Dostupni linkovi

Ratni zločinci 'nestaju' na putu do zatvora


Zatvor, ilustracija
Bijeg osuđenika ili onih koji tek čekaju presudu za najteža djela u BiH nije neuobičajena pojava. Kako iz zatvora, tako i za vrijeme trajanja postupka.

Tako se u utorak Dušan Janković, naredbodavac ubistva 150 civila iz prijedorske regije na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, nije pojavio na izricanju presude kojom je osuđen na 27 godina zatvora.

Dok je sa slobode putovao ka sudu, ostao je u kvaru - obrazloženje je njegovog advokata Ranka Dakića.

„Imam informaciju, časni sude, da je u putu imao kvar na autu. To je posljednja informacija kada sam imao s njim kontakt“
, kaže Dakić.

RSE: A kad ste dobili tu informaciju?

Dakić
: U toku putovanja.

RSE: Na kom dijelu?

Dakić
: Negdje kod Doboja, kaže, da su stali.

Naravno, Janković je već bio daleko od Doboja i od pravde. Za njim je odmah raspisana i crvena Interpolova potjernica, te obaviještene sve agencije za provođenje zakona uključujući i Graničnu policiju.

Inače, Janković, Zoran Babić, Milorad Škrbić i Željko Stojnić, nepravosnažno su proglašeni krivim zato što su 21. 8. 1992. godine na lokalitetu Korićanskih stijena, prethodno napravivši selekciju, doveli civile Bošnjake i Hrvate, te ih ubili pucajući u njih iz neposredne blizine, kazala je sutkinja Minka Kreho obrazlažući presudu:

„A potom su sa vrha litice bacali ručne bombe ili pucali na tijela ubijenih i ranjenih koji su iz provalije jaukali.“


Jedno od najvažnijih pitanja u ovom trenutku kada je riječ o procesima za ratni zločin jeste kako su Janković i ostali, čije ukupna zatvorska kazna iznosi 86 godina, mogli da se brane sa slobode.

U novembru prošle godine to im je dozvolio Sud BiH iako je Tužilaštvo tražilo da se mjera pritvora ne ukida.

„Čak i Apelacionom vijeću smo upućivali naše žalbe jer smo smatrali da optuženi Dušan Janković treba boraviti u pritvoru i da ozbiljnost kaznenih djela i okolnosti koje postoje ukazuju na to da se ne treba braniti sa slobode“
, kaže glasnogovrornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić.

Ministarstvu vezane ruke


Džerard Selman, ministar pravde RS, umjesto odgovora o Jankovićevom bijegu, uputio je na drugu adresu:

„Pitajte predsjednicu Suda BiH zbog čega nije postupila po zahtjevu Tužilaštva.“

No, u državnom sudu tvrde kako nikada nije zatražen pritvor zbog mogućeg bijega, već samo zbog uticaja na svjedoke i narušavanja javnog reda i mira, zašta je opasnost uklonjena.

Ovo nije prvi slučaj bjekstva osuđenih za ratni zločin. U putu, ne na suđenje već ka bolnici, iz KP Doma Foča pobjegao je maja 2007. i Radovan Stanković, osuđen na 20 godina za zločine počinjene u Foči.

Bariša Čolak
Glasnogovornica Suda Manuela Hodžić potvrdila je da ima još takvih slučajeva.

„Pravosnažno osuđene a u bijegu imamo tri osobe: Radovan Stanković, Momir Savić i Mirko Todorović. Nepravosnažno osuđen u bijegu je Dušan Janković. I nepravosnažno osuđeni, a nalaze se na slobodi su dvije osobe: Mirko Vračević i Mirko Mučibabić - oni čekaju pravosnažnost presude“
, kaže Hodžić.

Upravo stoga, smatra ministar pravde BiH Bariša Čolak, trebalo bi da suci vode računa o tome koga puštaju da se brani sa slobode, tim prije što je pred optuženima gotovo uvijek duga zatvorska kazna. Ipak, Ministarstvu su ruke vezane.

„Mi tu nemamo apsolutno nikakve nadležnosti. Vi znate da su tu suci samostalni u odlučivanju. I znam da u većini slučajeva Tužiteljstvo predlaže pritvor. Dakle, suci su ti koji trebaju odlučiti. I po mom uvjerenju, u takvim slučajevima treba određivati pritvor“
, tvrdi Čolak.

Sumnje u hapšenje


Draško Krndija
, pravosnažno osuđen na banjalučkom sudu na 20 godina zatvora za zločine u Prijedoru, također je u bjekstvu. Sa Jankovićem na slobodi predstavlja veliku prijetnju svjedocima.

Tim prije što Janković, bivši šef prijedorskog Centra javne bezbjednosti, ima 60 godina i jake veze, a kako će najvjerovatnije ostatak života provesti iza rešetaka, osveta preživjelim žrtvama za njihovo svjedočenje ne bi bila iznenađenje.

Predstavnik prijedorskog udruženja Izvor Edin Ramulić sumnja da će ijedan od dvojice biti uhapšen.

Porodice žrtava navode kako se i Draško Krndija krije u okolini Prijedora, i stalna je prijetnja svim ljudima koji su prošli kroz torture.



„Zabrinuti smo da će Dušan Janković i biti priveden pred lice pravde, jer jedan također bivši pripadnik prijedorske policije Draško Krndija još uvijek nije, iako je i on na isti način iz banjalučkog Okružnog suda uspio pobjeći. I on je osuđen na 20 godina i u istom tom zločinu je također učestvovao, a i u drugim zločinima u Prijedoru za koje je bio osuđen. Najgore je što imamo sve indicije da se on krije u okolini Prijedora, znači stalna je prijetnja svim tim ljudima koji su prošli kroz torture“
, kaže Ramulić.

U bijegu je u vrijeme dok je trajao žalbeni postupak bio i Momčilo Mandić, što je iskoristio kao priliku za bijeg u Beograd.

A bez ikakvih mjera zabrane od strane suda na odsluženje kazne zatvora u trajanju od 13 godina čekao je i Mirko Todorović koji je proglašen krivim za učešće u zarobljavanju grupe od 14 civila Bošnjaka 20. maja 1992. godine u selu Borkovac, kraj Bratunca, te njihovom odvođenju na strijeljanje. Todorović je, također, u bjekstvu.

Iako je u BiH, bar prema onome što se tvrdi, sudstvo neovisno, te su njihove odluke autonomne i svaka kritika se smatra kao napad, bilo bi dobro da se na slučajevima nešto i naučilo, tim prije što je posljednji incident zabilježen prije svega sedam mjeseci, od kada je u bijegu bivši pripadnik vojske bosanskih Srba Momir Savić, pravosnažno osuđen na 17 godina zatvora za zločine u Višegradu, a koji je pravosnažnost presude čekao na slobodi -ponovo po odluci državnog suda.
XS
SM
MD
LG