U Bihaću je pokrenut projekat „Zvukovi migracija“ čiji je cilj zbližavanje i kulturna razmjena djece i mladih migranata i izbjeglica, kao i njihovih vršnjaka iz Unsko-sanskog kantona. U okviru projekta planirano je snimanje zajedničkog albuma sa deset pjesama, ali i koncert koji će se u Bihaću održati tokom ljeta. Zaposleni u umjetničkoj školi u Bihaću ističu da mnogi primjeri pokazuju da je za suživot i međusobno razumijevanje potrebno veoma malo, a da je muzika univerzalni jezik koji svi razumiju i koji vraća djeci osmijeh na lice.
Sedamnaestogodišnji Afganistanac Firdus Asi samo je jedan od stotine tinejdžera koji su sa svojim porodicama iz matičnih zemalja krenuli put Evrope u potrazi za boljim životom.
No, na tom putu skoro godinu dana zaustavljeni su u BiH i Firdus sa porodicom već mjesecima boravi u Privremenom prihvatnom centru „Sedra“.
Kako ne ide u školu, dani su mu ovdje, posebno u početku, „bili poprilično dugi“. Slobodnog vremena je bilo na pretek i uglavnom ga je provodio družeći se sa vršnjacima unutar kampa. Kako je muzika njegova najveća ljubav i ono čime se u budućnosti želi baviti, kada su krajem prošle godine u kampu počele muzičke radionice, koje su organizirane u sklopu projekta „Sounds of Migration“ sve je dobilo neki ljepši smisao.
Firdus Asi je ponovo počeo svirati gitaru, pjevati i sa nestrpljenjem je čekao svaki novi susret sa članovima „Muzičke omladine grada Bihaća“, koji su uz podršku Međunarodne organizacije za migracije (IOM) organizirali ove radionice za djecu iz migrantskih porodica.
Svoje izbjegličke dane u BiH i gradu na Uni Firdus će kaže po njima i pamtiti.
„Nikada neću zaboraviti ovo iskustvo. Ovo mi je mnogo pomoglo. Prije svega, kada sam došao ovdje imao sam puno vremena nisam imao šta raditi, i to mi je pomoglo da popunim vrijeme. Isto tako dobio sam i priliku da upoznam grad, vašu muziku koja mi je prije toga bila strana, dobio sam priliku da upoznam djecu ovog grada, neke nove divne ljude i da sklopim nova prijateljstva koja će, nadam se, trajati i kada jednom odem iz Bosne“, kaže on.
Druženje sa djecom iz migrantskih porodica i za „Muzičku omladinu grada Bihaća“, čiji su članovi uglavnom profesori i učenici Umjetničke škole „Nuret keskin-Braco“, novo je te nezaboravno i posebno emotivno iskustvo. Ponosni su što su nakon nekoliko mjeseci druženja uspjeli vratiti osmijeh na lica ovih mališana.
Održano je 25 radionica u kojima je učestvovalo više od 20 djece iz migrantskih porodica, uglavnom iz Afganistana i Irana. Snimljeno je, kako je i planirano, deset pjesama. Dvije pjesme već su ekranizirane, a u pripremi je snimanje spota za treću pjesmu.
Sve urađeno uskoro bi trebalo, na zajedničkom koncertu, biti predstavljeno i građanima Bihaća.
„Ono što nam je ostalo da stavimo pečet na ovu lijepu priču je završni koncert i nadam se da ćemo to uskoro napraviti. Mislim da smo poslali jednu lijepu poruku, da je ovo jedna lijepa priča. Čini mi se da smo uspjeli. Reakcije na zadnji snimljeni spot uvjerile su me da smo ganuli mnoge ljude“, kaže Sanel Kabiljagić, direktor Umjetničke škole „Nusret Keskin – Braco“, čiji su učenici i profesori uglavnom članovi „Muzičke omladine grada Bihaća“.
'Razlika je jedino u instrumentima'
A uz muziku, nestaju barijere. Ona spaja i njen jezik je univerzalan, pa su ova druženja stalnim i privremenim stanovnicima grada na Uni bila prilika da se bolje upoznaju i da približe jedni drugima kulturu i običaje svojih matičnih zemalja.
Kada je u pitanju muzika, o kojoj Firdus najviše voli govoriti, tradicionalne pjesme njegove zemlje kao i bosanske pune su emocija. Razlika je, kaže on, jedino u instrumentima koji se koriste.
„Kod vas su nekako više zastupljeni moderni zapadnjački instrumenti, što kod nas nije slučaj“, kaže Firdus.
U ovu lijepu priču sa zadovoljstvom se uključila i Bišćanka Majda Piralić, koja je prošle godine je doktorirala englesku književnost. Baš u to vrijeme, Unsko-sanski kanton postao je dio migrantske rute i u njen rodni grad stiglo je hiljade izbjeglica i migranata, pa je Majda odlučila svoje svojim znanjem i iskustvom pomoći u realizaciji ovog projekta.
„Ovdje su nastala sjajna prijateljstva. I mada je veliki broj djece koja su učestvovala u prvim radionicama uspio sa svojim porodicama otići van BiH, prijateljstva su ostala i mi smo i dalje u kontaktu. Nadam se da će tako i ostati da će ta prijateljstva trajati i u godinama koje dolaze“, naglašava Maida.
Firdus sa porodicom planira otići u Njemačku, ali muzikom se planira i dalje baviti. Želja mu je da kada jednom stigne u sanjanu Evropu postati muzički producent i poznati DJ.
Za sada klipove i remikse pravi pomoću telefona.
Hoće li na završnom koncertu biti prisutan teško je reći, jer poput većine izbjeglica i migranata, koji trenutno borave u Bihaću, svakodnevno pokušava sa porodicom preći granicu. Ako u tome uspiju, sa novim prijateljima iz grada na Uni ostat će u kontaktu, jer je su baš ta prijateljstva nešto najljepše što mu se na izbjegličkom putu desilo.
„Ponosan sam na svoje učenike i profesore koji su učestvovali u ovom projektu, ali i na svu ovu migrantsku djecu koja su jako talentovana. Puno je bilo emocija radeći ovaj projekat i ako smo ovom lijepom pričom uspjeli izazvati reakciju makar kod jedne osobe, to je za nas uspjeh“, naglašava Sanel Kabiljagić, direktor Umjetničke škole.
Facebook Forum