Srećko Stipović
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na sadašnjim prostorima Kantona središnja Bosna živjelo je 130 tisuća Hrvata. Posljednjih 20 godina statistički podaci i crkveni godišnji popisi govore da je iz Kantona središnja Bosna iselilo blizu 50.000 Hrvata. Otišli su diljem svijeta, a najviše u susjednu Hrvatsku.
U selu Gornji Korićani, koje su kartografi podijelili između Federacije i Republike Srpske, do 1993. godine živjelo je tisuću stanovnika hrvatske nacionalnosti u 185 kuća. Danas selo ima osam stalnih i tridesetak povremenih stanovnika. Pokušali smo otkriti zašto se Hrvati ne vraćaju u svoja sela.
Gornji Korićani na Vlašiću je selo najviše razrušeno u Kantonu središnja Bosna. Obnova porušenih kuća potpuno je stala, a raseljeni Hrvati teško se odlučuju za povratak. Mijo Nerovčić obnovio je kuću svojim sredstvima. Danas stanuje u Travniku.
„Što se tiče obnove, problem je svake godine isti.Vlasti općine Travnik nas zanemaruju. Kako SDA, tako i HDZ. Ništa. Ima već 10 godina kako se nije ni jedna kuća obnovila. Sredstava nema. Voda - počeli smo samostalno uvoditi vodu, sabrali smo po 200, 300 eura, koliko je ko mogao dati, napravili smo pola projekta, sami platili, sami odradili. Inspekcija je došla i zabranila nam radove", kaže Mijo Nerovčić.
Mato Jozak, pomoćnik načelnika Općine Travnik za pitanja obnove i povratka, ima drugu priču.
„U 2010. godini prijavljeno je ukupno sedam korisnika potencijalnih povratnika sa područja Donjih i Gornjih Korićana. Od toga su tri zahtjeva podnesena na općinsku pomoć, a četiri zahtjeva na pomoć od Fonda za povratak, odnosno Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice po sistemu ključ u ruke", tvrdi Jozak.
RSE: Recite mi zašto se tako malo javljaju - pogotovo Hrvati iz Gornjih Korićana?
Jozak: Navešću po mom sudu dva bitna i osnovna razloga. Jedan je što su većina njih osigurali smještaj negdje u Hrvatskoj. I drugi je dužina vremena koje je proteklo od prestanka rata do danas.
Kriva politika hrvatske države
Juraj Nerovčić je jedan od prvih povratnika u Gornje Korićane.
„Mi smo prve godine obnovili osam kuća, druge godine trebalo je obnoviti trideset kuća, i došli su ljudi ovdje da prave ugovore, da ne idu u Zenicu, ali došli su ovdje, samo se zafrkavali, ovo hoće, ovo neće, ovo hoće, ovo neće - i tako da je donator otišao tamo gdje su ljudi prihvatili", priča Juraj Nerovčić.
RSE: Tko je najviše kriv što se Hrvati ne vraćaju svojim kućama?
Nerovčić: Najviše politika hrvatske države.
RSE: Zašto? Kako?
Nerovčić: Zato što je tamo primila naš narod i dala im neke socijale, ovo, ono, pa od tog žive i neće ni da se vraćaju pojedini. Kažu:“Što ću kad mi je tamo i ljepše i bolje.“
Ni struje ni ambulante
U Gornjim Korićanima sreli smo i Veska Blaževića, jednog od mnogobrojnih Hrvata koji su nastanili područja Republike Hrvatske od posebne državne skrbi. Dovezao je prikolicu za odmor jer mu kuća nije obnovljena:
„Kuća je srušena, sve je bataljeno, razvaljeno, obnove nema, niko neće da čuje za obnovu“, objašnjava Blažević.
RSE: Da li bi se volio vratiti?
Blažević: Pa ne bih se vratio za stalno, ali bih volio po cijelo ljeto živjeti ovdje.
Gornji Korićani nemaju prodavnicu, ambulantu, javni prijevoz. Nemaju čak nijednu kravu iako imaju tisuće hektara šuma i livada. Marija Jakočić ima osamdeset godina, ali ni nakon 15 godina od povratka nije dobila struju u svoju kuću.
„U deset kuća bilo da se struja svima napravi. To devet kuća je dobilo struju, moju kuću ostavili - i eto“, kaže Marija.
RSE: Kako provodite noć bez struje?
Jakočić: A lako - zavali se za vidna, jedi i šuti!
Kako ljeto odmiče, tako se i privremeni stanovnici Gornjih Korićana pakuju za put u svoje nove domove i države. U selu će ostati samo desetak staraca koji će, ako ih ne zamete snijeg, moći zajedno ispijati jutarnju kavu.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na sadašnjim prostorima Kantona središnja Bosna živjelo je 130 tisuća Hrvata. Posljednjih 20 godina statistički podaci i crkveni godišnji popisi govore da je iz Kantona središnja Bosna iselilo blizu 50.000 Hrvata. Otišli su diljem svijeta, a najviše u susjednu Hrvatsku.
