Denis Avdagić, politički i sigurnosni analitičar iz Zagreba, za ‘Zašto?’ komentariše posjetu hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Ankari gdje je, prema medijskim najavama, sa predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom razgovarala o BiH i promjeni njenog izbornog zakona, što je bila tema na 'Zašto?'.
- Ponos i sentiment
Ne ulazeći u istinitost ostavljanja BiH u amanet nekome tko ju nema pravo ni po čemu imati, danas toj priči mnogi ipak mogu puno "zahvaliti".
Najava kako će hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović s Redžepom Tajipom Erdoganom razgovarati o Bosni i Hercegovini pokazala je na najbolji način svu suludost kuhajućeg "bosanskog lonca".
Svi oni koji mašu turskom zastavom kad se igraju sportska natjecanja radi "nacionalnog ponosa" sada napokon mogu uzdignute glave šetati svojim bosanskim mahalama.
Priznat im je sentiment, i to međunarodno. ‘Rođakinja’ iz Hrvatske ide sa ‘vlasnikom’ pregovarati.
- Toplo predjelo
Nema potrebe sad reterirati i praviti se iznenađenim, to pravo ostaje samo onim nasljednicima koji nisu mahali crvenom zastavom, onom turskom da ne bude zabune.
Zajedništvo i multinacionalna želja za očuvanjem domovine zadnji puta se u BiH osjećala tek s početkom rata 1992.
Taj rat nije smio biti iznenađenje nakon prolivene krvi u Hrvatskoj, a ni nakon zlokobnih najava od kasnijeg haaškog uznika, Radovana Karadžića.
Vrijeme iznenađenja je prolazilo, a pogrdno prozivanje turcima nekima je s vremenom i godilo.
I eto, danas se i poslužuje, kao toplo predjelo.
- Vrijeme prolazi
Bosna i Hercegovina može opstati samo na dijalogu, između onih koji njenu sudbinu dijele, življenjem u njoj, bez obzira na nedaće.
Ali problemi se neće riješiti čekanjem, strateškim promišljanjem kako vrijeme radi u nečiju korist.
Tko svoje dvorište zapusti i u korov pusti ne treba se čuditi kad ga drugi počnu uređivati. A još manje se treba buniti kad ga drugi sređuje jer vlasnik sam neće.
Vrijeme ne radi za nikoga, ono samo prolazi.
A nasljednici oporučno, testamentom ili u amanet im ostavljeno često preprodaju ne mareći za emocije onih koji su gradili, a nikad do kraja izgradili.
