Hag uništio dio dokaza iz Srebrenice?

Trodnevna posjeta glavnog tužioca Haškog tribunala Serža Bramerca Bosni i Hercegovini obavijena je velom tajne. Razlog je jednostavan - svi sastanci bili su zatvoreni za medije, a Bramerc nije našao za shodno da se makar jednom za tri dana pojavi pred novinarima i kaže o čemu je razgovarao sa bh. zvaničnicima.

Bh. javnosti bila su dostupna samo štura, protokolarna saopštenja gdje se po ko zna koji put ponavlja da će izvještaj o saradnji BiH sa Sudom u Hagu biti pozitivan. Jedina informacija stigla je posljednjeg dana Bramercove posjete, nakon razgovora sa predstavnicima udruženja žrtava, saopštila je Munira Subašić predsjednica udruženja „Majke enklave Srebrenica i Žepa“. Rekla je kako im je Bramerc potvrdio da je u Hagu uništeno oko 1000 dokaza uzetih iz masovnih grobnica oko Srebrenice:

„Rekao je da se radilo o nekim ličnim kartama, fotografijama i slično, i da se to uništilo, kao - nisu imali gdje to ostaviti. To je žalosno, a po nalogu haškog Tribunala! Kao – nisu to oni mogli negdje ostaviti. To su bili predmeti koji su se pronalazili, neke garderobe, fotografije, lične karte.“

Glavni tužilac tvrdi da je to učinjeno zbog nemogućnosti arhiviranja, te da je riječ o uobičajenoj proceduri. Među uništenim dokazima su lične karte, fotografije i dijelovi odjeće žrtava. Direktor Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsad Tokača, koji se već dvije godine bori da arhiva Haškog tribunala dođe u BiH, kaže da je uništavanje dokaza za njega skandalozno i neprihvatljivo:

„Ne postoji nikakvo obrazloženje da se tako nešto uopće smije uraditi bez konsultacija sa ljudima koji su, recimo, učestvovali u davanju takve dokumentacije. To je potpuno neprihvatljivo. Pretpostavimo da je uništena neka fotografija ili neka lična karta. To možda nekome ko je izvan BiH izgleda potpuno beznačajno, a mnogima je to jedina veza žrtve sa ubijenim članom porodice. Dakle, potpuno je neprihvatljiv način da se to radi bez znanja porodica, bez znanja žrtava, bez znanja onih koji su učestvovali u tom postupku. Naročito je interesantno da se to dešava prije nego što se donosi odluka o tome. Ako oni nisu imali mjesta gdje da to arhiviraju, postoje mjesta u BiH. Zašto to nisu vratili, pa da mi odlučujemo da li je to za nas važna istorijska građa ili ne.“

Iako je Istraživačko-dokumentacioni centar organizacija koja je najviše radila na prikupljanju dokaza o ratnim zločinima u BiH, ali i dala izuzetan doprinos radu Tribunala u Hagu, glavni haški tužilac nije razgovarao sa njihovim predstavnicima:

„Ja sam konsterniran činjenicom da Istraživačko-dokumentacioni centar nije uopće kontaktiran, da se u osnovi pozivaju nacionalističke organizacije, udruženja koja praktično diskriminiraju žrtve. Mnoga od njih su svojim djelovanjem i minirala rad pravosuđa i Tribunala, u nizu godina. Ovo je druga ili treća posjeta Bramerca, a nije našao shodno da se sastane sa organizacijama koje su zapravo bile lideri saradnje sa Tribunalom, koje su se godinama zalagale za to i promovirale ulogu Tribunala.“

Jedno od ključnih pitanja je da li je Bramerc tokom posjete Sudu BiH dao podršku i poticaj radu domaćeg pravosuđa. Takvu informaciju nemoguće je dobiti, jer iz državnog Suda nakon njegove posjete nije stiglo čak ni saopštenje. Visoki predstavnik je tokom razgovora sa glavnim haškim tužiocem zagarantovao kontinuiranu podršku OHR-a u osiguranju pune saradnje vlasti BiH sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Portparol OHR-a Ljiljana Radetić:

„Tokom njihovog prvog susreta od kada je gospodin Incko preuzeo ovu dužnost, visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU rekao je glavnom tužiocu Bramercu da puna saradnja Bosne i Hercegovine sa Haškim tribunalom predstavlja prioritet za OHR, te da je spreman upotrijebiti ovlasti koje su mu dodijeljene, ukoliko to bude potrebno. Visoki predstavnik i specijalni predstavnik EU je naglasio da su zločine počinili pojedinci i ti pojedinci moraju snositi odgovornost. Predaja Ratka Mladića i Gorana Hadžića haškom Tribunalu predstavlja prioritet, a saradnja među agencijama usmjerenim na razbijanje mreža njihovih pomagača, mora biti nastavljena.“

Sigurno je samo to da će izvještaj o saradnji BiH sa Sudom u Hagu biti pozitivan, što je Bramerc pomenuo i tokom razgovora sa članovima bh. Predsjedništva. No, to i nije velika novost, izvještaji o sardanji BiH pozitivni su bili još i za vrijeme bivše tužiteljice Karle Del Ponte. Šef kabineta srpskog člana Predsjedništva, Miroslav Vujačić:

„Konstatovano je da je saradnja BiH sa Haškim tribunalom na zadovoljavajućem nivou i da u ovom trenutku u BiH nema bjegunaca koje tereti Haški tribunal. Spomenut je i taj problem osoba sa dvojnim državljanstvom, s tim što, normalno, Haški tribunal nema tu neku mogućnost djelovanja, izuzev isključivo savjetodavnog prema tužilaštvima jednih ili drugih zemalja.“

Direktor istraživačko dokumentacionog centra Mirsad Tokača:

„Teško je doći do informacije šta se zapravo dešava iza zatvorenih vrata. Čini mi se da bi najvažnije bilo da se da poticaj radu domaćeg pravosuđa, da se prekinu blokade i da Tribunal ima izuzetno važnu ulogu da se taj dio posla na neki način aktuelizira i da se potakne rad naših sudova i tužilaštava. Radi se o stvarima važnim za građane BiH, prije svega za žrtve. Makar određena vrsta informacija, ako ne sve ono o čemu je bilo riječi iza zatvorenih vrata, moglo se obezbijediti.“