Dostupni linkovi

Bosanski i hrvatski jezik za djecu srpske nacionalnosti u Glamoču


Djeca u školi, ilustrativna fotografija

Imam dvoje djece koja idu u peti razred u Osnovnoj školi "Glamoč" i ne uče srpski jezik. Ja mislim da je to stvar politike i to politika može riješiti istoga časa da im je to u interesu. Mislim da je bezveze nas roditelje opterećavati da mi to rješavamo. Ustav je zagarantovao pravo da sva djeca uče svoj maternji jezik i to treba politika da riješi, priča za Radio Slobodna Evropa (RSE) Slobodan Radumilo, otac dvoje đaka srpske nacionalnosti iz Glamoča.

Djeca srpske nacionalnosti u ovom gradu nemaju nacionalnu grupu predmeta i ne mogu u školama učiti srpski jezik.

Opština Glamoč pripada jednom od deset kantona u Federaciji BiH, Kantonu 10 i nalazi se na jugozapadu Bosne i Hercegovine. Po popisu stanovništva iz 2013. godine od 3.860 stanovnika 43,5 odsto su srpske nacionalnosti.

U Glamoču djeca uče po nastavnom planu Kantona 10 i pri upisu moraju da se odluče hoće li učiti hrvatski ili bosanski jezik.

Radumilo dodaje da u Osnovnoj školi u Glamoču ima oko 90 đaka srpske nacionalnosti, a u razredu koji pohađaju njegova djeca šest ili sedam, dodajući da je bilo nekoliko inicijativa da se uvede srpski, ali bezuspješno.

"Oni nama nisu rekli neki konkretan razlog zašto to ne može. Govorili su kako nemaju ništa protiv, a nisu ništa uradili da se to uvede. Govorili su i da nema dovoljan broj djece za odjeljenje i da bi trebalo u svakom odjeljenju da ima 17-18 đaka srpske nacionalnosti, da bi se uvela nacionalna grupa predmeta i srpski jezik. Mislim da to nema nikakve veze i pola škola u BiH bi se po tome moglo i zatvoriti, pogotovo te male područne škole", smatra Radumilo.

Isti kanton, različita pravila

Načelnik Glamoča Nebojša Radivojša kaže da se u susjednim opštinama Drvaru i Bosanskom Grahovu, koje takođe pripadaju Kantonu 10, izučava nacionalna grupa predmeta zajedno sa srpskim jezikom po nastavnom planu i programu Republike Srpske.

"Međutim u Glamoču to nije slučaj, iako trećina djece u osnovnoj i srednjoj školi su srpske nacionalnosti. Znači, tu su djeca srpske nacionalnosti definitivno diskriminisana i ne dozvoljava im se Ustavom zagarantovano pravo a to je pravo učenja maternjeg jezika", kaže Radivojša.

Dodaje i da su obrazloženja kantonalnog ministarstva prosvjete neopravdana.

"Tvrde da nema dovoljan broj djece, da u razredu treba biti najmanje osamnaest učenika srpske nacionalnosti da bi jezik mogao izučavati, međutim, po toj logici ne bi se mogao izučavati ni hrvatski ni bosanski jezik, jer nema više ni hrvatske ni bošnjačke djece u školi", ističe Radivojša.

Kaže da su više puta i roditelji i lokalne vlasti zahtijevali uvođenje srpskog jezika, a Opštinsko vijeće Glamoča slalo i inicijativu za uvođenje srpskog jezika.

"Gdje je sve jedan vijećnik glasao za, i vijećnici hrvatske i bošnjačke nacionalnosti su glasali i samim tim potvrdili da nemaju ništa protiv za uvođenje srpskog jezika, ali evo, nažalost, i do dan danas to se nije desilo", zaključuje Radivojša.

Dušica Runić, načelnica opštine Drvar, koji pripada Kantonu 10, kaže da je od 2003. godine u Drvaru uvedena nacionalna grupa predmeta i srpski jezik.

"Od 2003.godine, aktivizmom građana uspjeli smo da uvedemo nacionalnu grupu predmeta, dakle srpski jezik, geografiju, istoriju i pravoslavnu vjeronauku i u osnovne i u srednje škole. Devedeset posto su đaci srpske nacionalnosti", navodi Runjić za RSE.

Milorad Gligić, načelnik susjedne opštine Bosansko Grahovo, kaže za RSE da u osnovnoj školi "Grahovo" ima 70 đaka srpske nacionalnosti koja izučavaju srpski jezik.

