U Tuzli je u nedjelju uveče završen prvi filmski festival koji ima odrednicu južnoslovenski. O programu, dometima i porukama razgovaram sa glumcem Borisom Baltom, direktorom Festivala.
Balta: Moglo se vidjeti skoro 70 sati programa koji je podijeljen u četiri kategorije – animirani film, dugometražni igrani film, kratki igrani film, dokumentarni film. Predstave su bile podijeljene u tri sale. Imali smo prezentaciju Akademija i festivala, koji su bili namijenjeni studentima i profesionalcima, da vide šta se događa u regionu, na drugim Akademijama i festivalima. Ti ulazi su bili besplatni.
Balta: Ostalo je još par projekcija da se vidi. Dosta pažnje je privukao dokumentarni film Cinema komunisto, koji je bio na otvaranju. Skoro sve karte su rezervisane za filmove Klip, Smrt čovjeka na Balkanu i animirani film Kijamet, Ivana Ramadana. Ima interesovanja za Marinu Abramović. Ona zatvara čitav Tuzlanski film festival.
Balta: Bilo je vrlo pohvalno. Došlo je puno ljudi iz Beograda, dočekali smo i Lazu Ristovskog. Imamo i neke promocije knjiga. Došao je Miroslav Momčilović, koji je režirao "Smrt čovjeka na Balkanu", direktor Festa, Dragan Marinković, ljudi sa banjalučke Akademije. Bilo je zaista dosta ljudi za prvi put, 17 profesionalaca se odazvalo našem pozivu.
Balta: Mislim da smo napravili preveliki događaj. Ljudi su me pitali na šta da idu jer je bilo toliko materijala. Ove tri lokacije ćemo vjerovatno zadržati i u sljedećem periodu. Željeli da pružimo takvu opciju da ljudi mogu da biraju jer do sada se dosta mlađe raje žalilo kako nema događaja, a ako ih i ima, da nisu obimni. Sada smo napravili obiman događaj i onda se ispostavilo da je malo preobiman i da trebamo vidjeti za iduću godinu da određene sekcije makar malo u minutaži smanjimo.
Balta: Tuzla ima 200.000 ljudi i milion ljudi koji gravitiraju ovom gradu. Imamo književne susrete, muzičke, likovne i normalno je da manifestacija, kao što je filmska, nedostaje. Nemaju svi mogućnost da odu na SFF, na NAF. Nemaju ljudi finansijskih sredstava da odu, da odvoje tri do pet dana, da plate sebi smještaj. U toj sam profesiji i to je moj lični osjećaj. Ja ostavljam novac da bih otišao na to.
Tuzla film festival je napravljen da ljudima pruži mogućnost da u ovom dijelu BiH dožive nešto što ostatak BiH već odavno ima. Kada imate festivale u gradu, to daje sasvim drugačiju sliku grada i stvara drugačije odnose, potpuno drugačiju nego kada su ljudi začahureni i povučeni svako na svoju stranu.
Balta: Svaki tekst se može tumačiti na različite načine. To sam gledao sa jedne umjetničke i kulturološke ravni. Ljudima je neophodna kultura. Kao što jedete hranu, tako morate čitati knjige ili doživljavati neki festival na svoj način. Tu se stvaraju i poznanstva, tu se slušaju nova mišljenja, dobijaju se nove ideje za posao. Mi moramo stvoriti nešto što se zove tuzlanski kulturni krug, koji će u narednih 10-tak, 15 godina, koliko mi planiramo da zaokružimo tu cjelinu, jednostavno početi da radi na razvijanju lokalne zajednice, ne samo na materijalnom planu, nego i na duhovnom.
Balta: Ni blizu. Profesor Kerošević je bio moj profesor na Akademiji, ali to su dvije totalno različite koncepcije – filmska i pozorišna umjetnost jesu bliske ali nisu iste.
Balta: U Tuzli se sve događa oko južnoslovenskih jezika. Nisam se vodio tim. Sada vidim da to ima određenu sponu. Znam da imamo nagradu Meše Selimovića. To može iz raznih uglova da se gleda, ali ja mislim da je to najviše zbog finansijskih mogućnosti koje imamo.
