Tačan broj oboljelih od posttraumatskog stresnog sindroma u Bosni i Hercegovini se ne zna. Prema procjenama 40 posto stanovništva patio od nekog simptoma PTSP-a, među njima je najviše bivših vojnika. U Federaciji BiH postoji devet udruženja koja okupljaju oboljele od PTSP-a, ili pružaju psihosocijalnu pomoć, a o oboljelim u Republici Srpskoj se brine samo jedno udruženje. Sve više nasilja u BiH psiholozi ipak ne dovode u vezu sa velikim brojem oboljelih od ovog sindroma.
Preciznih statističkih podataka o broju oboljelih od posttraumpatskog stresnog poremećaja u Bosni i Hercegovini nema. Stručnjaci tvrde da je na prostorima zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije u kojima je bio rat danas puno onih koji pate od PTSP-a. Među njima je veliki broj nekadašnjih vojnika. Postojeće procjene govore da u Bosni i Hercegovini, gdje su ratna djejstva trajala najduže i bila najteža, skoro 40 posto boračke populacije pati od ovog sindroma.
Muhamed Azabagić je, gledajući jednu televizijsku emisiju, shvatio da boluje od posttraumaptskog stresnog poremećaja. Odmah je otišao u tuzlanski klinički centar, danas je predsjednik Udruženja oboljelih od PTSP Federacije BiH:
„Otišao sam prvi put sa suprugom, kasnije su dolazila i djeca. Sad se s tim nekako nosimo. Ima tih još nekih ispada, mojih varnica, međutim to su ti neki simptomi tog tzv. kratkog fitilja - kad nemate vremena ni o čemu da razmišljate, burno se reaguje - i najviše strada porodica.“
Veliki problem za oboljele od ovog sindroma u BiH predstavljaju zakonska rješenja, ali i nespremnost onih koji su bolesni da to priznaju, tako da je veliki broj onih koji nikada nisu počeli liječenje.
U Kantonu Sarajevo živi oko 55.000 demobilisanih boraca, svaki peti od njih ima simptome ove bolesti, kaže Kerim Toholj, predsjednik Udruženja oboljelih od PTSP-a u Kantonu Sarajevo:
„Kako su počeli ovi pojedini u državnim strukturama da plaše ljude i da prijete da će ostati bez posla, bez vozačkih dozvola, to dosta utječe na ljude da ne traže pomoć ljekara, što je, naravno, pogreška velika.“
Stanje oboljelih zavisi od životnih uslova
Oboljeli kažu da postojeći uslovi života, slaba ekonomska situacija i često podsjećanje na rat pogoršavaju njihovu bolest. Aktuelni stresni događaji aktiviraju ili pogoršavaju simptome PTSP-a, tvrde stručnjaci. Psihologinja iz Banje Luke Tatjana Popović:
„Da li će da prestane zavisi, ustvari, od uslova života nakon traume, od socijalne podrške i od stabilnosti i sigurnosti života.“
Doktorica Alma Džubur - Kulenović, spec. psihijatrije, kao osnovni uzrok visokog postotka PTSP-a u Bosni i Hercegovini vidi četvorogodišnji rat. Česta ubistva, samoubistva i zločine koji su se u posljednjih 15 dana dogodili u BiH ne mogu se dovesti u isključivo vezu sa PTSP-om, tvrdi Džubur - Kulenović:
„Izjednačavati prisustvo PTSP-a sa time da su to potencijalne ubojice, monstruozne ubojice, kao što su monstruozna ubojstva koja se se desila u Sarajevu zadnjih dana, je od strane novinara neodgovorno. Ovo je strašno što se desilo. Koliko vidim neke od tih stvari se povezane sa psihičkim poremećajima, a neke su povezane s užasom društva u tranziciji. Doći u kafanu u četiri ujutro, ne dobiti piće i ubiti konobara, to je horor. To je jednak horor kao i ubojstvo Denisa Mrnjavca. I nisam sigurna da to ima ikakve veze sa psihijatrijom. To je bolest društva u kojem se to dešava i u kojem nisu u stanju stvoriti sistem koji će braniti nas građane.“
Samoubistva i nerazumijevanje okoline
Veliki broj samoubistava među populacijom bivših vojnika samo je jedan od pokazatelja koliko je PTSP ozbiljan problem. Iz Udruženja „Stećak“ iz Tuzle saopštili su alarmantne podatke koji govore da su od rata do danas na području Tuzlanskog kantona samoubistvo izvršila 843 demobilisana borca oboljela od PTSP-a. Muhamed Azabagić:
„Kod većina tih veterana rata - ili porodica nije prepoznala ili ni on nije htio da prizna. Kod veterana rata koji se liječe mi smo imali par pokušaja, pa smo to nekako zajednički prevazišli. A veliki broj veterana rata i zbog situacije nastale poslije rata i trenutno pukne vjerovatno u nekom momentu tako da izvrši suicid. U zadnje vrijeme znalo se sedmično desiti da po četiri, pet ljudi na teritoriji Federacije izvrši suicid, ali šta ćemo, moramo se s tim boriti.“
U Republici Srpskoj više od 45 procenata demobilisanih boraca pati od nekog simptoma PTSP-a. U tom entitetu djeluje samo jedno udruženje koje radi sa osobama oboljelim od ovog sindroma i vrlo često susreću se sa nerazumijevanjem, kaže predsjednik Udruženja „Jedinstvo“ Dragan Šarić:
„Pojavljuju se scene iz rata - neki su doživjeli da im tenk pređe preko rova, pogibija druga pojavljuje se često, padne granata pored, ranjeni, poginuli... Ako je neko zaposlen vjerovatno ne smije ni spomenuti to, pošto su većinom privatne firme, vjerovatno bi ga svi drukčije gledali, gazda bi vjerovatno rekao šta će mi, ovaj nije normalan - uglavnom je neshvatanje o čemu se radi.“
Preciznih statističkih podataka o broju oboljelih od posttraumpatskog stresnog poremećaja u Bosni i Hercegovini nema. Stručnjaci tvrde da je na prostorima zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije u kojima je bio rat danas puno onih koji pate od PTSP-a. Među njima je veliki broj nekadašnjih vojnika. Postojeće procjene govore da u Bosni i Hercegovini, gdje su ratna djejstva trajala najduže i bila najteža, skoro 40 posto boračke populacije pati od ovog sindroma.