"Što se tiče osnovne škole u Bosanskom Grahovu, tu djeca izučavaju srpsku grupu predmeta po programu Republike Srpske i to traje nekoliko godina. Upoznat sam da u Glamoču nemaju nacionalnu grupu predmeta, a šta je razlog i ko to opstruiše u ovome momentu nemam informaciju, ali mislim da bi trebali, jer to pripada po Ustavu da izučavaju po srpskom školskom programu", smatra Gligić.

Petar Galić, ministar znanosti, prosvjete, kulture i sporta u Vladi Kantona 10 nije se javljao na pozive RSE kako bi odgovorio na pitanje zašto učenicima srpske nacionalnosti u Glamoču nije omogućeno da izučavaju maternji srpski jezik.

Sličan problem i u RS

Dvanaest učenika bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Liplje kod Zvornika u istočnom dijelu BiH, od 1. septembra, kada je počela nova školska godina u Republici Srpskoj, ne pohađaju nastavu u područnoj Osnovnoj školi "Sveti Sava", jer im se umjesto bosanskog jezika u matične knjige (školske dnevnike) upisuje "jezik bošnjačkog naroda".

Muharem Sinanović, jedan od roditelja djece bošnjačke nacionalnosti iz Liplja, kaže da su imali sastanke sa direktorom škole i načelnikom grada Zvornika, ali osim usmenih obećanja, ništa konkretno nisu dobili. On ističe da djecu neće slati na nastavu dok se ne upiše "bosanski jezik" umjesto "jezik bošnjačkog naroda".

"Mi smo tražili da oni nama upišu bosanski jezik i da vratimo djece u klupe. Oni kažu da ne smiju od Ministarstva prosvjete RS i mi smo sad tu u statusu quo. Mi tražimo od njih da traže od ministarstva napismeno zašto se to radi, pa da mi znamo odakle možemo da krenemo u institucionalnu borbu", navodi Sinanović.

U saopštenju Ministarstva prosvjete RS od 3. septembra pozivaju se roditelji iz Liplja da vrate djecu u školu, te se ističe da svako dijete u RS, bez diskriminacije po bilo kojem osnovu, ima jednaka prava i jednake mogućnosti u osnovnom vaspitanju i obrazovanju.

U odgovoru na upit RSE od 1. septembra na pitanje zašto se umjesto bosanskog jezika upisuje jezik bošnjačkog naroda, iz Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske naveli su kako to ministarstvo "poštuje Ustav Republike Srpske i zakone kojima je uređena oblast obrazovanja i ne umanjuje ni jednom narodu pravo na jezik".

"Kada su u pitanju jezici konstitutivnih naroda, Ustavom Republike Srpske je propisano: 'Službeni jezici Republike Srpske su: jezik srpskog naroda, jezik hrvatskog naroda i jezik bošnjačkog naroda', pri čemu se ne favorizuje nijedan od tri konstitutivna naroda, pa stoga smatramo da ovakvom definicijom nije povrijeđen princip konstitutivnosti naroda, koji spada u zaštitu kolektivnih ljudskih prava i sloboda – a propisan je u 10. alineji Preambule Ustava BiH", naveli su u odgovoru iz Ministarstva na upit RSE

Pitanje jezika, struka i politika

Hanka Vajzović, profesorica bosanskog jezika na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, kaže da je jezik jedna od vodećih vrijednosti u definisanju jedne nacije. Ističe da je u BiH sve podređeno etnonacionalnim vrijednostima, te je stoga i ne čudi da se pitanje jezika iskorištava u političke svrhe.

"Prema tome, on je izvrsno sredstvo da se politički potkusuruju oni koji se ne mogu već toliko vremena složiti. Dakle, riječ je o jednome jeziku i problemu koji se javlja pri imenovanju jezika. Oduzima se pravo da se jezik nazove onako kako jedna etnonacionalna skupina ljudi želi da se zove", ističe Vajzović.

Vajzović napominje da je poseban problem što su jezici i predmeti u školama, pa dolazi i do problema naziva tih predmeta.