U selu Gornji Korićani, koje su kartografi podijelili između Federacije i Republike Srpske, do 1993. godine živjelo je tisuću stanovnika hrvatske nacionalnosti u 185 kuća. Danas selo ima osam stalnih i tridesetak povremenih stanovnika. Pokušali smo otkriti zašto se Hrvati ne vraćaju u svoja sela.
Gornji Korićani na Vlašiću je selo najviše razrušeno u Kantonu središnja Bosna. Obnova porušenih kuća potpuno je stala, a raseljeni Hrvati teško se odlučuju za povratak. Mijo Nerovčić obnovio je kuću svojim sredstvima. Danas stanuje u Travniku.
„Što se tiče obnove, problem je svake godine isti.Vlasti općine Travnik nas zanemaruju. Kako SDA, tako i HDZ. Ništa. Ima već 10 godina kako se nije ni jedna kuća obnovila. Sredstava nema. Voda - počeli smo samostalno uvoditi vodu, sabrali smo po 200, 300 eura, koliko je ko mogao dati, napravili smo pola projekta, sami platili, sami odradili. Inspekcija je došla i zabranila nam radove", kaže Mijo Nerovčić.
"Ima već 10 godina kako se nije ni jedna kuća obnovila. Sredstava nema", priča Mijo Nerovčić.
Mato Jozak, pomoćnik načelnika Općine Travnik za pitanja obnove i povratka, ima drugu priču.
„U 2010. godini prijavljeno je ukupno sedam korisnika potencijalnih povratnika sa područja Donjih i Gornjih Korićana. Od toga su tri zahtjeva podnesena na općinsku pomoć, a četiri zahtjeva na pomoć od Fonda za povratak, odnosno Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice po sistemu ključ u ruke", tvrdi Jozak.
RSE: Recite mi zašto se tako malo javljaju - pogotovo Hrvati iz Gornjih Korićana?
Jozak: Navešću po mom sudu dva bitna i osnovna razloga. Jedan je što su većina njih osigurali smještaj negdje u Hrvatskoj. I drugi je dužina vremena koje je proteklo od prestanka rata do danas.
Kriva politika hrvatske države
Juraj Nerovčić je jedan od prvih povratnika u Gornje Korićane.
„Mi smo prve godine obnovili osam kuća, druge godine trebalo je obnoviti trideset kuća, i došli su ljudi ovdje da prave ugovore, da ne idu u Zenicu, ali došli su ovdje, samo se zafrkavali, ovo hoće, ovo neće, ovo hoće, ovo neće - i tako da je donator otišao tamo gdje su ljudi prihvatili", priča Juraj Nerovčić.
RSE: Tko je najviše kriv što se Hrvati ne vraćaju svojim kućama?
Nerovčić: Najviše politika hrvatske države.
"Hrvatska je primila naš narod i dala im neke socijale, ovo, ono, pa od tog žive i neće ni da se vraćaju pojedini", priča Juraj Nerovčić.
RSE: Zašto? Kako?
Nerovčić: Zato što je tamo primila naš narod i dala im neke socijale, ovo, ono, pa od tog žive i neće ni da se vraćaju pojedini. Kažu:“Što ću kad mi je tamo i ljepše i bolje.“
Ni struje ni ambulante
U Gornjim Korićanima sreli smo i Veska Blaževića, jednog od mnogobrojnih Hrvata koji su nastanili područja Republike Hrvatske od posebne državne skrbi. Dovezao je prikolicu za odmor jer mu kuća nije obnovljena:
„Kuća je srušena, sve je bataljeno, razvaljeno, obnove nema, niko neće da čuje za obnovu“, objašnjava Blažević.
RSE: Da li bi se volio vratiti?
Blažević: Pa ne bih se vratio za stalno, ali bih volio po cijelo ljeto živjeti ovdje.
Gornji Korićani nemaju prodavnicu, ambulantu, javni prijevoz. Nemaju čak nijednu kravu iako imaju tisuće hektara šuma i livada. Marija Jakočić ima osamdeset godina, ali ni nakon 15 godina od povratka nije dobila struju u svoju kuću.
„U deset kuća bilo da se struja svima napravi. To devet kuća je dobilo struju, moju kuću ostavili - i eto“, kaže Marija.
RSE: Kako provodite noć bez struje?
Jakočić: A lako - zavali se za vidna, jedi i šuti!
Kako ljeto odmiče, tako se i privremeni stanovnici Gornjih Korićana pakuju za put u svoje nove domove i države. U selu će ostati samo desetak staraca koji će, ako ih ne zamete snijeg, moći zajedno ispijati jutarnju kavu.
