Pišu: Bjeloruski servis RSE, Anna Sous i Robert Coalson
Bjeloruski opozicioni političar Ihar Lednik uhapšen je u Minsku 18. aprila 2022. Nakon dvije sedmice u pritvoru, optužen je za "klevetu predsjednika Republike Bjelorusije". Mjesecima je bio u pritvoru, a advokati su se žalili da mu se zdravstveno stanje pogoršava, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
U septembru 2022. počelo je suđenje Ledniku, a tužioci su tvrdili da je članak koji je objavio sadržavao "namjerno lažne, klevetničke i ponižavajuće informacije o časti i dostojanstvu (bjeloruskog čelnika Aleksandra) Lukašenka". Četiri dana kasnije, sutkinja Tatsjana Šotsik izrekla je presudu, proglasivši ga krivim i osudivši ga na tri godine zatvora.
Ovog februara Lednik je hitno prebačen iz zatvora u Babruisku, nekih 100 kilometara jugoistočno od glavnog grada, u bolnicu u Minsku. Tamo je i preminuo 20. februara u 63. godini života.
"Upoznao sam Ihara u proljeće 2023.", rekao je Aleksej Haloukin, koji je također služio kaznu zbog optužbi za neslaganje. "Ihar je rekao da mu je zdravlje sve slabije i tražio je da mu se ne pruži ljekarska pomoć… plašeći se da neće preživjeti do kraja kazne. I to se dogodilo."
Lednikov slučaj simbol je temeljnih promjena koje su u toku u Bjelorusiji otkako je Lukašenko osvojio uvjerljivu pobjedu i šesti mandat na izborima u avgustu 2020. za koje milioni Bjelorusa kažu da ih je ukrao. Oštro gušenje prodemokratskih demonstranata koje je započelo na dan izbora, institucionalizirano je u režim stalnog zastrašivanja i straha za koji mnogi posmatrači kažu da izgleda kao da je vođen Lukašenkovim ličnim osjećajem poniženja.
"Vjerovatno ne mogu sve da strpaju u zatvor jer nemaju dovoljno prostora", rekao je Uladzimer Žijhar, bivši policijski istražitelj BelPola, grupe koja okuplja bivše službenike sigurnosti koji su dali otkaz kao odgovor na represiju. "Ne govorimo o 250.000 ili 300.000 ljudi. Broj je veći od najmanje dva miliona. Počinju s najaktivnijim ljudima. Onda krenu na sve koji nisu podržavali Lukašenka. Svaki oblik neslaganja izjednačen je s izdajom."
"Ovo predstavlja Lukašenkovu odmazdu što je odbijen 2020.", zaključio je Žijhar.
Bjeloruska dobitnica Nobelove nagrade Svetlana Aleksijevič rekla je da je cilj vlasti "zastrašiti i poniziti, učiniti ljude nesposobnima za otpor ili čak i pomisao na otpor".
"Sve je to osveta", rekla je, "osveta vođe, Lukašenkova osveta za strah koji je pretrpio, za činjenicu da su ljudi ispali potpuno drugačiji od onoga što je on zamišljao."
"Mislim da narod još dugo neće zaboraviti ovo poniženje, ovu istorijsku traumu", dodala je.
Tokom perioda od šest mjeseci, Bjeloruski servis RSE intervjuisao je desetine oslobođenih zatvorenika, bivših službenika sigurnosti, aktivista za ljudska prava i druge za seriju podcasta, "The Belag Archipelago", dokumentujući kako je Lukašenkova vlada stvorila atmosferu sveprisutnog straha nemilosrdnim traženjem i progonom učesnika i pristalica najvećih protuvladinih protesta u bjeloruskoj istoriji.
*Cijeli serijal, s engleskim titlovima, dostupan je ovdje.
Bjeloruska organizacija za ljudska prava Vyasna dokumentovala je oko 55.000 slučajeva represije od početka kampanje za predsjedničke izbore 2020. Najmanje 4.500 ljudi je osuđeno za krivična djela, a Vyasna je oko 1.500 njih označila kao političke zatvorenike. U januaru 2023. Parlamentarna skupština Evrope procijenila je da je od izbora između 200.000 a 500.000 Bjelorusa pobjeglo je iz zemlje od oko 9,5 miliona stanovnika.
