Bosna i Hercegovina do sada nije imala snage da se izbori sa sve češćim fašističkim sadržajima i akcijama. Nedavno su u državnom Parlamentu usvojene izmjene Krivičnog zakona kojima se zabranjuje djelovanje fašističkih i neofašističkih organizacija i upotreba njihovih simbola.
Analitičari smatraju da je to bilo neophodno jer su do sada okupljanja i organizovanja ovih organizacija bila potpuno nesmetana. Postavlja se samo pitanje da li je zakon dovoljno precizan i može li doći do političkih zloupotreba.
Bosna i Hercegovina konačno je dobila zakonsku odbredbu kojom se zabranjuje djelovanje fašističkih i neofašističkih organizacija, kao i upotreba njihovih simbola. Učinjeno je to dopunama Krivičnog zakona u državnom Parlamentu. Analitičari smatraju da je ovo mali, ali značajan korak za BiH jer je zabrana ovih organizacija već odavno temelj svih modernih evropskih demokratija.
Ipak, i sama rasprava u Parlamentu o ovim izmjenama još jednom je pokazala jasnu podjelu u bh. društvu, ali i da može doći do političkih zloupotreba, jer zakon ne precizira koje su to, a koje ne fašističke organizacije. Vršilac dužnosti predsjednika Helsinškog komiteta BiH Sinan Alić:
„Treba vjerovati da će ta zakonska pretpostavka otrijezniti mnoge glave u BiH koji su taj otvoreni fašizam upotrebljavali u dnevno-političke svrhe. Nadam se da neće biti problema u tumačenju tog zakona, odnosno identificiranja onoga šta je fašizam, a šta je neki religijski ekstremizam - jer su se već u raspravi počeli miješati terorističke organizacije sa fašističkim organizacijama. Naravno, treba i terorističke organizacije onemogućavati, ali tamo gdje se religija dotiče sa terorizmom treba biti precizan i ne miješati, što kaže narod, babe i žabe. Mislim da će to relaksirati odnose u ovoj državi, naravno pod uslovom da to politika ne zloupotrijebi.“
Historija nije imala pravih đaka
Profesor sa Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu Hidajet Repovac:
„Ja mislim da bi to trebalo što prije da na neki način dobije svoje mjesto u ne posrednoj praksi i da se provodi jer ovaj prostor nikada nije bio imun na takve procese. Kod nas je na ovim prostorima historija bila učiteljica života, ali izgleda da nije nikada imala pravih đaka i nikada nas surovi primjeri historije poučili da promijenimo nešto u našem odnosu prema stvarnosti. Ja mislim da mlade generacije ne treba ni na koji način da zapamte tako nešto i da osjete - i upravo iz tih razloga moja puna podrška tom zakonu.“
Šefik Džaferović, Foto: Midhat Poturović
Država do sada nije imala snage da se izbori sa sve češćim fašističkim sadržajima i akcijama.
Nesmetano okupljanje pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta, osnivanje neofašističke organizacije Bosanski pokret nacionalnog ponosa, ili napada na aktiviste nevladinih organizacija u Mostaru koji su pokušali da ovaj grad očiste od fašističkih grafita jasno su pokazivali da ovakvi pokreti jačaju u BiH.
Poslanik u državnom Parlamentu Šefik Džaferović:
„Sam čin usvajanja zakona je jedna ogromna poruka za cijelu BiH, ogromna poruka za one koji misle da mogu organizirati fašističke i neofašističke organizacije, ili se ponašati fašistički ili neofašistički. U startu vi rješavate odmah 95 posto problema, pet posto problema eventualno je za krivično sankcioniranje.“
Da ne bude hajki
Drago Kalabić, Foto: Midhat Poturović
Nisu svi zadovoljni usvojenim izmjenama zakona. Poslanici SNSD-a tražili su da se tačno precizira koje su to fašističke organizacije. Poslanik Drago Kalabić:
„Jer ovdje neki žive ne stereotipima da se fašizam završava sa 1945. godinom, što apsolutno nije tačno, a oni koji su uz terorizam pribavili oblilježja fašizma, njih se želi na neki način skloniti ustranu - to je nešto što nije iz prošlog vijeka, iz '40-ih godina.“
Sociolog Ivan Šijaković smatra da do sada nije urađeno dovoljno na oslobađanju od takvih pokreta, već da su oni dobili još više prostora jer ih država nije mogla dovoljno kontrolisati:
„I ako je u zakonu ili zakonskom aktu jasno i precizno navedeno i nabrojano šta su manifestacije koje se smatraju fašističkog, profašističkog i neofašističkog karaktera, onda je to veoma dobro. I mislim da je to neophodno. I vrijeme je odavno bilo da se tako nešto uradi, da se stvori jedan okvir, jedan standard društveni i da se kažnjavaju sve te manifestacije - jer se pod vidom nevladinih organizacija i građanskog organizovanja i djelovanja mnogo toga pojavilo što je retrogradnog, naopakog karaktera i sadržaja. E sad, naravno, da se ne ode u drugu stranu, pa sve što se ne bude nekome sviđalo da pokrene hajku da je to fašističko.“
Analitičari smatraju da je to bilo neophodno jer su do sada okupljanja i organizovanja ovih organizacija bila potpuno nesmetana. Postavlja se samo pitanje da li je zakon dovoljno precizan i može li doći do političkih zloupotreba.
