Dostupni linkovi

Pretvaranje bosanskog u bošnjački: Politizacija jezika u RS


Ilustrativna fotografija

Problem jezika ponovo je podigao strasti u Republici Srpkoj. Brojni roditelji bošnjačke djece odbili su da na kraju školske godine podignu knjižice i svjedočanstva jer je u njima pod maternjim jezikom pisalo bošnjački jezik, a ne bosanski jezik, kako oni smatraju da treba. Ministarstvo prosvjete se pravda da je naziv jezika u skladu sa ustavom Republike Srpske dok međunarodne organizacije ističu kako pitanje jezika ne treba biti predmet podjela i politizacije koje utiču na obrazovanje djece.

Umjesto da se ponose ocjenama u svojim knjižicama koje su stekli učenjem i radom u toku protekle školske godine, učenici bošnjačke nacionalnosti područnih škola u Kotorskom i Grapskoj u okolini Doboja nisu ih podigli. Problem je nastao jer njihovi roditelji odbijaju da se kao maternji jezik upiše bošnjački, a ne bosanski jezika, kako tvrde, da je do sada stajalo.

Da bošnjački jezik ne postoji smatra i Lamija Mehmedić, član Savjeta roditelja Osnovne škole ˝Milan Rakić˝ u Kotorskom.

˝Mene sada konkretno zanima po kom planu i programu će se izvoditi nastava bošnjačkog jezika, koji ne postoji. Po kom udžbeniku će učiti naša djeca bošnjački jezik, ja takav nisam vidjela i ko će zapravo predavati taj jezik˝, pita se Mehmedić.

Elvedina Bečić, majka dvoje učenika iz Kotorskog takođe je revoltirana ovim što se dešava.

˝Mi smo u državi Bosni i Hercegovini i ja mislim da bosanski jezik je naš maternji jezik i na drugo ne pristajemo˝, poručuje Bečić

Da podignu knjižice svoje djece zbog upisanog bošnjačkog jezika, odbili su i roditelji djaka iz područne Osnovne škole ˝Vuk Stefanović Karadžić˝ iz sela Grapska u okolini Doboja. Enisa Karalić jedna je od nezadovoljnih roditelja:

˝Djeca su naravno učila bosanski jezik i ne prihvatam to kao i svi ostali, da se sada odjednom uči bošnjački jezik˝, kaže Karalić

Sličan problem imaju i roditelji bošnjačke djece iz Vrbanjaca koji već dvije godine vode bitku za nacionalnu grupu predmeta u kojoj traže izučavanja bosanskog jezika. Nedžad Smajlović, jedan od roditelja, kaže da oni i dalje imaju problem i da nema nikakvog pomaka.

˝Mi nećemo isto odustati tu u Vrbanjcima i Kotor Varoši dok ne dobijemo bosanski jezik, da piše u knjižicama i u svjedočanstvima. To je stav nas svih roditelja tu u Vrbanjcima. Mi ne ugrožavamo ničija prava da djeca uče srpski i hrvatski jezik ali nek dopuste i nama da naša djeca uče ono što mi hoćemo, ne samo ovdje, nego da na područiju cijele BiH svi imaju ista prava˝, poručuje Smajlović.

Postavlja se pitanje zašto se odjednom umjesto bosanskog u svjedočanstvima našao bošnjački jezik, iako su djeca izučavala bosanski po nastavnom planu i programu Tuzlanskog kantona iz udžbenika bosanskog jezika. Iz Ministarstva prosvjete Republike Srpske ne žele komentarisati ovu naglu promjenu, ali ističu je ona u skladu sa entitetskim Ustavom. Radmila Kocić, pomoćnica ministra za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje kaže:

˝U Ustavu Republike Srpske definisani su nazivi jezika u Republici Srpskoj i mi smo se upravo toga držali kad smo radili naš nastavni plan. Nemoguće je izvesti naziv jezika ukoliko on nije podudaran sa nazivom naroda. Pošto u Ustavu stoje nazivi srpskog, hrvatskog i bošnjačkog naroda, dakle u skladu sa tvorbenim pravilima Srpskog jezika izvedeni su i nazivi srpski, hrvatski i bošnjački jezik˝, kaže Kocić.

Mile Dmičić, profesor Pravnog fakulteta u Banjaluci kaže da pitanje jezika nije definisano u Ustavu BiH, a da se u Dejtonskom mirovnom sporazumu jedino spominju jezici srpski, bosanski i hrvatski u kontekstu prevoda teksta sporazuma na te jezike, što nikad nije urađeno. Tako Dmičić ističe da je pitanje naziva jezika različito definisano u Ustavu Federacije, Brčko Distrikta i Republike Srpske.

˝U Republici Srpskoj jezici su bošnjačkog naroda, hrvatskog naroda i srpskog naroda. U Ustavu Federacije BiH riječ je o bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku, a isto određenje je i u statutu Brčko distrikta. Dakle, različiti su pristupi˝, pojašnjava Dmičić.

Dmičić napominje da na tragu ovih definicija jezika treba poštovati entitetske ustave i poštovati pravo na definisanje naziva jezika po evropskim konvencijama.

˝Treba imati potpunu naučnu, stručnu, pedagošku i uopšte političku senzibilnost prema tome kako i na koji način će se, posebno u dokumentima koji čine javne isprave u školstvu, definisati jezik˝, kaže Dmičić.

Povodom problema koji imaju roditelji bošnjačke djece, oglasile su se i međunarodne nevladine organizacije. Iz OSCE-a u Bosni i Hercegovin smatraju da jezik nikako ne bi trebao biti povod nesuglasica, a posebno nebi trebao uticati na obrazovanje djece, dok iz UNICEF-a u BiH traži hitno rješenje "kontroverze u vezi sa nazivom jezika koji se koriste u obrazovanju".

S obzirom da problemi običnih građana uglavnom u BiH dobijaju političke konotacije, različiti su i stavovi političara Srpske i Bošnjačke nacionalnosti. Ipak, niko ne može osporiti građanima BiH bilo koje nacionalnosti da svoj jezik zovu kako hoće, tvrde roditelji.

Pogledajte komentare (38)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG