS) je promovisala radikalan, uski oblik političkog islama muslimanskim studentima u britanskim kampovima.
U posljednjih nekoliko godina bili su domaćini likovima kao što su jemeski predstavnik ogranka Al-Kaide, klerik Anvar al-Avlaki, te Hamasov predstavnik Azam Tamim.
Svake sedmice FOSIS čini sve što može kako bi se muslimani podijelili među sobom i podijelili muslimane od ne muslimana aktivnošću koja je u strategiji označena kao jezgro islamističke ideologije.
Ipak, najbolje što je u dokumntu 'Prevencija' moglo da se navede je da FOSIS 'ne uvijek i u potpunosti insistira sa terorističkim i ekstremističkim ideologijama unutar visokog i višeg obrazovanja.'
Na drugom mjestu, pak, uprkos ispravnom pojašnjenju da nije uloga vlade da se uključi u teološke sporove, dokumnt se upliće upravo u takve stvari. Sajid Kutb je ime provjereno , samo za to da da bi se reklo da "nije sugerisao na to da nasilje treba da se čini samo u zapadnim zemljama."
To je eklatantan primjer greške (bilo koji čitatelj Kutbovog džihadskog trakta "Prekretnica" će znati zašto). Ali, i to ukazuje na još jedan problem pristupa britanske vlade .
Manje je tu važno pitanje što su islamski ideolozi rekli ili nijesu rekli, i to ne treba da bude od interesa za britansku vladu.
Sve što treba da bude riješeno je, kao što je gospodin Cameron rekao u Minhenu: da li ljudi u Velikoj Britaniji žive i da li su tretirani u skladu s istim ili drgačijim standardima?
Jedna frakcija u srcu britanske vlade ovo razumije. Druga, iz niza razloga, ne. Ko će dobiti ovaj spor sigurno je važno pitanje u Westminsteru. Ali ono je takođe važno i može imati odjeka, doslovno, u cijelom svijetu.
Douglas Murray je pomoćnik dirkktora Društva Henry Jackson (Henry Jackson
Society).
Britanska Vlada podijeljena je oko toga da li muslimani i ne muslimani treba da budu subjekat istih standarda.
U govoru održanom u Minhenu još u februaru, britanski premijer David Cameron najavio je da će njegova vlada promijeniti pravila igre kada je riječ o rastućem ekstremizmu u zemlji.
Sve što treba da bude riješeno je, kao što je gospodin Cameron rekao u Minhenu: da li ljudi u Velikoj Britaniji žive i da li su tretirani u skladu s istim ili drgačijim standardima?
Kao jedan od vodećih izvoznika terorista, Britanija traži načine da se to promijeni. Između ostalih mjera, predviđeno je da se više ne finansiraju ekstremne islamističke grupe. Ali ono što se u tome smatra napretkom, zapravo više sugeriše na problem.
U utorak je, konačano, vlada obajavila sopstvenu strategiju nazvanu "Prevencija
nasilnog ekstremizma".
"Od sada to predviđa da više nećemo plaćati ljude koji nas žele ubiti. I to je, nema dileme, napredak. Pitanje je samo da li će potrajati", rekao je us vom govoru Cameron.
Odmah nakon govora premijera Camerona, Liberalano demokratski lider Nick Clegg,
imao je gotovo potpuno suprotan govor u Lutonu.
On je, između ostalog, ukazao na potrebu povezivanja sa nenasilnim ekstremistima.
'Prevencija' je tako još jednom na svjetslo dana iznijela ključne tačke neslaganja u samoj britanskoj vladi kada je riječ o bezbjednosnim strategijama, koje Britaniju, i još jedan broj njenih najbližih saveznika, opterećuje.
Na jednoj je strani cilj da 'Prevencija' omogući korištenje novca poreznih obveznika za
finansiranje raznih grupa za koje se vjeruje da mlade britanske muslimane odvlače od
nasilnog ekstremizma.
Teška borba oko toga šta je ekstremizam
Ali ako je teorija loša, stvarnost je još gora. 'Prevencija' je brzo postala magnet za reketaše, 'krava muzara' za ekstremiste i udžbenički primjer vladine pogrešne procjene.
Ponešto od toga iz 'Prevencije' je čak i smiješeno. Na primjer Muslimanska izviđačka
grupa iz Bristola dobila je novac za opremu sa kamovanje.
Multikulturalni festival hrane u Oxfordshiru dobio je 'Preventivna' sredstva i tome slično. Ali kad ostavimo gluposti na stranu, 'Prevencija' je naglasila veći politički i strateških spor.
