Hoće li novi saziv državnog parlamenta imati dovoljno glasova za zakone koji Bosnu i Hercegovinu vode ka Evropskoj uniji i NATO-u ili će političke snage bliske Moskvi i protivnici NATO integracija ponovo imati mogućnost da zaustavljaju te procese?
Među 42 poslanika Zastupničkog doma Parlamenta BiH, matematički postoji većina koja bi mogla podržati zakone važne za evropske integracije i evroatlantski put zemlje. Ali, bosanskohercegovački parlament nije mjesto u kojem je dovoljno prebrojati ruke. Važno je i iz kojeg entiteta dolaze.
Od ukupno 42 poslanika, 28 se bira iz Federacije BiH, a 14 iz Republike Srpske.
U zbiru, dakle, ima dovoljno potencijalnih glasova za evropsku agendu.
No, ustavni mehanizmi entitetskog glasanja omogućavaju da i znatno manji broj poslanika, uz podršku drugih poslanika iz istog entiteta, zaustavi donošenje zakona.
Među strankama koje će imati važnu ulogu u odlučivanju na državnom nivou posebno se izdvaja Savez nezavisnih socijaldemokrata proruski orijentisanog Milorada Dodika, koji je osvojio šest mandata.
Dodik se otvoreno protivi članstvu BiH u NATO-u, a u posljednje vrijeme sve otvorenije dovodi u pitanje i evropski put zemlje.
Nije dovoljno imati većinu
U redovnom postupku, za usvajanje odluke potrebno je da za nju glasa više od polovine prisutnih poslanika koji učestvuju u glasanju. Međutim, Ustav BiH propisuje i dodatni uslov.
Za odluku je potrebna podrška najmanje deset poslanika iz Federacije BiH i najmanje pet iz Republike Srpske.
Ako taj uslov nije ispunjen, slijedi dodatna procedura, koja otvara prostor za blokadu odluke. Tako se može dogoditi da zakon ima podršku većine poslanika, ali da na kraju ne bude usvojen.
Ali, u državnom parlamentu nije dovoljno prebrojati glasove. Ustav propisuje i koliko podrške mora doći iz Federacije BiH, a koliko iz Republike Srpske.
Recimo da se pred poslanicima nađe zakon važan za evropske integracije. Za njegovo usvajanje glasa 25 poslanika, dok je 17 protiv.
Ako među protivnicima dvije trećine dolaze iz jednog entiteta, može biti pokrenuta procedura entitetskog glasanja, koja otvara mogućnost da zakon bude blokiran.
Mogu li, onda, protivnici evropskih integracija uvijek nadglasati one koji ih podržavaju?
Ekspert za ustavno pravo Nedim Ademović smatra da bi se mogla nastaviti praksa koja je obilježila prethodne godine parlamentarnog života u BiH.
"Nastaviće se politika koja je obilježila zadnje dvije ili tri godine parlamentarnog života u Bosni i Hercegovini prije ovih oktobarskih izbora. Naime, rekao bih da na jednoj strani postoje prodržavne snage koje u ovoj državi svim narodima i građanima žele dobro i oni koji ne žele dobro ovoj državi, žele da se raspadne ili da se dalje etnonacionalizira, što je, naravno, protivno svakoj normalnoj evropskoj politici i evropskim vrijednostima.
To je, mislim, prva podjela. SNSD je tu na čelu te piramide. Tu je, naravno, i HDZ koji će insistirati na daljnjoj etnonacionalizaciji Federacije BiH, pa i države. To je sve protivno evropskim standardima", kaže Ademović.
Profesor Fakulteta političkih nauka Asim Mujkić, s druge strane, političku dinamiku u BiH u značajnoj mjeri povezuje s razvojem događaja u susjednoj Srbiji.
"Šta će upaliti, po mom mišljenju? Upaliće predanost nove vlasti u Srbiji da istraje u borbi protiv te korumpirane mafijaške hobotnice koja je uhvatila korijenje ne samo u Srbiji nego i u Republici Srpskoj", ističe Mujkić.
