Dostupni linkovi

Ograničeno raspolaganje deviznim računom


Živite u državi Srbiji. Imate devizni račun, bilo kao privatna osoba ili kao privredni subjekt. Čak vas i ohrabruju da štedite u stranoj valuti. Ali ako upotrebljavate strani novac u zemlji čekaju vas prepreke.

Živite u državi Srbiji. Imate devizni račun, bilo kao privatna osoba ili kao privredni subjekt. Čak vas i ohrabruju da štedite u stranoj valuti. Ali ako upotrebljavate strani novac u zemlji čekaju vas prepreke. Milan Kovačević je ekonomista, ali se ni sam ne snalazi u ovoj rašomonijadi:

“Država je suverena i može svašta. Još uvek je zaprećena dugačka zatvorska kazna onom ko upotrebi strani novac u zemlji ali mi i dalje imamo priličnu količinu stranog novca u zemlji.”

Ako nekako i izbegnete zatvor zbog raskoraka između norme i stvarnosti o kojem ste upravo čuli, dejstvo sankcija vas čeka ako pomislite da možete, recimo, svom prijatelju, bračnom drugu ili rođaku sa svog deviznog računa poslati novac u inostranstvo. Ne možete, ma koliko glasno vikali da je to vaš novac i da država nema pravo da se meša u to kuda, kome, zašto, koliko i kako ćete ga slati.
I naš sledeći sagovornik, ekonomista Miroslav Prokopijević, podseća da ovakva nakazna regulativa bar od 5. oktobra 2000. godine nema šta da traži u srpskoj stvarnosti:

“To je ostatak iz Brozovog režima, ostatak socijalističke prakse, gde novac ulazi u zemlju lako ali izlazi jako teško – posebno za fizička lica. Dozvoljeno je, na žalost, samo za određene svrhe. Kada jednog dana dođe liberalizacija kapitalnih transakcija onda će doći liberalizacija i za fizička lica kada ćemo moći da iznosimo novac iz zemlje a da nas ne pretresaju kao kriminalce. Na granici nas pitaju koliko novca imamo, ali isto tako da se normalno šalje i transferiše bilo gde u svet.”

Iako nas sve naše vlade od 2000. godine uveravaju da živimo u sistemu tržišne ekonomije, neki važni stubovi titoizma, kao što se iz priloženog vidi, još su na delu. Zakonom o deviznom poslovanju država se i preduzećima i građanima umešala u život, onemogućujući im da slobodno raspolažu svojim novcem.
Još jednom Milan Kovačević:

“Nismo se nimalo pomerili u pravcu liberalizacije deviznog režima – ni preduzeće ne može slati novac u inostranstvo. Može kupiti strani novac za svaku svrhu samo kada ima neku već stvorenu obavezu pa onda dokumentovano za tu obavezu može dostaviti novac. Dakle, krajnje je restriktovano i u poslovnim transakcijama kada se može doznačivati u inostranstvo. Što se tiče građana, činjenica je da je kod nas ogromna količina stranog novca – to dokazuje što je 97 % ukupne štednje građana u bankama u devizama a samo 3 % u dinarima. Stanovništvo slabo prihvata dinare i to još više doprinosi tezi da je neophodno olabaviti deviznu kontrolu kako bi se lakše koristio strani novac unutar zemlje pošto ga već ima u takvoj količini. Mislim da bi se to delimično moglo podvesti pod kršenje ljudskih prava.”

Iako znamo, nije naodmet podsetiti kako je ova oblast uređena u zemljama slobodnog sveta:

“Imam britansko državljanstvo i živim ovde. Dakle, apsolutno mogu sa svog računa da prebacujem novac na bilo koji račun, bilo kog privatnog lica i bilo gde u svetu – to je vaš novac i imate pravo da raspolažete sa svojim novcem onako kako vam odgovara.”

Kada će građani Srbije steći prava kakva ima naša sagovornica sa britanskim državljanstvom? Ili, ekomomskim žargonom pitano: da li će se devizni režim u dogledno vreme liberalizovati? Ova pitanja ostaju bez odgovora, ali, uprkos tome, pouzdano se može odgovoriti da je vrli reformator bankarskog sistema Mlađan Dinkić spokojan. Njemu i njegovim naslednicima već sedam godina ne smeta ova titoistička ujdurma. A i zašto bi kad u predizbornim kampanjama mogu mahati velikim deviznim rezervama zemlje? Da li će se u nekom međuvremenu bar ombudsman ili narodni advokat, dosetiti da bi se ovako nešto moglo svrstati u eklatantno kršenje građanskih prava i sloboda – ostaje da se vidi.

XS
SM
MD
LG