'Samo ranjivost'
Objava spornih rezultata izbora u avgustu 2020. izazvala je više od tri mjeseca prodemokratskih protesta širom zemlje, sa stotinama hiljada ljudi koji su zahtijevali Lukašenkovu ostavku i nove izbore. Mnogi su tvrdili da je protukandidatkinja Svetlana Tihanovskaja stvarna pobjednica.
Vlada je odgovorila često brutalnim gušenjem. Nekoliko ljudi je ubijeno, a do 1. septembra 2020. Ujedinjeni narodi zabilježili su 450 slučajeva "mučenja i zlostavljanja", kao i izvještaje o "seksualnom zlostavljanju i silovanjima gumenim palicama", dok je najmanje 6.700 ljudi bilo pritvoreno.
Gotovo četiri godine kasnije, progon se nastavlja, a disidenti se ubacuju i izvlače iz stiska snaga reda.
"Zvono na vratima zvonilo je 40 minuta", rekla je Hana Višnijak, opisujući svoje hapšenje u oktobru 2020. "Mislila sam da će razvaliti vrata, pa sam ih otvorila. Čim sam to uradila, šutnuli su me u trbuh... Upali su i počeli oduzimati stvari."
Višnijak je bila volonterka za Voditeli 97, Telegram kanal koji je koordinisao ljude s automobilima za distribuciju vode i drugih potrepština demontrantima tokom protesta. Odslužila je dvije i po godine zbog navodnog "organiziovanja radnji koje krše javni red".
Takvo ponašanje policije je norma, rekao je Žijhar.
"Njihov cilj je zastrašiti, slomiti volju zatvorenika i uspostaviti dominaciju", objasnio je. "Jednom kada padnete u njihove ruke, nema zakona, nema prava, samo ranjivost. Sve se dešava iza zatvorenih vrata, u automobilima, zatvorskim kombijima i kamionima. Postaješ nemoćna osoba bez prava, podložna njihovim hirovima."
Valerija Čarnamorcava, istraživačica zločina sovjetskog diktatora Josefa Staljina i kokreatorka Virtuelnog muzeja sovjetske represije u Bjelorusiji, privedena je u svom domu 18. oktobra 2022.
"Počeli su tražiti 'ekstremističke materijale' i razne knjige", prisjetila se.
"Pronašli su crveno-bijeli kišobran. Pokušala sam biti spremna, ali teško je pronaći sve u stanu u kojem živim 25 godina."
Nakon više od tri mjeseca u istražnom zatvoru, Čarnamorcava je osuđena na dvije i po godine kućnog pritvora zbog navodnog "učestvovanja u masovnim neredima".
'Nisam mislio da ću se izvući'
Hapšenja provode i Glavna uprava za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije (HUBAZiK) Ministarstva unutrašnjih poslova i Odbor za državnu sigurnost (KGB).
"Postoji velika razlika", rekao je Aleksandar Azarau, direktor ByPola, javne organizacije bivših policajaca koji su dali otkaz tokom protesta. "Nismo čuli za slučajeve da je KGB koristio fizičko nasilje i tukao zatvorenike. Oni su 'bijeli ovratnici' Lukašenkove strukture. Ali službenici HUBAZiK-a su, da tako kažem, koljači koji su do lakata obliveni krvlju."
Uhapšeni od strane HUBAZiK-a često dobivaju administrativne kazne od 15 dana zbog "sitnog huliganstva", obično pod optužbom da je uhapšeni "provocirao službenike reda".
Takva kazna od 15 dana "pretvara se u 15 dana mučenja u neljudskim uvjetima", rekao je Azarau.
Bivši policijski službenik Žijhar rekao je da su uslovi pritvora za političke zatvorenike od 2020. "napravljeni što je moguće neugodnijim... apsolutno namjerno".
Mikalaj Zajac, bivši službenik za medije Kupalinog nacionalnog pozorišta u Minsku, pritvoren je u martu 2023.
"Za političke zatvorenike stvoreni su posebni uslovi pritvora", rekao je za RSE, opisujući vrijeme koje je proveo u ozloglašenom istražnom zatvoru na Akrescini u Minsku. "Nisu nam dopustili da se tuširamo. Nismo imali vremena za vježbanje. Imali smo prenapučene ćelije. Spavali smo na podu. Bio sam na Akrestinu oko mjesec dana i iskreno, nisam mislio da ću se izvući."