Dom naroda: Još jedna prepreka na putu do većine
Čak i kada bi Zastupnički dom uspio osigurati potrebnu većinu, time političke prepreke ne bi bile otklonjene.
Zakonodavni put u Parlamentarnoj skupštini BiH vodi i kroz Dom naroda, instituciju čiji sastav i mehanizmi odlučivanja dodatno komplikuju usvajanje zakona.
Dom naroda čini 15 delegata - po pet Bošnjaka, Srba i Hrvata.
Delegati se biraju iz entitetskih domova naroda.
Tako konačni sastav zavisi ne samo od izbornih rezultata u entitetskim parlamentima nego i od političkih odnosa i dogovora prilikom njihovog izbora.
Za kvorum je potrebno najmanje devet delegata, uz najmanje tri predstavnika svakog konstitutivnog naroda. Odluke se donose većinom prisutnih delegata koji glasaju, ali postoji i mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
Njegova svrha je da spriječi donošenje odluka koje bi bile protivne vitalnim interesima nekog od konstitutivnih naroda. Ovaj mehanizam obezbjeđuje da se nijedna odluka "od vitalnog nacionalnog interesa" ne donese protivno interesima bilo kojeg konstitutivnog naroda.
U praksi, ovi mehanizmi često se koriste za blokiranje odluka.
Za Ademovića je upravo to jedan od ključnih problema ustavnog uređenja BiH.
"Oba doma uključuju mogućnost da entitetske trećine, odnosno dvotrećinske većine, blokiraju u cijelosti cijeli parlament. To znači da partikularne grupe, koje uopšte ne moraju imati podršku većine građana ili aktivnog biračkog tijela, mogu zaustaviti cijeli proces.
Prema tome, nevezano za pitanje ko će individualno ući u Parlamentarnu skupštinu i kakve oni politike inače vode, moramo biti svjesni da sistem koji je predvidio Dejtonski ustav zahtijeva vrlo visok stepen političkog konsenzusa da bi zakonodavno tijelo na državnom nivou uopšte moglo funkcionisati. Kada se sagledaju konkretni rezultati ovih izbora, jasno je da će se to najvjerovatnije i dešavati", kaže Ademović.
Može li Tužilaštvo BiH zaustaviti blokade?
Postoji li, onda, način da se važni zakoni ipak usvoje?
Ademović smatra da bi u slučajevima namjernog napuštanja sjednica i onemogućavanja rada parlamenta trebalo reagovati Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.
On tvrdi da se institut kvoruma zloupotrebljavao kako bi se zaustavio parlamentarni život i da takva praksa može predstavljati protivustavno djelovanje.
"Mislim da će se Tužilaštvo Bosne i Hercegovine morati time pozabaviti zato što se institut kvoruma zloupotrebljavao da bi se zaustavljao parlamentarni život u Bosni. To je antiustavno djelovanje. Vrlo je jednostavno dokazati da se ne radi o odsustvu koje je opravdano u smislu da je neko bio bolestan ili da je iz drugih opravdanih razloga spriječen, već su se svjesno napuštale sjednice kako se ne bi moglo raspravljati, odlučivati i na drugi način učestvovati u radu Parlamentarne skupštine.
To je nešto što imunitet članova ili delegata u Parlamentarnoj skupštini apsolutno ne pokriva. Žao mi je što se Tužilaštvo do sada time nije bavilo, jer je to pojava koja je apsolutno neprihvatljiva u normalnom, civilizovanom svijetu u 21. vijeku", ocjenjuje Ademović.
Ipak, ni eventualno procesuiranje političara koji svjesno opstruiraju rad parlamenta ne bi riješilo sve probleme.
Ademović upozorava da bi i nakon napuštanja takve prakse političke stranke i delegati mogli nastaviti koristiti entitetski veto kao instrument za zaustavljanje odluka, uključujući i zakone neophodne za evropski put BiH.
Raspored mandata se promijenio, ali ustavna pravila ostaju ista.
To znači da će i u novom sazivu usvajanje evropskih zakona zavisiti ne samo od broja poslanika koji ih podržavaju nego i od odnosa snaga između entiteta.
Mehanizmi koji su i ranije korišteni za blokiranje odluka ostaju na snazi.