Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Bojazan od eskalacije ekstremističkog nasilja


Vojnici ispred katoličkog hrama Svetog Džorđa u Kolombu 25. aprila 2019.

Uskršnji napadi islamističkih ekstremista na hotele i crkve na Šri Lanki i tvrdnje tamošnjih vlasti da je napad odmazda za napade na dvije džamije na Novom Zelandu prošlog mjeseca, doveli su jačanja strahovanja od eskalacije ekstremističkog osvetničkog nasilja sa raznih strana.

Militantna organizacija Islamska država Iraka i Levanata je preuzela odgovornost za napad, iako nije ponudila nikakve dokaze za to, dok su vlasti u Kolombu optužile malo poznata grupu Nacionalni tovhid džamat (NTJ), da je uz još jednu domaću organizaciju i podršku izvana izvela seriju samoubilačkih napada u kojima je ubijeno oko 250 ljudi ljudi, a ranjeno 500.

Ispitivanje religije i nasilja

Napadi u Šri Lanki možda imaju, možda nemaju vezu sa napadima u Christchurchu -- šrilankanski zvaničnici kažu da imaju, a novozelandski sumnjaju u to -- ali dok čitam o hrišćanskim žrtvama koje su ubijene u molitvi, kao i muslimanske u Christchurchu, pomislio sam sam na ulogu religije, ali i na strahove i ljutnju koje jedan čin nasilja reproducira sa skoro nuklearnom snagom, piše šef australijskog biroa New York Timesa Damien Cave:

"Posljedični efekat terorizma je ono na šta teroristi računaju. I ubica iz Christchurcha i oni koji su odgovorni za ubistva na Šri Lanki su počinili masovno nasilje kako bi skrenuli pažnju na narativ mržnje i potaknuli njihovo vjerovanje u globalni sukob civilizacija."

Oni, naravno, žele da svi vide svijet onako kako ga vide oni vide, ali ono što je sve jasnije iz istraživanja online radikalizacije je da su ekstremisti najviše angažovani sa ekstremistima -- bijeli supremacisti koriste islamistički terorizam da opravdaju svoju islamofobiju, dok 'Islamska država' koristi nasilje da bi regrutovala nove borce -- pa se postavlja pitanje šta mi ostali možemo činiti, pita se novinar njujorškog dnevnika:

​"Ovo je tužna misao koju sam imao ove sedmice: Moramo prihvatiti da su prijetnje bilo gdje u stvari prijetnje svuda. U našem povezanom svijetu, gdje video ubistva muslimana na Novom zelandu može biti podijeljen da drugom kraju svijeta samo nekoliko sekundi poslije, radioaktivnost ekstremne ideologije više ne može biti potpuno izbjegnuta ili predviđena...

Jedno od rješenja nakon ekstremističkog nasilja je da budemo svjesni šta konzumiramo online, da provjeravamo činjenice, i da vjerujemo samo kredibilnim izvorima, a u širem smislu, smatraju stručnjaci za menadžment konflikta, svima bi nam dobro došlo da izbjegnemo mentalnu zamku pretjeranog generaliziranja straha, piše Cave, i dodaje da u analizi Britanske akademije o preklapanju vjere i međunarodnih odnosa iz 2015. grupa autora upozorava protiv smatranja islama, ili neke druge vjere, jasnim uzrokom krvoprolića:

“Nema dokaza koji bi ukazali da su određene vjerske tradicije, prema svojstvima svoje teologije, više sklone nasilju ili više izvjesne da vode ka nasilju ili miru nego druge. Moramo biti pažljjvi da nepotrebno ne ističemo religiju u svim slučajevima. Ona nije glavni uzrok u svakom sukobu i postoji rizik da nekada može prikriti dublje ukorijenjene uzroke i motivacije."

"Sukob civilizacija"

Iako Al Kaida je bjesnila na "Jevreje i križare", postala je poznata 1990-ih ciljajući na sekularne mete, kao što su ambasade ili ratni brodovi, no njen radikalniji izdanak Islamska država se istakao u IRaku ubijajući lokalne muslimane koji su se protivi krvožednoj interpretacji Kur'ana i uspjela je izvesti svoju način djelovanja nakon Egipta, Filipina, Indonezije, Pakistana sada i u Šri Lanku, u suprotnosti sa ogrankom Al Kaide za indijski potkontinent koji je 2017. objavio pravila djelovanja prema kojima hindu, muslimanski i budistički civili i vjerski objekti ne mogu biti napadnuti, piše Economist.

Cilj sektaškog nasilja, kao što su napadi na crkve na Šri Lanki, od strane 'Islamske države ' je da se promoviše narativ o sukobu civilizacija -- što je cilj koji džihadisti dijele sa bijelim nacionalističkim teroristima, kao što su oni koji su prošlog mjeseca napali džamije na Novom Zelandu, dodaje londonski sedmilčnik:

'Obje grupe žele posijati neslogu i natjerati ljude da odaberu stranu. Džihadisti bi voljeli isprovocirati odmazdu prema muslimanima, u nadi da će to gurnuti muslimane u njihov kamp. NI vlada, ni građani ne bi smjeli upasti u tu zamku.'

Umjetso toga, trebali bi radi više na tome da uhvate teroriste, istovremeno čineći sve što mogu da ubIaže odnose između muslimana i njihovih susjeda."

XS
SM
MD
LG