Anastasija Bulibenka je prvi put uhapšena 12. novembra 2020., a kasnije je osuđena na dvije i po godine zatvora. Nakon puštanja 2023. ponovno je uhapšena i držana na Akrestini 30 dana.
"Trideset dana je užasno", rekla je. "Porcije hrane su male, jednostavno nedovoljno. U početku nisam ništa jela, ali nakon što sam dobila drugu kaznu od 15 dana, jela sam i čak tražio još…. Ali to nije bilo dovoljno i izašla sam prilično mršava."
"Postoje bube", nastavila je. "Noću ne gase svjetla. To je mučenje nedostatkom sna… Bude vas dva puta tokom noći kako bi poremetili vaš biološki ritam. Ako je vruće, isključe klimu. Ako je hladno, uključe ga. Puno sam plakala na Akrestini."
Neki Bjelorusi uhapšeni zbog protivljenja državi drže se u pritvoru prije suđenja u pritvorskom centru br. 1 u Minsku u dvorcu Piščalauski, poznatom kao Valadarka po nazivu ulice u kojoj se nalazio iz sovjetskog doba. Valadarka je najpoznatija kao bjeloruska smrtna kazna, gdje se drže zatvorenici osuđeni na smrt i gdje se provode pogubljenja.
"Imali smo političkog zatvorenika u našoj ćeliji, bivšeg službenika sigurnosti", rekao je Aleg Hruzdžilovič, novinar Bjeloruskog servisa RSE koji je proveo gotovo godinu dana u pritvoru prije nego što je pušten uz pomilovanje u septembru 2022. "Čim se pojavio, rekao je da će odmah biti smješten u samicu. I bio je. Zašto? Zato što je šef zatvora saznao da je on bivši službenik... Pa su ga odveli i nikad ga više nismo vidjeli."
'Vrsta mamca'
Iako su mnogi od uhapšenih u političkim slučajevima osuđeni na zatvorske kazne, drugima se daju različiti oblici kućnog pritvora ili "ograničene slobode", kazna za koju aktivisti kažu da omogućuje uporan nadzor i ponižavanje od strane države.
"Kod kuće ste, okruženi svojim krevetom i svojim stvarima", rekao je Siarhej Drazdouski, koji je vodio nevladinu organizaciju koja je pomagala osobama s invaliditetom prije nego što je zatvoren u avgustu 2021. i koji je proveo oko šest mjeseci u kućnom pritvoru. "Ali policija i vlasti imaju sve mogućnosti da ovo učine nepodnošljivim. Zabranjeno vam je komunicirati s bilo kim osim s vašim istražiteljem i advokatom. Ljekari su dopušteni ako ih trebate."
"Ako prekršite pravila, možete dobiti strožu kaznu", rekao je.
Advokat Ilija Salej proveo je oko šest mjeseci u kućnom pritvoru od 2020.do 2021.
"U mom slučaju, kućni pritvor je trajao danonoćno", prisjetio se. "Nisam smio izaći iz stana. Tamo sam živio sam, tako da nitko od mojih ukućana nije bio sa mnom niti me imao pravo posjećivati. Sve informacije koje sam dobio dolazio je od mojih advokata, koji ne samo da su bili advokati, nego su mi donosili hranu i odnosili smeće. Smio sam gledati državnu televiziju."
Nobelovka Aleksijevič takav kućni pritvor opisuje kao oblik mučenja.
"Kućni pritvor je sredstvo poniženja, ali sofisticirano", rekla je. "Sjediti u svojoj kući, ne izlaziti šest mjeseci je poniženje, ruglo."
Nekim osuđenicima izriče se svojevrsna kazna kolokvijalno poznata kao "hemija", prema kojoj su dužni raditi na zadanim poslovima u kazneno-popravnim ustanovama "otvorenog tipa". Naziv dolazi od prakse slanja takvih ljudi na opasne poslove u hemijskoj industriji iz sovjetske ere. Sada im se generalno daje niskokvalifikovani posao, uključujući i kolektivne farme. U Bjelorusiji postoji 29 popravnih ustanova otvorenog tipa.
Bivši IT radnik Viktor Parkimčjuk osuđen je u januaru 2021. na dvije godine "ograničene slobode" u sjevernom selu Suški, oko 175 kilometara od Minska. Radio je, često 18 sati dnevno, kao uzgajivač stoke na kolektivnoj farmi za 300 rubalja (90 dolara) mjesečno.