U srcu spora Cameron-Clegg je sljedeće: Da li su ljudi koji su radikalni, puni predrasuda, rasisti, homofobi, mizoginisti i slično, ali trenutno ne aktivni kao nasilnici, kategorija ljudi koje treba podržavati ili izbjegavati?
Prilikom pomenutog govora u Minhenu, premijer Cameron je izrazio uvjerenje da bi plaćenje radikalnih nenasilnih islamista da odvlače ljude od nasilnih islamista, bilo isto kao da finansirate britansku Nacionalnu fašističku partiju, da odvlači ljude od nasilnih Borbenih neonacista 18 (Neo-Nazis of Combat 18).
Ali unutar kabineta i civilnog sektora, premijer je naišao na sasvim drugačije mišljenje: Aktulene nenasilne ekstremiste treba podržati kao bedem protiv al Kaide.
Jedan visoki zvaničnik je stav premijera svrstao u privatni: "Govor gospodina Camerona u Minhenu je lično mišljenje, a ne zvanična politika,¨ rekao je on.
Unutar Kabineta on ne vodi bitku samo sa svojim Liberalno demokratskim zamjenikom već i sa baronesom Sayeedom Warsi (unaprijeđenom iz Doma Lordova u Kabinet Camerona, kao prva muslimanka u britanskoj vladi), koja ima zabrinjavajuće stavove o tome što je ekstremizam.
Još jedna konzervativka, Dominic Grieve, pokazala se jednako tvrdoglavom. Ali, u Vladinoj Kancelariji za bezbjendost i borbu protiv terorizma, posebno od strane generalnog direktora, Charlesa Farra, Cameron ima najveću prepreku.
Farr je godinama vodio borbu protiv stava da ljudi koji su muslimani trebaju biti tretirani na isti način kao i svi drug, i da je fanatizam čak i ako su mu korijeni muslimanski.
Odjek u celom svijetu
Cameron ima i neke saveznike bez premca, ne manje nezavisne, poput autora 'Preventivne' strategije, Lorda Alexandera Carlilea, i ministricu unutrašnjih poslova Theresu May.
No, problemi ostaju vidljivi čak i u velikoj mjeri odličnom završnom pregledu dokumenta strategije 'Prevencije'.
Od osnivanja 1963., Federacija studenata islamskih društava (FOSIS) je promovisala radikalan, uski oblik političkog islama muslimanskim studentima u britanskim kampovima.
U posljednjih nekoliko godina bili su domaćini likovima kao što su jemeski predstavnik ogranka Al-Kaide, klerik Anvar al-Avlaki, te Hamasov predstavnik Azam Tamim.
Svake sedmice FOSIS čini sve što može kako bi se muslimani podijelili među sobom i podijelili muslimane od ne muslimana aktivnošću koja je u strategiji označena kao jezgro islamističke ideologije.
Ipak, najbolje što je u dokumntu 'Prevencija' moglo da se navede je da FOSIS 'ne uvijek i u potpunosti insistira sa terorističkim i ekstremističkim ideologijama unutar visokog i višeg obrazovanja.'
Na drugom mjestu, pak, uprkos ispravnom pojašnjenju da nije uloga vlade da se uključi u teološke sporove, dokumnt se upliće upravo u takve stvari. Sajid Kutb je ime provjereno , samo za to da da bi se reklo da "nije sugerisao na to da nasilje treba da se čini samo u zapadnim zemljama."
To je eklatantan primjer greške (bilo koji čitatelj Kutbovog džihadskog trakta "Prekretnica" će znati zašto). Ali, i to ukazuje na još jedan problem pristupa britanske vlade .
Manje je tu važno pitanje što su islamski ideolozi rekli ili nijesu rekli, i to ne treba da bude od interesa za britansku vladu.
Sve što treba da bude riješeno je, kao što je gospodin Cameron rekao u Minhenu: da li ljudi u Velikoj Britaniji žive i da li su tretirani u skladu s istim ili drgačijim standardima?
Jedna frakcija u srcu britanske vlade ovo razumije. Druga, iz niza razloga, ne. Ko će dobiti ovaj spor sigurno je važno pitanje u Westminsteru. Ali ono je takođe važno i može imati odjeka, doslovno, u cijelom svijetu.
Douglas Murray je pomoćnik dirkktora Društva Henry Jackson (Henry Jackson
Society).