Balta: Izgledi su dobri. Imamo veliku podršku. Stala je i opštinska i kantonalna vlast iza nas, sponzori koji su navedeni, ljudi koji su došli kod nas na otvaranje, kao što su sarajevske filmske fondacije. Što je više festivala, sve je veća konkurencija i ljudi prave filmove za te festivale.
Balta: Atmosfera u gradu je sasvim drugačija, nego što je bila prije par dana. Imali smo problem sa nepovjerenjem okoline jer niko nije vjerovao da će se ovo desiti, čak ni neki sponzori kojima smo odnijeli VIP karte pred dan otvaranja. Ima 5.000 mladih ljudi u Tuzli koji maju jako malo mogućnosti da ostvare svoje kapacitete ili da ih prikažu na neki način.
Kroz druženje sa mladim ljudima uspjeli smo pokrenuti da se počnu snimati prvi kratki igrani filmovi u Tuzli. Tuzla nema niti jednog filmskog režisera. Možda se snimio neki film na području Tuzle, ali da je neko odavde to radio, nije nikada niko. Tuzla je grad drugi po veličini u Federaciji, a da nema niti jednog filmskog umjetnika. Pored samog festivala trudimo se da razvijemo kreativnu industriju.
Projekt je postavljen preambiciozno. Mi smo svjesni toga. Samo je veliki uspjeh što smo tu ambicioznost uspjeli da ispunimo. Druga godina će biti još teža, ali treća bi trebala da prelazi do četvrte-pete u tradicionalni festival, koji će se onda razvijati i u sljedećim godinama postojanja.
RSE: Prvi Tuzlanski film festival je završen. Šta se moglo vidjeti prošle sedmice u Tuzli?
Balta: Moglo se vidjeti skoro 70 sati programa koji je podijeljen u četiri kategorije – animirani film, dugometražni igrani film, kratki igrani film, dokumentarni film. Predstave su bile podijeljene u tri sale. Imali smo prezentaciju Akademija i festivala, koji su bili namijenjeni studentima i profesionalcima, da vide šta se događa u regionu, na drugim Akademijama i festivalima. Ti ulazi su bili besplatni.
RSE: Koje su se projekcije publici najviše svidjele?
Balta: Ostalo je još par projekcija da se vidi. Dosta pažnje je privukao dokumentarni film Cinema komunisto, koji je bio na otvaranju. Skoro sve karte su rezervisane za filmove Klip, Smrt čovjeka na Balkanu i animirani film Kijamet, Ivana Ramadana. Ima interesovanja za Marinu Abramović. Ona zatvara čitav Tuzlanski film festival.
RSE: Izuzmemo li selektore i članove žirija, kakav je bio odziv profesionalaca iz regiona?
Balta: Bilo je vrlo pohvalno. Došlo je puno ljudi iz Beograda, dočekali smo i Lazu Ristovskog. Imamo i neke promocije knjiga. Došao je Miroslav Momčilović, koji je režirao "Smrt čovjeka na Balkanu", direktor Festa, Dragan Marinković, ljudi sa banjalučke Akademije. Bilo je zaista dosta ljudi za prvi put, 17 profesionalaca se odazvalo našem pozivu.
RSE: Da li je festival odgovorio na prvotni poziv u vezi sa potrebom ove smotre?
Balta: Mislim da smo napravili preveliki događaj. Ljudi su me pitali na šta da idu jer je bilo toliko materijala. Ove tri lokacije ćemo vjerovatno zadržati i u sljedećem periodu. Željeli da pružimo takvu opciju da ljudi mogu da biraju jer do sada se dosta mlađe raje žalilo kako nema događaja, a ako ih i ima, da nisu obimni. Sada smo napravili obiman događaj i onda se ispostavilo da je malo preobiman i da trebamo vidjeti za iduću godinu da određene sekcije makar malo u minutaži smanjimo.
RSE: Govoriš o potrebi Tuzle kao lokalne zajednice. I sam sam sebi postavio pitanje zašto pored Sarajeva, Banjaluke, Širokog, Neuma i ovaj festival? Tuzla ima i drugu vrstu potrebe, osim da ljudi odu u kino?