Muhamed Azabagić je, gledajući jednu televizijsku emisiju, shvatio da boluje od posttraumaptskog stresnog poremećaja. Odmah je otišao u tuzlanski klinički centar, danas je predsjednik Udruženja oboljelih od PTSP Federacije BiH:
„Otišao sam prvi put sa suprugom, kasnije su dolazila i djeca. Sad se s tim nekako nosimo. Ima tih još nekih ispada, mojih varnica, međutim to su ti neki simptomi tog tzv. kratkog fitilja - kad nemate vremena ni o čemu da razmišljate, burno se reaguje - i najviše strada porodica.“
Veliki problem za oboljele od ovog sindroma u BiH predstavljaju zakonska rješenja, ali i nespremnost onih koji su bolesni da to priznaju, tako da je veliki broj onih koji nikada nisu počeli liječenje.
U Kantonu Sarajevo živi oko 55.000 demobilisanih boraca, svaki peti od njih ima simptome ove bolesti, kaže Kerim Toholj, predsjednik Udruženja oboljelih od PTSP-a u Kantonu Sarajevo:
„Kako su počeli ovi pojedini u državnim strukturama da plaše ljude i da prijete da će ostati bez posla, bez vozačkih dozvola, to dosta utječe na ljude da ne traže pomoć ljekara, što je, naravno, pogreška velika.“
Stanje oboljelih zavisi od životnih uslova
Oboljeli kažu da postojeći uslovi života, slaba ekonomska situacija i često podsjećanje na rat pogoršavaju njihovu bolest. Aktuelni stresni događaji aktiviraju ili pogoršavaju simptome PTSP-a, tvrde stručnjaci. Psihologinja iz Banje Luke Tatjana Popović:
„Da li će da prestane zavisi, ustvari, od uslova života nakon traume, od socijalne podrške i od stabilnosti i sigurnosti života.“
Doktorica Alma Džubur - Kulenović, spec. psihijatrije, kao osnovni uzrok visokog postotka PTSP-a u Bosni i Hercegovini vidi četvorogodišnji rat. Česta ubistva, samoubistva i zločine koji su se u posljednjih 15 dana dogodili u BiH ne mogu se dovesti u isključivo vezu sa PTSP-om, tvrdi Džubur - Kulenović:
„Izjednačavati prisustvo PTSP-a sa time da su to potencijalne ubojice, monstruozne ubojice, kao što su monstruozna ubojstva koja se se desila u Sarajevu zadnjih dana, je od strane novinara neodgovorno. Ovo je strašno što se desilo. Koliko vidim neke od tih stvari se povezane sa psihičkim poremećajima, a neke su povezane s užasom društva u tranziciji. Doći u kafanu u četiri ujutro, ne dobiti piće i ubiti konobara, to je horor. To je jednak horor kao i ubojstvo Denisa Mrnjavca. I nisam sigurna da to ima ikakve veze sa psihijatrijom. To je bolest društva u kojem se to dešava i u kojem nisu u stanju stvoriti sistem koji će braniti nas građane.“
Samoubistva i nerazumijevanje okoline
Veliki broj samoubistava među populacijom bivših vojnika samo je jedan od pokazatelja koliko je PTSP ozbiljan problem. Iz Udruženja „Stećak“ iz Tuzle saopštili su alarmantne podatke koji govore da su od rata do danas na području Tuzlanskog kantona samoubistvo izvršila 843 demobilisana borca oboljela od PTSP-a. Muhamed Azabagić:
„Kod većina tih veterana rata - ili porodica nije prepoznala ili ni on nije htio da prizna. Kod veterana rata koji se liječe mi smo imali par pokušaja, pa smo to nekako zajednički prevazišli. A veliki broj veterana rata i zbog situacije nastale poslije rata i trenutno pukne vjerovatno u nekom momentu tako da izvrši suicid. U zadnje vrijeme znalo se sedmično desiti da po četiri, pet ljudi na teritoriji Federacije izvrši suicid, ali šta ćemo, moramo se s tim boriti.“
U Republici Srpskoj više od 45 procenata demobilisanih boraca pati od nekog simptoma PTSP-a. U tom entitetu djeluje samo jedno udruženje koje radi sa osobama oboljelim od ovog sindroma i vrlo često susreću se sa nerazumijevanjem, kaže predsjednik Udruženja „Jedinstvo“ Dragan Šarić:
„Pojavljuju se scene iz rata - neki su doživjeli da im tenk pređe preko rova, pogibija druga pojavljuje se često, padne granata pored, ranjeni, poginuli... Ako je neko zaposlen vjerovatno ne smije ni spomenuti to, pošto su većinom privatne firme, vjerovatno bi ga svi drukčije gledali, gazda bi vjerovatno rekao šta će mi, ovaj nije normalan - uglavnom je neshvatanje o čemu se radi.“
