Autori: Farangis Najibullah, Masum Muhammadrajab (priredila: Una Čilić)
Atmija Azimova nije običan poslodavac - njen posao podrazumijeva rad sa osuđenim ubojicama, dilerima droge i prevarantima.
Nakon što je ova 41-godišnja bivša nastavnica hemije odslužila, zbog dilovanja droge, kaznu u zatvoru u Tadžikistanu, promijenila je životni pravac i sada vodi uspješnu tvornicu pokrivača.
Ovaj posao ne samo da joj pomaže da ostane na pravom putu, nego i da stvori poslovne prilike za sadašnje ali i bivše osuđenike, kako bi pronašli utočište van zatvora.
Atmija, majka troje djece, osuđena je 2014. godine na osam godina zatvora, no oslobođena je amnestijom šest mjeseci kasnije.
Danas gleda na svoju kriminalnu prošlost kao "najveću grešku života", u kojem je pokušala da "dođe do lako zarađenog novca". Ipak ističe da joj je vrijeme u zatvoru - tokom kojeg je njen suprug podnio zahtjev za razvod, a sinovi se preselili kod rodbine - omogućilo da se osvrne na svoj život i na ono kroz šta je njena porodica morala proći.
Zatvor je napustila sa snom - i planom da ga realizuje kroz "pošten rad".
Poslovni plan
Kao iskusna šnajderica, Azimova je izradila poslovni plan sa ciljem da pokrene malu tvornicu u kojoj bi pravila pokrivače za krevete i deke. "Pravim deke još od malih nogu", rekla je Azimova tadžikistanskom servisu Radija Slobodna Evropa, ističući da je njena baka također bila šnajderica.
Pohađala je časove o tome kako pokrenuti posao i posjećivala bazare i prodavnice kako bi vidjela šta se dobro prodaje. Sve to joj je pomoglo da definiše svoj poslovni model, koji će uključivati zapošljavanje samo bivših zatvorenica ili trenutnih zatvorenica koje se nalaze na radnom dopustu.
Ideja je postigla veliki uspjeh i 2016. godine njen projekat je nagrađen posebnim predsjedničkim grantom kojem je cilj podrška start-up projekata za žene.
Azimova je već kući imala dvije stare šivaće mašine i grant od 1.300 dolara koji je dobila bio je dovoljan da kupi još dvije mašine, unajmi mali prostor u Khujandu i kupi materijale neophodne za početak poslovanja.
Njen prvi kupac je bila lokalna bolnica koja je tražila pokrivače i ostale tekstilne proizvode po pristupačnoj cijeni. Ubrzo nakon toga, druga bolnica je tražila njihove usluge, a onda je vojna jedinica poslala svoju narudžbu također.
Dvije godine kasnije Azimova je premjestila svoju tvornicu u veći prostor i zaposlila dvadeset radnika kako bi zadovoljila potražnju.
Azimova svoj uspjeh pripisuje dobrim proizvodima i konkurentnim cijenama. "Koristimo samo visoko kvalitetni pamuk za deke. Isto je sa materijalima. Boja na našim materijalima ne blijedi", kaže.
Osuđenica koja je postala poduzetnica ističe da je sretna da može osigurati posao ne samo za sebe, već i za ostale koji se nalaze u situaciji u kojoj je i sama jednom bila.
Druga šansa
U zemlji u kojoj je teško pronaći posao čak i kvalifikovanim profesionalcima bez kriminalnog dosjea bivši osuđenici imaju veoma male šanse za zaposlenje. Zaposlenici koji su razgovarali sa RSE ističu kako su, nakon izlaska iz zatvora, uzastopno bili odbijani za posao.
Nisu svi zaposlenici u Azimovoj tvornici prekrivača znali šiti - mnogi od njih su morali naučiti tu vještinu od samog početka.
Zavisno od broja radnih sati ali i iskustva, radnici primaju između 55 i 170 dolara mjesečno. To je konkurentna plata u zemlji u kojoj je prosječna mjesečna plata oko 150 dolara, iako moraju dati oko 20 posto od svog prihoda državi, što je dio uslova njihove presude.
Žene obučava Musharafaniso Nematova, 69-godišnja profesionalna šnajderica koja je osvojila tri nacionalna takmičenja u vezu. Prije skoro deset godina Nematova je uhapšena za ubistvo i osuđena na 26 godina zatvora. U okviru amnestije njena kazna je, nakon osam godina provedenih u zatvoru, promijenjena u obavezni rad.
"Ne radim za novac, imam veliku porodicu koja se brine za mene. Želim da uradim nešto dobro za društvo i za vladu. Učim ove žene kako da šiju, jer će ih ovaj posao, ova prilika, spriječiti da ponovo počine zločin", ističe.
Najnovija zaposlenica Azimove tvornice je Zebo Mirkamolova, koja se nalazi u ranim dvadesetim. Mirkamolova je osuđena na dvije godine obaveznog rada zbog premlaćivanja i nasilničkog ponašanja.
Onima koji su osuđeni na obavezni rad je obično dozvoljeno da žive u svojim domovima, no moraju da se prijavljuju na posao u stanicama koje se nalaze unutar zatvorskih jedinica.
Azimova je među rijetkim privatnim poduzetnicima u sjevernoj Sughd provinciji koja nudi opciju rada van zatvorskih zidova. Posljednje dvije godine su bile period pozitivnih promjena u njenom životu.
"Ostvarila sam 80 posto svojih snova i planova", kaže Azimova.
Naredni korak, navodi, je da pomjeri svoj rastući posao iz unajmljenog prostora u tvornicu izgrađenu po mjeri. Prijavila se za dodjelu zemljišta kako bi izgradila tvornicu.
Iako njen posao raste, Azimova kaže da će vrata njene tvornice ostati otvorena za bivše zatvorenike koji traže drugu šansu.
Facebook Forum