Svako peto dijete u Bosni i Hercegovini nalazi se na evidenciji centara za socijalni rad, zbirni su podaci iz 117 centara za socijalni rad. To znači da 130 hiljada maloljetnika koristi usluge socijalne zaštite.
Najveći broj djece, blizu 40 hiljada je uzrasta od 7 do 14 godina, i riječ je o kategoriji ugroženih porodičnom situacijom i osoba u stanju različitih socijalno-zaštitnih potreba.
Priča samohrane majke
Esma je samohrana majka sedmoro djece. Najstarije je na fakultetu, dvoje najmlađih pohađaja osnovnu školu. Žive u Sarajevu u 20 kvadrata iznajmljenog prostora.
Svoju djecu ova četrdesetgodišnjakinja izdržava od privremenih poslova, tako što povremeno čuva starije osobe ili održava stanove. U tome joj pomaže najstarija kćerka, jer drugačije, kaže, ne bi mogli preživjeti.
Od dječijeg doplatka koji za svu djecu iznosi oko 240 konvertibilnih maraka (120 eura), Esma može samo da plati dio režija.
“Od toga je jako teško živjeti. Primam dječiji doplatak za šestoro djece. To je 40 maraka (20 eura) za porodice koje imaju više od troje djece. Sa tim novcem mogu da platim režije i nekada da kupim nešto od hrane. Teško da on može da podmiri mjesečne potrebe djeteta”, kaže Esma za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Siromaštvo djece nije isto što i siromaštvo odraslih
Siromaštvo djece je jako ozbiljna tema, kaže za RSE Selma Kazić iz UNICEF-a BIH i dodaje da je potrebno stalno podizati svijest javnosti da siromaštvo djece nije jednako kao siromaštvo odraslih.
“Siromaštvo djecu pogađa na mnoge načine i utiče na njihove zdravstvene, socijalne i ekonomske ishode. A da ne govorimo koliko je bitno za prosperitet društva, pogotovo u BiH gdje imamo visoku stopu emigracije mladih i nisku stopu nataliteta. Želimo da apelujemo na sve donosioce odluka na svim nivoima vlasti da se na ulaganje u djecu i mlade gleda kao investiciju, a ne kao na trošak”, kaže ona.
Prema njenim riječima dječiji doplatak, ne može uticati na smanjenje dječijeg i siromaštva porodica, jer su oni u čitavoj regiji relativno niski.
Kao i u drugim segmentima, socijalna davanja za djecu regulisana su različito u zavisnosti od entiteta. U Republici Srpskoj (RS) postoji centralizovan sistem isplate dječijih, ali i drugih novčanih davanja za porodice sa djecom.
Sva djeca na teritoriji tog entiteta koja ispunjavaju zakonske uslove ostvaruju ista prava. Što se tiče Federacije BIH dječiji doplatak i druga novčana prava su regulisana na nivou kantona.
“Tu imamo velike razlike i diskriminacije u odnosu na pristup tim novčanim davanjima kao i u drugim socijalnim uslugama. Konkretno, prošle i ove godine četiri od deset kantona uopšte ne isplaćuju dječiji doplatak. Što se tiče nominalnih iznosa oni se kreću od nekih 13 konvertibilnih maraka (oko 6,5 eura) u Zeničko dobojskom kantonu, do nekih 50 maraka (25 eura) za prošireno pravo u Sarajevskom kantonu. Ti iznosi su zaista mali”, navodi Selma Kažić iz UNICEF-a.
Pravo na dječiji doplatak
Ona vjeruje da je obećavajuće to što Ministarstvo rada i socijalne politike Federacije trenutno radi na reformi seta zakona iz oblasti socijalne i dječije zaštite. Jedan od tih zakona reguliše pravo na dječiji doplatak i na materinske nadoknade za žene koje nisu u radnom odnosu i trenutno se nalazi u parlamentarnoj proceduri.
Predsjednik Saveza socijalnih radnika Federacije BiH Mirnes Telalović kaže kako podaci o broju djece koja su na evidencijama centara za socijalni rad prikazuju realnu sliku o ekonomskom stanju velikog broja građana BiH. Veliki broj je porodica u BIH, kako dodaje, koje žive samo od dječijeg doplatka.
“Kako i na koji način, niko od nas nema odgovor. To ustvari govori da svi mi moramo naći način kako da pomognemo tim porodicama koje su u takvom stanju. Sam dječiji doplatak i njegova visina ne mogu zadovoljiti minimum miniumima osnovnih životnih potreba i ustvari govorimo o ekstremnom siromaštvu”, kaže Telalović za RSE.
Položaj djece i mladih u jednoj državi može govoriti o samom društvenom kontekstu, dodaje on.
“Ako imamo stabilne mlade osobe i ekonomski i socijalno i kulturno možemo govoriti o prosperitetu društva. S obzirom da je u BiH ovakvo stanje kakvo jeste da imamo visok nivo djece koja se nalaze u ovakvom položaju koje je nepovoljno onda možemo govoriti o kategorijama koje u psihičkom smislu mogu uticati na mlade osobe u negatvno. Stvaranje porodice, porodičnih odnosa, razmišljanje o budućnosti, sve to se može odraziti kako na samog pojedinca, njihove porodice ali I na ukupan društveni kontekst u BiH”, objašnjava Telalović.
'Svako drugo dijete ugroženo'
Da je siromaštvo djece veliki problem u BiH upozorava i Aida Sadiković Mehonić iz Humanitarnog udruženja “Obraduj nekoga”, koje je specijalizirano da radi sa socijalno ugroženim bebama.
Ona kaže da rijetko koja porodica kojoj pomažu ima samo jedno dijete, uglavnom je riječ o višečlanim porodicama, te da pomažu porodicama koje imaju i po osmoro ili devetoro djece.
“U našem radu ne susrećemo se samo konkretno sa jednim ugroženim djetetom u jednoj porodici. S obzirom da mi radimo i sa porodiljama pa gledamo i kakva one primanja imaju od države i to se razlikuje od kantona do kantona. Recimo u RS porodiljske naknade su trenutno 405 konvertibilnih maraka (oko 200 eura) i to je ujedno najveća porodiljska naknada u BiH. Dok imamo kantona gdje se daje jednokratna pomoć od 20 maraka (10 eura). Mislim da je onda jasno da je svaka druga osoba i svako drugo dijete ugroženo”, dodaje Sadiković Mehonić.
Broj korisnika centara za socijalni rad i njihovih usluga iz godine u godinu u BiH je sve veći. Zbog velikog obima posla, prema podacima iz Saveza socijalnih radnika Federacije BiH centri za socijalni rad uglavnom se bave posljedicama. Preventivni rad gotovo je zapostavljen, a programi primarne prevencije skoro da i ne postoje.
Facebook Forum