Trideset tri godine nakon što je preživio zatočeništvo u logorima u Derventi, Drago Knežević ponovo je svjedočio o događajima iz 1992. godine.
Ovaj put satima su ga saslušavali istražitelji iz Sjedinjenih Američkih Država, koji su sredinom jula stigli u Bosnu i Hercegovinu kako bi prikupili informacije u mogućoj istrazi ratnih zločina počinjenih u Derventi i osoba za koje se vjeruje da danas žive u SAD-u.
Tokom saslušanja, kaže Knežević, naslutio je ko bi mogao biti predmet interesa američkih istražitelja, ali zbog istrage ne želi iznositi više pojedinosti.
"Ja sam bio njegov 'pacijent'", kaže Knežević za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Na pitanje šta pod tim misli, odgovara da je riječ o čovjeku koji ga je, kako tvrdi, tokom zatočeništva tukao i zlostavljao.
"Tukao me i maltretirao. Davao mi je pištolj da se ubijem i govorio: 'Sad ti je svejedno, gotovo je'", prisjeća se Knežević.
U logorima bivšeg Doma JNA u Derventi, na sjeveru BiH, Knežević kaže da je proveo dva najgora mjeseca svog života, nakon čega je još 15 dana bio zatočen u Slavonskom Brodu.
"Došao sam do takvog psihičkog stanja da sam se molio Bogu za smrt. Nisam više mogao izdržati batine", kaže Knežević.
Kako je došlo do suradnje BiH i SAD?
Dolazak američkih istražitelja organiziran je u suradnji s pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine.
Prema riječima Kneževića, dvojica inspektora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uručila su pozive osmorici bivših logoraša da daju iskaze američkim istražiteljima.
Kaže da su istražitelji tokom višesatnih razgovora prolazili kroz izjave koje su bivši logoraši ranije dali Tužiteljstvu BiH te od svjedoka tražili dodatna pojašnjenja i detalje o potencijalnim osumnjičenima.
"Pitali su me čak i da opišem kakve je čizme nosio neko u logoru. Toliko su detaljni", kaže Knežević.
Navodi da je razgovor s prvim svjedokom trajao oko dva i po sata, nakon čega je i sam dao iskaz.
"Radi se o njih šestoro iz Amerike i dva inspektora iz SIPA-e", kaže Knežević.
Radio Slobodna Evropa zatražio je komentar od Ministarstva pravde Sjedinjenih Američkih Država, koje nije željelo potvrditi niti demantirati postojanje istrage.
Tužiteljstvo BiH pozdravlja aktivnosti SAD-a
Iz Tužiteljstva BiH za RSE su potvrdili da godinama surađuju s američkim pravosudnim institucijama na predmetima ratnih zločina koji se odnose na osobe koje su nakon rata nastavile živjeti u Sjedinjenim Državama.
"Tužiteljstvo BiH pozdravlja aktivnosti kolega iz SAD u radu na predmetima povezanim s ratnim zločinima. Tužiteljstvo BiH ima dobru komunikaciju i saradnju s tužilačkim i pravosudnim institucijama SAD, naročito u pogledu istraga povezanih s osobama koje su nakon rata nastavile život u SAD, njihovom otkrivanju i procesuiranju, kao i ekstradiciji pravosudnim organima BiH", naveli su iz Tužilaštva BiH.
Dodali su da, s obzirom na to da je riječ o predmetima koje vodi američko pravosuđe, ne mogu iznositi više informacija.
Posjeta američkih istražitelja dolazi u vrijeme kada Tužiteljstvo BiH i dalje vodi veliki broj predmeta ratnih zločina.
Prema podacima iz Izvještaja Tužiteljstva za 2025., na kraju godine bila su otvorena 162 predmeta protiv poznatih osumnjičenih, koji obuhvataju više od 2.000 osoba, uz stotine predmeta u kojima počinioci još nisu utvrđeni.
Izručenje iz SAD i presude u BiH
Iako Ministarstvo pravde SAD-a nije željelo potvrditi da vodi konkretnu istragu u vezi sa zločinima u Derventi, američke vlasti godinama istražuju osobe osumnjičene za ratne zločine koje su nakon rata tamo emigrirale.
U slučajevima kada utvrde da je neko prilikom podnošenja zahtjeva za vizu, stalni boravak ili američko državljanstvo prikrio učešće u ratnim zločinima ili dao lažne podatke o svojoj ratnoj prošlosti, protiv tih osoba mogu biti pokrenuti postupci za oduzimanje državljanstva, deportaciju ili izručenje zemlji koja vodi ili tek treba voditi krivični postupak.
Među najpoznatijim primjerima te suradnje, kad je riječ o ratnim zločinima u Derventi, je Azra Bašić, bivša pripadnica Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koja je 2011. uhapšena u saveznoj državi Kentucky, nakon čega je izručena Bosni i Hercegovini.
Sud BiH ju je 2016. osudio na 14 godina zatvora zbog ratnih zločina nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima u Derventi.