"Osobno sam nekada predlagala, a evo nije čak ni u Sarajevu prihvaćeno, da to bude BHS, dakle bosanski, hrvatski i srpski. Riječ je o nazivu predmeta i oni to uskraćuju. U samoj komunikaciji niko nikome ne može uskratiti da one recimo markantne ili one diferencijalne crte iskoristi da bi njegov jezik bio markiran kao bosanski, kao srpski, kao pretežnim ili sa nekim uopće mogućim razlikama, koje će biti identitet određenog jezika", smatra Vajzović.

Ona smatra da je stvar politička i da lingvisti tu nemaju šta tražiti.

'Ne vidim rješenje i ono je čisto politički problem, lingvistički nije. Problem je taj naziv.'
- Hanka Vajzović

"Lingvisti su jasni, osim ako su i oni etnonacionalno ostrašćeni da insistiraju na razlikama - jedan je jezik, definitivno i samo je 'tjeranje mak na konac' ko će kome više probleme napraviti da uvede takvu jednu diskriminaciju, da neko može nazivati svoj jezik srpskim, a drugi moraju biti jezik nekog naroda ili obrnuto za djecu srpske nacionalnosti. Naprosto ne vidim rješenje i ono je čisto politički problem, lingvistički nije. Problem je taj naziv. Ovo je presmiješno što je bilo u Ustavu, jezik određenog naroda. Pa, zamislite engleski da se zove kojeg naroda?! Jezik nekakvog engleskog naroda ili da se zove ovog, onog naroda, a jedan isti jezik", zaključuje Vajzović.

Jezična segregacija
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:05:39 0:00

Izučavanje jezika definisano Zakonom i sporazumom dva entiteta

Prema Okvirnom Zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini u članu 7. navodi se: "Jezici konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine upotrebljavat će se u svim školama, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Svi učenici će u školama izučavati pisma koja su u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini".

Još 5. marta 2002. godine, tadašnji ministri obrazovanja dva bosanskohercegovačka entiteta potpisali su "Privremeni sporazum o zadovoljavanju posebnih potreba i prava djece povratnika". Ovim sporazumom usaglašeno je da će djeca učiti opšte predmete na osnovu nastavnog plana i programa Republike Srpske ako se nalaze u tom entitetu, odnosno na osnovu nastavnog plana i programa po kantonima ako se nalaze u Federaciji BiH.

Dogovorena je i nacionalna grupa predmeta u koju spadaju jezik i književnost, istorija, geografija, priroda i društvo u nižim razredima osnovne škole te vjeronauka.

Spojio ih engleski
molimo pričekajte
Embed

No media source currently available

0:00 0:05:16 0:00

Kod nacionalne grupe predmeta, ostavljeno je pravo roditeljima učenika da biraju entitetski ili kantonalni nastavni plan i program.

Planom provođenja Privremenog sporazuma navedeno je i kako su "škole u kojima ima 18 ili više učenika u razredu, ili minimalan broj propisan zakonom koji se traži za mješovite razrede, dužne organizovati redovnu nastavu za nacionalnu grupu predmeta, dok su škole u kojima je manje od 18 učenika u razredu, dužne nastavu organizovati prema odluci nadležnog ministarstva".

Odluke sudova o jeziku

Vrhovni sud Republike Srpske naložio je 5. decembra 2019. godine da se uvede nacionalna grupa predmeta i provodi nastava po bosanskom planu i programu u Osnovnoj školi "Sveti Sava" u Kotor Varoši na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. U ovom školskom programu je i predmet "bosanski jezik i književnost". Presudom su poništene sve one sa nižih sudova, pa i ona Okružnog suda Banja Luka u kojoj su odbijeni zahtjevi roditelja kao neosnovani.

Republika Srpska i Osnovna škola "Sveti Sava" Kotor Varoš uputili su žalbu Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine na ovu presudu.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine 26. maja 2016. godine zaključio je da Bošnjaci mogu svoj jezik nazvati kako hoće, jer je neutralna odredba u Ustavu Republike Srpske u kojem stoji da se u RS koriste jezici srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda. Prema odluci Ustavnog suda BiH, svako suprotno postupanje u praksi vodilo bi kršenju Ustava BiH, ali i Ustava RS.

Ustavni sud BiH je, između ostalog, konstatovao da Ustav BiH nigdje ne propisuje da se nazivi jezika kojim govore konstitutivni narodi, moraju povezati s nazivima konstitutivnih naroda. Ustav BiH daje pravo konstitutivnim narodima i ostalima da jezik kojim govore nazovu kako žele.

* Saradnja na tekstu: Aida Đugum

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG