Dostupni linkovi

Povodom Svjetskog dana Roma ova najbrojnija nacionalna manjina u BiH ponavlja svoje životne probleme: još uvijek nedovoljan broj djece pohađa redovno školu, često su izloženi diskriminaciji po raznim osnovama, malo je pripadnika ove zajednice koji rade, a usamljen, svijetao primjer - Redžo Seferović, jedini Rom zaposlenik u državnoj službi, dobio je otkaz.

Romi u Bosni i Hercegovini vape za tim da dobiju ravnopravnu mogućnost za zaposlenje. Svega jedan posto od, po nekim procjenama, i do 100.000 Roma koji žive u BiH dobilo je šansu za normalan i legalan posao. Slike siromaštva u romskim naseljima, velikih porodica i pomalo nomadski život, nešto je što većina Roma želi prevazići i pokušati živjeti kao i ostali građani.

Među njima je i Meho Šarić, iz banjalučkog naselja Veseli brijeg, koji kaže da više nema načina da prehrani svoju šestroočlanu porodicu. Iako rano svakog jutra obiđe grad u potrazi za starim željezom, navodi da se više ni od toga ne može živjeti. Traži šansu od države da mu ponudi bilo kakav posao:

„Ja sam povratnik ovdje. Vratio sam se 2001. Kako sam se vratio, bolje da se nisam ni vraćao, gdje da, gdje da se vraćam. Nema se šta jesti: šestero članova kod mene, mati, braća, šestoro. Svi su sposobni da rade. Ja kažem daj zaposlenje, da radimo negdje. Ne možemo da dobijemo zaposlenje, ne daju.“


Ima i onih koji kažu da su toliko ogorčeni da ne žele više ni da pričaju. Navode da oni kao Romi zaslužuju više pažnje od jednog dana godišnje.

RSE: Nemojte se ljutiti na mene, ja...

„Pa ne ljutim se ja, uješće te ker, pa onda će te vrag odnijeti.“


Situacija je slična i u drugim krajevima u BiH. Šezdesetdevetogodišnja Esma Ahmetović iz Konjica o svom životu kaže:

Kako živim? Kako mi narod daje, tako i živim. Jedva živim.“

Akreba Misarović iz konjičkog naselja Krolupi:

„Slabo, bogami, da nema naroda, ja bih krepala od gladi. Puno djece imam, nemam ničega, nikakva primanja nemam.“

U Evropskom pokretu u BiH kažu da, pored toga što postoje različite strategije i platforme za rješavanje problema Roma, njihov status je i dalje nepromijenjen. Mali broj romske djece se školuje, na sceni su diskriminacija i poniženje, a rijetki su primjeri gradova u kojima su Romi dobili mogućnost zaposlenja u lokalnim institucijama, kaže sekretar Evropskog pokreta Predrag Praštalo:

„Radimo sa Romima više od četiri, pet godina i mogu da kažem da imamo izuzetno prijatna iskustva. Vidjeli smo Rome koji rade i po kiši i po snijegu i po elementarnim nepogodama - idu, skupljaju materijal, pokušavaju da skupljaju željezo, skupljaju novine.“

Predsjednik udruženja Roma za opštine Konjic i Jablanicu Zuhdija Ahemtović naveo je primjer života u Herceg-neretvanskom kantonu gdje živi oko 1.500 Roma:

„Na kantonu nemamo ni 10 uposlenih radnika. Romi nemaju nijedan metar obradive zemlje da bi mogli raditi zemlju. Uglavnom žive od prosjačenja i skupljanja sekundarnih sirovina.“


Ja mislim da sam dobio otkaz samo zbog toga, vjerovali ili ne, što sam bio Rom. Jedini sam Rom bio u državoj službi od uposlenika.
Koliko je Romima teško doći do posla govori i priča koliko im je, ustvari, i lako ostati bez radnog mjesta. Jedan od najupečatljivijih primjera društvene diskriminacije i odnosa zajednice prema Romima je Redžo Seferović iz Zavidovića, koji je bio jedini Rom zaposlen u bezbjednosnim službama. Iako je još prije četiri godine dobio otkaz iz Obavještajno bezbjednosne agencije bez razumljivog obrazloženja, još uvijek ne odustaje od borbe za svoja prava. Otišao je sa tužbom i prema sudu u Strazburu:

„Ja mislim da sam dobio otkaz samo zbog toga, vjerovali ili ne, što sam bio Rom. Jedini sam Rom bio u državnoj službi od uposlenika. I ganjao sam svoja prava - i danas dani ganjam svoja prava, tražim da se vratim na ono mjesto na kojem sam radio, ili bilo koje drugo u državnoj instituciji kao što je SIPA.“


Seferović je ipak uspio zahvaljujući dobrim ljudima dobiti posao u Zavidovićima, ali je istovremeno i jedini od 600 pripadnika romske populacije u toj opštini koji je dobio posao. Odlučio je i da se kandiduje za načelnika opštine na sljedećim izborima kako bi promijenio situaciju:

“Ja mislim da ću biti zato što s kim sam god porazgovarao rekao je ovako, znate ona poslovica: neka je crni Ciganin samo nek nam je bolje. E ja sam taj crni Ciganin, pa potrudiću se koliko-toliko da našem narodu pomognem. Barack Obama će biti u Americi, a Barack Obama Redžo Seferović u BiH, ustvari u zavidovićkoj opštini.“


Interesantno je da se rijetko koji političar čak i na Međunarodni dan Roma sjetio da govori o pravima najbrojnije nacionalne manjine u BiH. Romima treba tako malo, a to je povjerenje i prilika da budu ravnopravni u društvu. Primjer skromnosti je i 11-ogodišnji Redžep iz Banje Luke koji nam je rekao šta bi volio da ima kao odrastao čovjek:

„Kuću, hranu - i to je to.“

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG