Kantonalni sud Sarajevo u ponedjeljak je, tri dana nakon hapšenja, odredio jednomjesečni pritvor Aliji Delimustafiću, Jusufu Škrijelju, Lejli Cerić, Suadi Hadžić i Samiri Skorupan, osumnjičenima za organizovani kriminal, odnosno zloupotrebu položaja, pranje novca i prevaru.
Očekuje se da se Sud očituje i u vezi s raspisivanjem potjernice, odnosno određivanjem pritvora za Lejlu Fazlagić, Zorana Lončara i Mirsada Delimustafića, koji se nalaze u bijegu.
Inače, u policijskoj akciji na području Bosne i Hercegovine u petak je uhapšeno 15 osoba. One se sumnjiče da su učestvovale u malverzacijama kada je riječ o kupoprodaji i knjiženju nekretnina na području Kantona Sarajevo, te da je većinom riječ o jevrejskoj imovini.
U optužnici je navedeno i da je organizovana kriminalna grupa određene nekretnine knjižila na osobe koje se vode na evidenciji matičnih knjiga umrlih ili putem lažnih dokumenata punomoći.
Na čelu grupe nalazio se Alija Delimustafić koji je u trenutku hapšenja kod sebe imao falsifikovani pasoš sa kojim je planirao bjekstvo i to, ni manje, ni više, nego u Tajland, jer su, kao dokaz, tužioci u njegovom stanu pronašli avionske karte.
Nakon što je uhapšen, Delimustafić je rekao da je u Tajland mislio ići iz zdravstvenih razloga.
Inače, Alija Delimustafić je početkom rata u BiH bio na funkciju ministra unutrašnjih poslova Republike BiH. Za njega se veže cijeli niz afera.
Na Osnovnom sudu u Sarajevu tokom 1985. i 1987. protiv njega je vođen krivični postupak zbog optužbe za počinjeno krivično djelo oštećenja tuđe stvari, ali je presuda bila oslobađajuća.
U svojstvu ministra MUP RBiH Delimustafić je optužen i za zloupotrebu službenog položaja zbog ugovaranja kupovine 32 putnička automobila.
U glavnom gradu Srbije, Beogradu, uhapšen je na osnovu Interpolove potjernice zbog falsifikovanja dokumenata. 2002. godine uhapšen je u akciji MUP BiH na osnovu dvije Interpolove poternice, za pronevjeru i falsfikovanje službenih isprava, te za otmicu u Njemačkoj.
Delimustafić je pravosnažno presuđen na četiri godine zatvora 2003. godine, zbog planiranja otmice Kasima Bjelajca u Minhenu 1996. godine. Uhapšen je i 2013. godine zbog organizovanog kriminala, a njegov brat Mirsad je tada pobjegao i za njim je raspisana potjernica.
Alija, Enver i Hajrudin Delimustafić hapšeni su i 2000. godine, zbog prevare Hipotekarne banke.
Krajem 2005. godine tadašnji premijer Federacije BiH, Niko Lozančić, je iskoristio svoje ovlaštenja i pomilovao Delimustafića, oslobodivši ga za izdržavanja kazne. Delimustafića je pomilovao i Živko Budimir na način da mu je kazna izbrisana iz evidencije suda.
U posljednjem slučaju, Delimustafić je pored sebe imao cijelu armiju ljudi, uključenih u organizovani kriminal. Među njima su bivša pravobraniteljica Opštine, bivša sutkinja, bivši pratilac prvog predsjednika Predsjedništva BiH, pomoćnica načelnika za stambene poslove.
Tako se bivša pravobraniteljica Opštine Stari Grad Sarajevo Suada Hadžić, nakon odlaska u penziju, nastavila zanimati za određene predmete, imajući uvid u zemljišno-knjižne izvode.
Jusuf Škrijelj, bivši pratilac prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića, sumnjiči se kao osoba koja je u sklopu organizovane kriminalne grupe blisko sarađivao s Alijom Delimustafićem.
Bivša sutkinja sarajevskog Opštinskog suda Lejla Fazlagić-Pašić je u bijegu i za njom je raspisana međunarodna potjernica.
Godinama unazad su oni tretirani kao ugledni građani, a neki od njih su stranačkim vezama došli do prijašnjih funkcija.
Obračun sa kriminalom kaska
Kako navodi sociolog Salih Fočo, uprkos pozitivnim ocjenama da se u ovakvim i sličnim slučajevima radi o borbi protiv organizovanog kriminala, gorak ukus u ustima ostavlja činjenica da sve poluge u društvu drži politika.
"To je sistem u kom vidimo da je dominacija politike da sve institucije u državi ne znače ništa, izuzev političkih centara", kaže Fočo.
Preprodaja stanova u ovom slučaju, samo je kap u moru brojnih malverzacija koje se dešavaju proteklih više od dvije decenije u BiH.
Na prste jedne ruke se mogu pobrojati oni koji su, recimo, odgovarali za kriminalnu privatizaciju, brojna nezakonita zapošljavanja u javnim preduzećima i sl.
"Obračun sa kriminalom kasni 20 godina, pa se žrtvuju ljudi koji nisu važni političkim partijama. Zbog toga još nemamo iskrenu borbu protiv kriminala i korupcije dokle god se ne počnu hapsiti ljudi koji se nalaze u vrhovima političkih partija", navodi psiholog Srđan Puhalo.
Na pitanje RSE može li se postojeće stanje riješiti, sociolog Salih Fočo odgovara: "Konačno je potrebno da institucije profunkcioniraju, da one nemaju nikakve veze strankama. Ukoliko bude dominacija stranaka imat ćemo kontrolirani haos, gdje politike, vrbujući pojedince, na neki način prikrivaju sve to što se zbiva i pokušavaju sebe opravdati i pokazati kao da su oni ti koji žele uspostaviti red, a u suštini proizvode haos i nered".
Facebook Forum