Iz SAD-a je BiH izručen i Almaz Nezirović, bivši pripadnik HVO-a, koji je 2020. pravosnažno osuđen na dvije godine zatvora zbog zločina nad ratnim zarobljenicima u Derventi.
Drago Knežević je jedan od stotina osoba koje su bile zatočene u logorima Dom JNA i Rabić u Derventi, u kojima su, prema pravosnažnim presudama Suda BiH, tokom 1992. godine nezakonito zatvarani, premlaćivani i zlostavljani civili i ratni zarobljenici, uglavnom srpske nacionalnosti.
Njegovo svjedočenje pred američkim istražiteljima nije prvo. Tokom protekle tri decenije više puta je svjedočio u predmetima koji se odnose na Derventu, nekoliko puta pred državnim tužiteljstvom ali pred Okružnim sudom u Doboju.
Šta se događalo u Derventi?
U proljeće 1992. godine Derventa je bila poprište borbi između snaga Jugoslovenske narodne armije (JNA) i srpskih vojnih formacija s jedne strane, te Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i jedinica Hrvatske vojske (HV), s druge strane.
Tokom proljeća i ljeta 1992. godine stotine civila, uglavnom srpske nacionalnosti, bile su zatvorene u objektima bivšeg Doma JNA, hangaru Rabić i drugim improviziranim zatočeničkim objektima.
U više pravosnažnih presuda Sud BiH utvrdio je da su zatočenici u tim objektima bili izloženi premlaćivanju, mučenju, ponižavanju, prisilnom radu i drugim oblicima nečovječnog postupanja.
Neki od njih nisu preživjeli zatočeništvo, dok su mnogi, poput Draga Kneževića, godinama nakon rata svjedočili o fizičkim i psihološkim posljedicama koje su pretrpjeli.
Za dio zločina počinjenih u Derventi pred Sudom BiH donesene su pravosnažne osuđujuće presude, dok se pojedini postupci pred ovim kao i Okružnom sudom u Doboju još uvijek vode.
Logori u kojima je proveo dva mjeseca
Prisjećajući se dana kada je zarobljen, Knežević kaže da je tek po ulasku u bivši Dom JNA shvatio da se možda neće izvući živ.
"Kad su me zarobili i doveli u bivši Dom JNA, tada sam prvi put vidio slovo 'U' na kapi jednog stražara. Ja nisam ni znao šta su ustaše dotad. Do tog trenutka imao sam strah.
Kad sam to vidio, pomislio sam: 'E, sad sam vidio smrt'. Tada sam izgubio svaki strah. Rekao sam sebi: Gotovo je."
Kaže da su već prve noći počela ispitivanja i premlaćivanja.
Prije zarobljavanja desetak dana skrivao se u podrumu kuće prijatelja Ibre, Bošnjaka s kojim je prije rata radio, koji ga je hranio i pomagao mu, vjerujući da će uspjeti pobjeći.
Kada se poslije predao drugom poznaniku za kojeg je mislio da će mu pomoći, završio je u logoru.
Nakon dva mjeseca provedena u logorima u Derventi, prebačen je u Slavonski Brod, gdje je, kako tvrdi, nastavljeno zlostavljanje.
"Polomili su mi rebra. Kad sam kasnije otišao ljekaru, rekao mi je da su mi rebra probila plućnu maramicu", prisjeća se Knežević.
Razmijenjen je tek nakon više neuspjelih pokušaja razmjene zarobljenika.
"Prvih petnaest dana nakon razmjene nisam vjerovao da sam slobodan. Sve sam mislio da me neko ganja i progoni. Nisam mogao spavati. I danas sanjam da me gone i ponovo zarobljavaju. Probudim se i sav se tresem. Mnogi logoraši nisu dugo živjeli poslije rata", prisjeća se Knežević.
Ipak, kaže, povratak kući, pamti jednako jasno kao i dane provedene u logoru.
"Kad sam stigao kući, bilo je pred zoru. Djeca su me pogledala i nisu smjela prići, tako sam ja izgledao od batina. Sin je tada bio prvačić, a kćerka je imala tri ili četiri godine. Tek kasnije su shvatili da sam se vratio", prisjeća se Knežević.
'Ne možemo kroz zločince gledati cijeli jedan narod'
Više od tri decenije nakon rata, Knežević kaže da se neke rane nikada ne zatvore.
Dolazak američkih istražitelja prvi put nakon dugo vremena dao mu je osjećaj da njegovo svjedočenje možda još uvijek može imati smisla i da će dočekati pravdu.
"Bilo je zločina i ja govorim o onome što se dogodilo u Derventi. Ali ne možemo kroz ove zlikovce gledati cijeli jedan narod. Nije sav narod takav. Ko je njega tjerao da to radi? Nije ga niko tjerao. Neka odgovara za ono što je radio", kaže Knežević.
Dok čeka hoće li istraga dovesti do izručenja iz SAD i mogućih optužnica, kaže da od pravde očekuje samo da "oni koji su to radili, gdje god danas bili, konačno odgovaraju".