U Bijeljni su se nedavno organizirali mladi i uz pomoć svojih prijatelja iz Niša pokrenuli hvale vrijednu akciju. Prekrečili su velik broj grafita iz kojih su izbijali mržnja i nacionalizam, a kojih u ovom gradu ima na svakom koraku. Ispisali su nove grafite s porukama mira, ljubavi i suživota. Za naš program kažu da žele biti dio nove generacije koja će Bijeljinu učiniti boljim i ljepšim gradom.
Na svakom ćošku u Bijeljini, posebice onih zgrada koje su u blizini škola, ispisani su različiti grafiti. Među njima je jako puno onih iz kojih se iščitava netolerancija, veličaju ratni zločinci, različitim bojama ističe znakovlje pod kojim su se zločini činili.
Milica Gatarević, devetnaestogodišnja koordinatorica No Hate tima jedna je od građanki Bijeljine koja je takvu sliku svog grada željela promijeniti.
„U Bijeljini, nažalost, nalazilo se na nekoliko lokacija, po nekoliko metara dužnih zidova ispisanih grafitima koji su bili neprimjereni za ovakav grad, kako mi smatramo. I samim tim povela nas je ideja da se svi ti grafiti ili prekreče ili napišu novi, sa motivacionim porukama", rekla nam je Milica.
Tridesetak mladih odazvalo se akciji koju je zvanično prije nekoliko dana pokrenuo Omladinski savjet u suradnji sa Centrom za razvoj civilnih resursa iz Niša.
Koordinatorica projekta Tatjana Jeftić ističe da se akcija brisanja netolerantnih grafita nastavlja.
„Mi ćemo nastojati da prekrečimo ostatak grafita i apelovaćemo na komunalne službe, na Grad, da se i oni pokrenu. Mladi su željni akcije, samim tim što su uvidjeli na šta njihov grad liči, koliko su prozivani ljudi druge nacionalne pripadnosti, i sami su primijetili koliko roditelji, koliko mediji ne doprinose pomirenju, šta više, stvaraju neke homogene grupe koje otežavaju taj suživot", smatra Tatjana.
Prema mišljenju naših sugovornika, u Bijeljni još uvijek nije sazrelo vrijeme da se svi mladi ujedine u ovakvim akcijama.
Aleksandar Gligorović objašnjava da nije teško izaći na ulicu i reći nešto. Naglašava međutim da se svi boje.
"Da kažu ko su i šta su, svi se boje da kažu da imaju prijatelje koji su prekrečili neki grafit. Svi misle da je to uvredljivo. Ustvari, to uopšte nije uvredljivo, to je lijep gest kojim narodu pokazujemo da kako u Bijeljini tako i u Bosni i Hercegovini imamo svi ista prava. Nije bitna nacionalnost, nije bitno ime, nije bitno prezime.“
Aleksandar dodaje da je ispisivanje grafita mržnje u kojima ima i huškačkih poruka kukavički potez jer što se mladih, pita se Aleksandar, uopće tiče rat koji je završen prije nego su se i rodili.
„Opština i Grad Bijeljina ne rješavaju te stvari, oni normalno gledaju na to. A mi mladi se trudimo da te stvari riješimo, da ne širimo mržnju, kako na internetu tako i offline. Pokušavamo da zaboravimo ono što je bilo u prošlosti - naravno, mi nismo bili u tome – da bismo nastavili neki normalan život sa svim svojim prijateljima, bez obzira na nacionalnost", kaže on.
U brisanju grafita sudjelovala je i petnaestogodišnja Tatjana Đokić. Sama je preko jednog od grafita mržnje ispisala poruku 'Ljubav je sve što nam treba'.
„Ovo je prostor gdje mi živimo i ako je ispunjen govorima mržnje, samim tim nećemo se osjećati lijepo tu gdje jesmo. Zato smo se pokrenuli da što bolje uljepšamo ovaj grad, da što više podstaknemo ljude, da se uključe sa nama. Svi smo ljudi, svi smo isti, svi imamo prava na sve, kao i drugi. Ne bi trebalo da se širi ta mržnja. Nema potrebe", kaže Tatjana.
Pozvali su i druge mlade da im se priduže, mada, kaže nam Milica, nije toliko optimistična da će se odazvati, ali strpljenja im ne nedostaje.
„Ovo je kao borba sa vjetrenjačama. Ja vjerujem da se svi oni mogu podstaći ukoliko vide da se iza svega krije dobra namjera", smatra Milica.
Ispisivanjem poruka ljubavi, mira i tolerancije, a brisanjem onih koje pozivaju na nemir, Jelena Čembić smatra da je zgrade, prolaze, stubišta uljepšala prije svega samoj sebi, svojoj obitelji i susjedima.
„Treba pokazati da je to nešto što čini neke ljude sretnim. Vi kada prođete i pročitate neku lepu poruku, zar vam ne izmami osmeh na lice? Uljepša vam dan. Recimo, ujutro izlazite iz haustora i u vašem prolazu pročitate 'Dobro jutro!'. Vama bi osmeh odmah izašao na lice, zar nije tako? Mi smo s tom idejom krenuli da cijeli grad prekrečimo", otkriva Jelena.
Svi oni kažu da žele ponijeti titulu neke nove, bolje generacije, koja će grad pa i cijeli svijet učiniti ljepšim mjestom za život.
„Zaista se trudimo da stvorimo novu, ljepšu sliku o mladima, jer to mi sami jesmo. A neki mladi jednostavno nemaju tu želju, nemaju tu volju da svijet bude ljepše mesto.“
Milica, Aleksandar, Tanja, Tatjana i Jelena nadaju se da je ovako ispisana, nova Bijeljina sada svima mnogo privlačnija i ljepša, posebnija i europskija, i poručuju:
„Dobro došli u Bijeljinu, grad krečenja grafita govora mržnje!“