Balta: Tuzla ima 200.000 ljudi i milion ljudi koji gravitiraju ovom gradu. Imamo književne susrete, muzičke, likovne i normalno je da manifestacija, kao što je filmska, nedostaje. Nemaju svi mogućnost da odu na SFF, na NAF. Nemaju ljudi finansijskih sredstava da odu, da odvoje tri do pet dana, da plate sebi smještaj. U toj sam profesiji i to je moj lični osjećaj. Ja ostavljam novac da bih otišao na to.
Tuzla film festival je napravljen da ljudima pruži mogućnost da u ovom dijelu BiH dožive nešto što ostatak BiH već odavno ima. Kada imate festivale u gradu, to daje sasvim drugačiju sliku grada i stvara drugačije odnose, potpuno drugačiju nego kada su ljudi začahureni i povučeni svako na svoju stranu.
RSE: Rekao si – Festival je nastao kao potreba za obnavljanje osjećaja kolektiviteta i pripadnosti jednoj zajednici, mogućnosti upoznavanja i stvaranja socijalnih veza, te vraćanje kvalitetnih društvenih vrijednosti. Ovo se može tumačiti na različite načine.
Balta: Svaki tekst se može tumačiti na različite načine. To sam gledao sa jedne umjetničke i kulturološke ravni. Ljudima je neophodna kultura. Kao što jedete hranu, tako morate čitati knjige ili doživljavati neki festival na svoj način. Tu se stvaraju i poznanstva, tu se slušaju nova mišljenja, dobijaju se nove ideje za posao. Mi moramo stvoriti nešto što se zove tuzlanski kulturni krug, koji će u narednih 10-tak, 15 godina, koliko mi planiramo da zaokružimo tu cjelinu, jednostavno početi da radi na razvijanju lokalne zajednice, ne samo na materijalnom planu, nego i na duhovnom.
RSE: Pomalo me ova unutarnja struktura podsjeća na Tuzlanski kabare teatar festival?
Balta: Ni blizu. Profesor Kerošević je bio moj profesor na Akademiji, ali to su dvije totalno različite koncepcije – filmska i pozorišna umjetnost jesu bliske ali nisu iste.
RSE: Govorim o unutarnjoj filozofiji. Imamo odrednicu festival južnoslovenskog filma.
Balta: U Tuzli se sve događa oko južnoslovenskih jezika. Nisam se vodio tim. Sada vidim da to ima određenu sponu. Znam da imamo nagradu Meše Selimovića. To može iz raznih uglova da se gleda, ali ja mislim da je to najviše zbog finansijskih mogućnosti koje imamo.
RSE: Kakvi su izgledi da Festival ostane narednih 20 godina?
Balta: Izgledi su dobri. Imamo veliku podršku. Stala je i opštinska i kantonalna vlast iza nas, sponzori koji su navedeni, ljudi koji su došli kod nas na otvaranje, kao što su sarajevske filmske fondacije. Što je više festivala, sve je veća konkurencija i ljudi prave filmove za te festivale.
RSE: Publika je svoje rekla?!
Balta: Atmosfera u gradu je sasvim drugačija, nego što je bila prije par dana. Imali smo problem sa nepovjerenjem okoline jer niko nije vjerovao da će se ovo desiti, čak ni neki sponzori kojima smo odnijeli VIP karte pred dan otvaranja. Ima 5.000 mladih ljudi u Tuzli koji maju jako malo mogućnosti da ostvare svoje kapacitete ili da ih prikažu na neki način.
Kroz druženje sa mladim ljudima uspjeli smo pokrenuti da se počnu snimati prvi kratki igrani filmovi u Tuzli. Tuzla nema niti jednog filmskog režisera. Možda se snimio neki film na području Tuzle, ali da je neko odavde to radio, nije nikada niko. Tuzla je grad drugi po veličini u Federaciji, a da nema niti jednog filmskog umjetnika. Pored samog festivala trudimo se da razvijemo kreativnu industriju.
Projekt je postavljen preambiciozno. Mi smo svjesni toga. Samo je veliki uspjeh što smo tu ambicioznost uspjeli da ispunimo. Druga godina će biti još teža, ali treća bi trebala da prelazi do četvrte-pete u tradicionalni festival, koji će se onda razvijati i u sljedećim godinama postojanja.
