Vikend iza nas za studente u Americi, posebno u Parklandu u Floridi bio je trenutak istorije, piše glavna urednica časopisa Eagle Eye Rebeka Šnejd (Rebbecca Shneid) u tekstu o masovnom protestu protiv oružja i dodaje: taj dan smo čekali šest sedmica i konačno je svanuo. Mi smo pravili istoriju, a mi ćemo je i dokumentovati.
Autorka nastavlja riječima da joj na maršu nije trebalo mnogo vremena da shvati na koliko različitih načina je oružje uništilo živote Amerikanaca. To nije samo Parkland, gdje je 17 učenika ubijeno prošlog mjeseca, i to nisu samo masovne pucnjave.
The Guardian prenosi i detalje da je autorka teksta u gomili razgovarala s majkom koja je nosila transparent na kome je pisalo: "Ja sam preživjela oružano nasilje, moja kćerka nije". Rekla mi je da je bila zabrinuta zbog mentalnog zdravlja svog supruga i da je to pokušala da prijavi policiji. Ništa nije učinjeno. Dvije nedjelje kasnije, on je ubio njihovu ćerku. Čula sam za toliko priča sličnih ovoj, a svaka naredna mi je širila vidike i suočavala s realnošću u odnosu na prethodnu.
Šnejd prenosi i da je na maršu bilo ponizno, kao i uznemirujuće. Ali, što je najvažnije, to ju je ponovno podstaklo da bolje razumije važnost, a ne samo nužnost, ovog pokreta. Oružano nasilje posebno utječe na živote ljudi s drugačijom bojom kože. Naša dužnost je da im pomognemo da ispričaju svoje priče. Nadamo se da će marš pokazati jedinstvo zajednica koje pogađa oružano nasilje, ali i onih ljudi koji se mole da ne budu u situaciji u kojoj smo bili mi u Parklandu, kaže ona.
Na kraju, autorka poručuje da će se u ponedeljak vratiti u Parkland, da će nastaviti da ide na časove i treninge, a nastaviće i da piše u novinama. "Ja ću nastaviti da se borim, kao i drugi. Mi ćemo to jasno reći. Imamo svoje mišljenje. Tražimo promjenu i ne idemo nigdje," decidna je Šnejd.
Nikad više
Kao i većina američkih medija i The Washington Post piše kako se stotine hiljada demonstranata okupilo u glavnom gradu i ostalim gradovima širom zemlje, kako bi podržalo akciju protiv oružanog nasilja što je jasno pokazalo snagu političkog pokreta koji su predvodili preživjeli u školskom masakru u Parklandu.
U organizaciji učenika iz srednje škole Marjory Stoneman Douglas u Parklandu, u kojoj je ubijeno 17 učenika prošlog mjeseca, Marš za naše živote pokazao je strastvene tinejdžere koji su pozvali Kongres da donese strožije zakone o kontroli oružja.
Glavni marš u Washingtonu, bio je spoj političkog aktivizma, poznatih ličnosti i iskrenih emocija tinejdžera koji su se suočili s gubitkom prijatelja i voljenih. Njihova nedvosmislena poruka zakonodavcima bila je: Ignorisanje školskih pucnjava i svakodnevnog nasilja oružjem neće više biti tolerisano, piše ovaj list
"Za vođe, skeptike i cinike koji su nam rekli da sjednemo, molimo i čekamo na red: Dobrodošli u revoluciju", rekao je Kameron Kaski (Cameron Kasky), učenik Stoneman Douglas škole u obraćanju gomili koja se protezala najmanje 10 blokova Pennsylvania avenijom. "Ili predstavljajte ljude ili odlazite. Zalažite se za nas ili nas se pazite. Glasači dolaze."
Mature, a ne sahrane
Za mnoge mlade ljude, Washingtonski skup bio je njihov prvi protestni čin i početak političkog buđenja, ocjena je The New York Timesa. Ali to buđenje može biti grubo – zakonodavci iz Kongresa u velikoj mjeri zanemarili su njihove zahtjeve za promjenama pokrenute na televiziji i društvenim mrežama u proteklih pet sedmica od pucnjave u Parklandu.
Poruke kroz glasne govore, emotivne uzvike, ručno ispisane transparente pokazale su ljutite primjedbe Nacionalnom udruženju za oružje te političarima koji su zanemarivali zakon o oružju već decenijama. Jedan od transparenata u Washingtonu nosio je poruku "Mature, a ne sahrane!", drugi u Njujorku imao je poruku: "Trebalo bi da učim, a ne da protestujem". Dok su marširale, gomile u Čikagu su uzvikivale, "Strahu nema mjesta u našim školama", piše The New York Times.
Amerikanci koji žive u inostranstvu širom svijeta okupili su se u čast onih koji su umrli u školskim pucnjavama i kako bi ponovili poziv za kontrolu oružja.
Demonstranti u Rimu ispunili su pločnik preko puta američke ambasade, skandirajući "Hej, ho ho, N.R.A. morati otići " i mašući transparentima s porukom "Oružje nije zabavno " te "Da li sam ja sljedeći?" Mnoge od ovih poruka napravili su srednjoškolci međunarodne škole.
Oko 150 do 200 ljudi u Berlinu okupilo se u znak solidarnosti ispred Brandenburške kapije, samo nekoliko koraka od američke ambasade. Na nekim od transparenata koje su nosili pisalo je: "Ruke (oružje) su za grljenje", "Meci nisu školski pribor" i "Waffeln statt Waffen" (vafli umjesto oružja).
Možemo zaustaviti oružano nasilje
Bili su prkosni, bijesni i odlučni. I imali su veliku poruku za zakonodavce u Washingtonu: Dosta oružja, tako CNN opisuje mlade okupljene na protestima proteklog vikenda .
Među onima koji su se obratili okupljenim masama širom Amerike našla se i unuka Martina Lutera Kinga (Martin Luther King), kojoj je tek devet godina.
Nedaleko od mjesta gdje je njen legendarni djed poručio svijetu kako je sanjao da će njegova djeca biti ocijenjena prema zaslugama, a ne prema boji kože, devetogodišnja aktivistica Jolanda Rene King (Yolanda Renee King) je poručila gomili okupljenoj u Washingtonu da ona sanja "svijet bez oružja i tačka".
I bivši američki predsjednik Barak Obama (Barack Obama), koji ima kćer u školi u Vašingtonu, napisao je na Twitteru tinejdžerima kako su njega i njegovu suprugu inspirisali. "Vodite nas naprijed", napisao je.
Nije iznenađujuće što su ostali političari bili željni da podijele svoje misli. No, ne i predstavnici Nacionalnog udruženja za oružje, piše CNN.
Skupovi podrške održani su i u prijestolnici Japana gdje su okupljeni držali plakate sa ispisanim imenima stradalih. Također podrška je pružena i u Brisbaneu u Australiji, Kopenhagenu u Danskoj, zatim Madridu, Parizu...
Brojne poznate ličnosti mogle su se vidjeti na protestima, a u New Yorku i muzičar Pol Mekartni (Paul McCartney) u majici s natpisom "We can end gun violence" (Možemo zaustaviti oružano nasilje).
Jedan od mojih najboljih prijatelja ubijen je iz pištolja nedaleko odavde, tako da je ovaj marš za mene emotivan i važan, rekao je on, misleći na Džona Lenona (John Lennon). Mekartni je bio jedan od nekoliko poznatih ličnosti koje su nastupale ili govorile na skupovima tokom vikenda.