Karikatura u BiH i Srbiji
(Fotogalerija: Radovi karikaturista)
Zvjezdan Živković
Kratka i jednostavna, satirična, ali i ozbiljna, karikatura je donedavno krasila stranice gotovo svakog lista u BiH, bio dnevni, sedmični ili periodični. Danas, najezdom digitalne tehnologije, fotoaparati su zamijenili papir i tuš - i karikaturu kao formu slikovite novinske priče izbacili iz upotrebe.
Karikatura je šaljivi likovni prikaz koji preuveličava i deformiše istaknute osobine portretisanog pojedinca ili događaj. Kao disciplina, karikatura je na ivici umjetnosti, ali je i oblik novinarstva. Đoko Ninković jedan je među rijetkim bh. karikaturistima koji redovno objavljuju svoje radove.
„Nastojim da napravim karikaturu koja je odraz načina života koji mi živimo, a to je nepresušno vrelo zbog toga što mi živimo u državi gdje je skoro sve karikatura“, kaže Ninković.
Đoko Ninković: Nastojim da napravim karikaturu koja je odraz načina života koji mi živimo, a to je nepresušno vrelo zbog toga što mi živimo u državi gdje je skoro sve karikatura.
Novac kao nova vrijednost savremenog društva opredijelio je i pripadnike sedme sile da idu ukorak sa vremenom. Mediji regiona koji slijede ovakav princip humoristične časopise ne štampaju već odavno, ističe Ninković.
„Sve novine nastoje da se komeracijaliziraju. Npr. rađe objave oglas koji će naplatiti nego karikaturu koju moraju da plate. I to je jedini razlog zašto karikature nema u novinarstvu. Ustvari, novine su se opredijelile da daju što više informacija, a što manje kreacija. Vi na prostoru bivše Jugoslavije nemate više nijedan humoristički list. Ljudi jednostavno su se zaboravili smijati“, rekao je Ninković.
Goran Dujaković, karikaturista iz Banje Luke, dijeli slično mišljenje.
„To je forma koja će prosto izumrijeti zato što je odnos redakcija takav da im ta vrsta forme nije više uopšte potrebna. Kad sam napustio Glas srpske, nisam više u ruke uzeo rapidograf, prosto mi se ta vrsta posla ogadila. Možda kroz neko vrijeme ponovo se vratim papiru, ali ne vjerujem da ću više ikad raditi kao profesionalni karikaturista“, kaže Dujaković.
Politička karikatura
Politička karikatura, kao slikoviti komentar, na prostorima Balkana javila se tek nakon smrti Josipa Broza Tita, podsjeća karikaturista Božo Stefanović.
„Ova naša politička karikatura sa ličnostima pojavila se poslije Titove smrti i onaj period demokratizacije, taj divni period do godina kad je počeo rat, tad je karikatura ljudima otvarala oči, bila najbolji način da se raskrinka neka laž, priča politička itd“, rekao je Stefanović.
Decenijama je Enver Mehmedbašić uređivao humorističke strane brojnih bh. listova. Ističe da je BiH, odnosno Sarajevo, uvijek imala vrhunske karikaturiste, od koji su neki bitno obilježili bivšu jugoslovensku scenu.
„Sarajevo je zaista bilo rasadnik talenata. Jedan od njih je bio Sabahudin Sabo Hodžić, koji je zajedno sa Pjerom Križanićem osnovao 'Jež'. Bio je jedan među prvim koji se između dva svjetska rata bavio karikaturom. Onda je došao Zuko Džumhur, inače bivši šampion duha. Zasigurno je doajen bio i Adi Mulabegović – najpopularniji karikaturista u bivšoj Jugoslaviji“, prisjeća se Mehmedbašić.
I rigorozni režimi, poput onog kakav je provodio bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević, nisu uspjeli ugasiti karikaturalnu formu. Pa neće ni digitalizacija, smatra ugledni beogradski karikaturista Predrag Koraksić.
„Za vreme Miloševića mnoge moje kolege su se obrukale. Ali, ja ziasta nisam prezao da uvek kažem ono što mislim. Nisam trpeo nikakvu cenzuru i radio sam u listovima koji su na neki način bili slobodni - mada je, recimo, pet listova za koje sam ja radio u toku moje karijere prestalo da izlazi pod pritiskom režima Miloševića, ali sam ja uvek našao neki list u kome sam mogao da kažem ono što mislim“, navodi Koraksić.
Iako se od ove umjetnosti danas veoma teško može zaraditi, postoji podmadak koji teži vratiti karikaturu na počasno mjesto, a jedna od njih je studentica Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu Nina Hadžić. Ona pojašnjava zašto se urednici listova danas radije odlučuju za fotografiju umjesto karikature.
„Milion puta je lakše sad uzeti fotografiju, izmanipulisati je u photoshopu i postaviti osobu u neku čudnu situaciju i mnogo jeftinije - to svako može da uradi ko imalo zna da se bakće oko photo shopa - nego sjesti i nacrtati osobu, da to izgleda kao ta osoba, i onda sve to preformulisati kroz novine i kroz čitav tekst popratni“, objašnjava Hadžić.
Enver Mehmedbašić: Humor je bio i uvijek će biti – i ne može to niko zaustaviti.
„Šta nam ostaje? Ostaje nam da nastupamo vani po festivalima kao što su radile moje kolege, i bogami odnose i nagrade itd“, kaže ugledni bh. karikaturista Alija Hafizović Haf .
Po struci humorista i vječiti optimista, Mehmedbašić vjeruje da će karikaturu ipak pronaći svoj put i neće nestati iz novinarstva.
„Humor je bio i uvijek će biti – i ne može to niko zaustaviti. Ali mislim da to niko ne radi ni namjerno, nego ljudima je svejedno postalo sve. Ne znam šta bih rekao - neko ravnodušje. Stanislaw Jerzy Lec je rekao: ’Pravi orlove lete i bez atmosfere.’ Prema tome, valjda će neki poletjeti“, rekao je Mehmedbašić.