"Možete vidjeti rezultate ovog prisilnog rada u Bjelorusiji, relativno jeftino mlijeko i druga roba", rekao je. "Među mojim dužnostima bilo je pomaganje kravama oko okota, podrezivanje papaka… i drugi poslovi o kojima nisam znao ništa."
"Obično su vrlo loši životni uslovi za ljude na 'hemiji'", rekla je aktivistica Vyasne Natalija Satsunkevič. "Ima soba za šest, osam, 10 ljudi u kojima žive godinu, dvije, tri. Nema ličnog prostora. Ima teškog, fizičkog rada. Naravno, nema komunikacije s porodicom, rodbinom, prijateljima. Psihički je jako teško."
Drugi su pak osuđeni na takozvanu "kućnu hemiju", kada im se dopušta da nastave raditi na redovnom radnom mjestu, a da državi šalju do četvrtine svoje zarade. Takvi ljudi ne smiju napuštati svoje domove vikendom i praznicima. Podložni su inspekciji u bilo koje vrijeme bez upozorenja, bilo kod kuće ili na poslu. Ako takva osoba nema posao, dodjeljuje joj se onaj koji mora prihvatiti.
Žijhar je rekao da je korištenje "kućne hemije" u Bjelorusiji u porastu kao mjere da se najaktivniji ljudi u društvu drže pod nadzorom i izolirani.
"U nekim slučajevima ovo se koristi kako bi se osoba držala slobodnom, ali pod stalnom kontrolom", dodao je. "Možda preko ove osobe mogu locirati druge ljude koji još nisu pronađeni... To je neka vrsta mamca."
'Umivaonik i WC školjka'
Mnogi od onih koji su uhapšeni od protesta 2020. služili su kaznu u zatvorima, uključujući zatvore strogog režima u Žodzinu (br. 8), Mahiljou (br. 4) i Hrodnu (br. 1). Najpoznatiji politički zatvorenici u zemlji, uključujući Sergeja Tihanovskog, popularnog potencijalnog predsjedničkog protukandidata 2020. koji je suprug sada protjerane liderke demokratske opozicije Svetlane Tihanovskaja, te bankara i potencijalnog predsjedničkog kandidata Viktara Babarjku, drže se izolovani u tim zatvorima godinama praktično bez ikakvog kontakta s vanjskim svijetom.
"Tamo jednostavno lome ljude", rekao je jedan bivši zatvorenik koji je želio ostati anoniman. "Zatvor u Žodžini je jednostavno pakao na zemlji."
Kao odgovor na glasine da je Tihanovski umro u zatvoru u Žodžini, vlasti su objavile njegov video u julu 2023.
"Jedva sam ga prepoznala na tom videu", rekla je Tihanovskaja za RSE.
"Potpuno druga osoba. Tek nakon što sam nekoliko puta pogledala i vidjela kako se kreće, bila sam sigurna da je to on. Ne mogu zamisliti koliko mu je teško. A u zatvoru su hiljade ljudi poput Sergeja."
Na dan 11. jula 2023. umjetnik Ales Puškin, koji je služio petogodišnju kaznu zbog navodnog skrnavljenja državnih simbola i poticanja mržnje, preminuo je u bolnici nakon što je hitno premješten iz zatvora br. 1 u Hrodni. Uskraćeno mu je pravovremeno liječenje zbog perforiranog čira, prema Vyasni. Imao je 57 godina.
Mnogi od najuglednijih zatvorenika drže se u samicama poznatim pod akronimom ShYZA.
"Danju i noću ste u ćeliji širokoj oko metar i pol i dugoj tri metra", rekla je bivša politička zatvorenica Natalija Herše, bjelorusko-švicarska državljanka koja je osuđena na dvije i po godine zatvora zbog učešća na protestima 2020. i puštena je u februaru 2022. nakon što je Švicarska pristala vratiti svog ambasadora u Minsk. "Postoje umivaonik i WC školjka. Kada odete tamo, skinete svu odjeću. Daju vam staru uniformu. Dopušteni su vam sapun, pasta za zube i četkica za zube, toaletni papir i peškir za ruke. Nema ni madraca, ni jastuka, ni pokrivača. Nema šetnji. Provodiš 24 sata dnevno u toj uskoj sobi."