Bosna i Hercegovina konačno je dobila zakonsku odbredbu kojom se zabranjuje djelovanje fašističkih i neofašističkih organizacija, kao i upotreba njihovih simbola. Učinjeno je to dopunama Krivičnog zakona u državnom Parlamentu. Analitičari smatraju da je ovo mali, ali značajan korak za BiH jer je zabrana ovih organizacija već odavno temelj svih modernih evropskih demokratija.
Ipak, i sama rasprava u Parlamentu o ovim izmjenama još jednom je pokazala jasnu podjelu u bh. društvu, ali i da može doći do političkih zloupotreba, jer zakon ne precizira koje su to, a koje ne fašističke organizacije. Vršilac dužnosti predsjednika Helsinškog komiteta BiH Sinan Alić:
„Treba vjerovati da će ta zakonska pretpostavka otrijezniti mnoge glave u BiH koji su taj otvoreni fašizam upotrebljavali u dnevno-političke svrhe. Nadam se da neće biti problema u tumačenju tog zakona, odnosno identificiranja onoga šta je fašizam, a šta je neki religijski ekstremizam - jer su se već u raspravi počeli miješati terorističke organizacije sa fašističkim organizacijama. Naravno, treba i terorističke organizacije onemogućavati, ali tamo gdje se religija dotiče sa terorizmom treba biti precizan i ne miješati, što kaže narod, babe i žabe. Mislim da će to relaksirati odnose u ovoj državi, naravno pod uslovom da to politika ne zloupotrijebi.“
Historija nije imala pravih đaka
Profesor sa Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu Hidajet Repovac:
„Ja mislim da bi to trebalo što prije da na neki način dobije svoje mjesto u ne posrednoj praksi i da se provodi jer ovaj prostor nikada nije bio imun na takve procese. Kod nas je na ovim prostorima historija bila učiteljica života, ali izgleda da nije nikada imala pravih đaka i nikada nas surovi primjeri historije poučili da promijenimo nešto u našem odnosu prema stvarnosti. Ja mislim da mlade generacije ne treba ni na koji način da zapamte tako nešto i da osjete - i upravo iz tih razloga moja puna podrška tom zakonu.“
Nesmetano okupljanje pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta, osnivanje neofašističke organizacije Bosanski pokret nacionalnog ponosa, ili napada na aktiviste nevladinih organizacija u Mostaru koji su pokušali da ovaj grad očiste od fašističkih grafita jasno su pokazivali da ovakvi pokreti jačaju u BiH.
Poslanik u državnom Parlamentu Šefik Džaferović:
„Sam čin usvajanja zakona je jedna ogromna poruka za cijelu BiH, ogromna poruka za one koji misle da mogu organizirati fašističke i neofašističke organizacije, ili se ponašati fašistički ili neofašistički. U startu vi rješavate odmah 95 posto problema, pet posto problema eventualno je za krivično sankcioniranje.“
Da ne bude hajki
„Jer ovdje neki žive ne stereotipima da se fašizam završava sa 1945. godinom, što apsolutno nije tačno, a oni koji su uz terorizam pribavili oblilježja fašizma, njih se želi na neki način skloniti ustranu - to je nešto što nije iz prošlog vijeka, iz '40-ih godina.“
Sociolog Ivan Šijaković smatra da do sada nije urađeno dovoljno na oslobađanju od takvih pokreta, već da su oni dobili još više prostora jer ih država nije mogla dovoljno kontrolisati:
„I ako je u zakonu ili zakonskom aktu jasno i precizno navedeno i nabrojano šta su manifestacije koje se smatraju fašističkog, profašističkog i neofašističkog karaktera, onda je to veoma dobro. I mislim da je to neophodno. I vrijeme je odavno bilo da se tako nešto uradi, da se stvori jedan okvir, jedan standard društveni i da se kažnjavaju sve te manifestacije - jer se pod vidom nevladinih organizacija i građanskog organizovanja i djelovanja mnogo toga pojavilo što je retrogradnog, naopakog karaktera i sadržaja. E sad, naravno, da se ne ode u drugu stranu, pa sve što se ne bude nekome sviđalo da pokrene hajku da je to fašističko.“
