Dostupni linkovi

Azilanti u Crnoj Gori: Čekajući prvi kolektivni centar


Azilanti u Podgorici
Azilanti u Podgorici
Dok u susjednoj Srbiji ovih dana imaju velikih problema kako i gdje da smjeste stotine azilanata, azilanti koji dolaze u Crnu Goru neće završiti na ulici i pored brojnih problema koje država ima da ih adekvatno prihvati.

U Crnoj Gori će u prvom kvartalu naredne godine, a ne kako je ranije bilo najavljivano do kraja ove godine, u Spužu nadomak Podgorice biti otvoren prvi Centar za azilante, koji će moći da smjesti 65 osoba.

Nadležni se nadaju da će kapacitet u dogledno vrijeme uvećati za još 40 mjesta.
No, već je evidentno da 100 mjesta za azilante u budućem centru neće biti dovoljno jer prema podacima državnih službi dešava se da u jednom danu u Crnu Goru dođe 50 azilanata, nekada i 90. Zadržavaju se po nekoliko dana. Neko je izračunao da su to desetine hiljada noćenja na mjestima gdje su smješteni.

Jedan od onih koji su sa državom potpisali ugovor o zbrinjavanju azilanata je Pavle Milić koji u svom objektu na Starom aerodromu u Podgorici nudi smještaj desetinama tražilaca azila, uglavnom sa sjevera Afrike.

Prema pisanju pojedinih medija, Milić je navodno prije dva dana najavio da će azilanti završiti na ulici ukoliko mu država ne plati 115 hiljada eura duga. No, Milić takve navode demantuje u za naš program kaže da iako država ima finansijskih problema on tim ljudima neće uskratiti smještaj i hranu:

,,Znam da država ima para da oni bi to meni platili. Nadam se sada do 15. decembra da će mi isplatiti ovaj drugi dio duga. Prvi dio su mi uplatili. Crna Gora nije tako moćna kao zapadne zemlje. Ljudi u našoj vladi nijesu neki nesoji koji neće da plate nego se nema para odakle bilo kome bilo što dati.”

Da u budžetu ipak nema dovoljno novca za smještaj i hranu za sve više azilanata u Crnoj Gori pokazuje i podatak da je za te namjene u 2013. godini izdvojeno 100 hiljada eura. Prosta računica pokazuje da državi treba oko 250 hiljada eura da podmiri godišnje obaveze koje je preuzela samo prema Pavlu Miliću.

Pavle Milić priznaje da ponekada nije lako brinuti o azilantima koji, kako kaže kao i drugi ljudi znaju da prave probleme na šta su se u nekoliko navrata žalili građani koji žive u blizini objekata gdje su azilanti smješteni:

,,Među tim azilantima ima mnogo dobrih ljudi ali ima i ljudi, nesretnika iz razloga što popiju i njima je dovoljno čaša ili dvije i da budu pijani i prave nerede. Njih 12 hiljada je do sada prošlo kroz Crnu Goru, a država je u velikim problemima zbog toga što je i veliki broj naših građana unesrećeno jer su im male plate i penzije. Crnu Goru jedna azilant košta najmanje 300 eura, kada se uzmu svi troškovi.”

Iako je bio raspoložen za razgovor na temu kako država trenutno rješava pitanje smještaja i hrane za tražioce azila, direktor Zavoda za zbrinjavanje izbjeglica Željko Šofranac nije za to dobio zeleno svijetlo od nadležnog ministarstva rada i socijalnog staranja.

Ipak, država Crna Gora nije usamljena u borbi da što adekvatnije odgovori na sve veći priliv stranih imigranata.

Evropska unija do sada je, zbog povećanog broja ilegalnih migranata, uložila oko million i po eura u sistem azila u Crnoj Gori i još 500.000 u izgradnju azilantskog centra u Spužu, kazao je šef jedinice za Crnu Goru u Generalnom direktoratu za proširenje Evropske komisije, Dirk Lange. On je nedavno obišao novoizgrađeni centar za smještaj azilanata u Spužu:

“Crna Gora je trenutno u situaciji da ima sve više tražilaca azila koji ovdje dolaze. Zbog tenzija u region Mediterana dolaze sve više ugrožene grupe, žene i djeca i zato je veoma neophodno da im se obezbijede adekvatni uslovi. Odgovarajući sistem azila je minimum standarda koje država članica EU treba da ispuni ako i zemlja koja nastoji da postane članica i to se vidi na osnovu našeg zakonodavstva.”
XS
SM
MD
LG