"Nemoguće je spavati", nastavila je. "Ne možete ležati tokom dana. Možete koračati, ili možete sjediti na stolu."
"Uprave raznih zatvora aktivno koriste ShYZA protiv političkih zatvorenika", rekao je aktivist Vyasne Satsunkevič. "I to je protuzakonito."
Posmatrači prava kažu da je najmanje 11 političkih zatvorenika umrlo u pritvoru od 2020., uključujući Puškina i Lednika. Većini njih je uskraćena medicinska pomoć dok nije postalo prekasno.
Volga Harbunova, bivša zatvorenica koja je članica pozicionog Ujedinjenog prelaznog kabineta Tihanovskaje, rekla je da najmanje 200 političkih zatvorenika u Bjelorusiji trenutno treba hitnu medicinsku pomoć.
"Ali, zapravo, zdravlje svih zatvorenika se pogoršalo", rekla je. "Svi imaju velikih problema. Među političkim zatvorenicima ima mnogo osoba iz ranjivih društvenih skupina, starijih osoba, osoba s invaliditetom ili hroničnih zdravstvenih problema ili psihičkih dijagnoza. Postoje slučajevi slanja ljudi u zatvor s rakom u četvrtom stadiju, tumorima na mozgu ili kojima je potrebna hitna operacija. To su pravi politički zatvorenici koji su sada u kandžama režima."
Život poslije zatvora
Muke bjeloruskih potisnutih disidenata ne prestaju nakon što su pušteni iz pritvora ili druge kazne.
"Ne izlazite na slobodu kada izađete iz zatvora", rekla je Harbunova.
"Završiš u novom zatvoru u koji se cijela država pretvorila."
"Kada sam uhapšen 2021., rekao sam: ‘Neću napustiti Bjelorusiju; neka odu'", rekao je bivši zatvorenik i aktivista za ljudska prava Leanid Sudalenka.
"Ali sada su se stvari promijenile. Shvatio sam da je samo pitanje vremena kad će protiv mene biti podignute nove krivične prijave. Bila je to teška odluka."
Kao i mnogi oslobođeni zatvorenici, Sudalenka je napustio Bjelorusiju; sada živi u Litvaniji.
Drugi bivši zatvorenik, koji je želio ostati anoniman, objasnio je svoju odluku da emigrira.
"Stavili su me na uslovnu slobodu na dvije godine", rekao je, dodajući da se svake nedjelje morao javljati lokalnoj policiji. "Uprkos tome, policajci su dolazili dva ili tri puta sedmično. Bilo je jako neugodno, čak i gore nego kad sam bio na ‘hemiji’".
Volga Klaskouskaja također je donijela odluku o odlasku.
"Nakon što sam puštena, bio je pakao", prisjetila se. "Nada mnom je stalno visio Damoklov mač. Iz obezbjeđenja su došli u moj dom. Pozvana sam u policiju.... Shvatila sam da mi u Bjelorusiji neće biti dopušteno mirno živjeti. Bilo je samo pitanje vremena kada ću se vratiti u zatvor. Stoga sam odlučila odmah otići."
"Ovi su ljudi još uvijek pod kontrolom", rekao je bivši policajac Žijhar. "Svakog trenutka mogu ponovno biti pritvoreni. Ako se neka osoba stalno iznova zatvara, to je mig sistema da treba otići."
U januaru je stigla još jedna naznaka. Vlasti su počele hapsiti rodbinu političkih zatvorenika. U nekim slučajevima bile su pritvorene čitave porodice. Organizacija Vyasna je navela da je najmanje 160 ljudi privedeno 23. januara. Mnogi od njih su privedeni jer su prihvatili pomoć od nevladine organizacije koja snabdijeva hranom i drugim potrepštinama rodbinu privedenih.
"Kao da nepravedno zatvaranje desetina kritičara i demonstranata nije dovoljno, bjeloruske vlasti sada ciljaju na njihove porodice", rekla je Marie Struthers, direktorica za istočnu Evropu i centralnu Aziju u Amnesty Internationalu.
"Ovo predstavlja novi pomak u jezivoj kampanji za istrebljenje svih tragova neslaganja u Bjelorusiji od spornih izbora 2020.", rekla je. "Ozbiljnost je iznenađujuća čak i za zemlju i regiju koja je svjedočila više nego dovoljno brutalnim odmazdama."
Facebook Forum