Istaknuti bjeloruski borac za ljudska prava i dobitnik Nobelove nagrade Ales Byalyatski znao je da će to doći. Njegove aktivističke kolege bile su uznemiravane i hapšene. Samo nije znao kada.
U julu 2021. taj dan je stigao za osnivača i dugogodišnjeg čelnika Centra za ljudska prava Vyasna (Proljeće), kada je uhapšen usred neviđene represije koja je uslijedila nakon masovnih protesta protiv spornih predsjedničkih izbora 2020. godine, za koje mnogi u Bjelorusiji i inostranstvu tvrde da su bili namješteni.
"Tada smo razgovarali o napuštanju Bjelorusije", rekao je Byalyatski za Bjeloruski servis RSE nekoliko dana nakon što je konačno pušten iz bjeloruskog zatvora 13. decembra u okviru dogovora kojim su posredovale SAD, a kojim je ukupno 123 zatvorenika oslobođeno iz pritvora autoritarnog vladara Aleksandra Lukashenka.
"Ali osjećao sam da bi, kao čelnik organizacije koja je već bila pod represijom, bilo pogrešno pobjeći. Naši volonteri su završavali u zatvoru, naše kolege bile su meta. Morali smo ostati i zajedno primiti udarac."
Aktivista za ljudska prava od 63 godine opisao je svoje pritvoreništvo – koje je trajalo oko četiri i po godine – kao ličnu patnju, ali i nastavak svog životnog rada: svjedočenje represiji. Byalyatski je rekao da je bio mentalno spreman za hapšenje. Pošto je ranije služio kaznu u pritvorskom centru u Minsku 2011. godine, njegov povratak u zatvor osjećao se kao ono što je nazvao "deja vu".
Ono što nije očekivao bila je dužina zatvorske kazne. Osuđen je na 10 godina.
Prema Byalyatskiju, produženi pritvor bio je pod uticajem vanjskih događaja, posebno ruske invazije na Ukrajinu u punom obimu krajem februara 2022.
Ta invazija je djelimično pokrenuta s teritorije Bjelorusije i gurnula unutrašnju represiju u Bjelorusiji izvan međunarodnog fokusa, što je režimu omogućilo da dodatno pooštri svoje metode, rekao je Byalyatski.
"Postali smo taoci", rekao je. "Politički zatvorenici u Bjelorusiji nisu obični zatvorenici. Mi smo bliži ratnim zarobljenicima."
Kontinuitet u zatočeništvu
Byalyatski je naglasio da je rukovodstvo Vyasne očekivalo hapšenja i pripremilo se za kontinuitet.
Mlađi članovi osoblja preselili su se u inostranstvo i odmah nastavili rad, otvarajući prvu kancelariju organizacije u inostranstvu u litvanskoj prijestolnici Vilniusu. Dok su zatvoreni aktivisti za ljudska prava bili spriječeni da djeluju na tradicionalan način, rekao je da je njihovo zatočeništvo samo po sebi postalo oblik svjedočenja.
"Prisutnost aktivista za ljudska prava i novinara u zatvoru je najjasniji pokazatelj da demokratija tamo više ne postoji", rekao je. "Naše zatvaranje pokazalo je pravo stanje Bjelorusije."
Byalyatski je povukao paralele s represijom bjeloruskih intelektualaca iz Staljinove ere 1920-ih i 1930-ih, naglašavajući da se historija "zatvorila u puni krug", iako se današnji uslovi razlikuju od onih prije jednog stoljeća.
Nobelova nagrada za mir iza rešetaka
Byalyatski je pregledavao materijale u svom krivičnom predmetu kada je saznao da mu je zajednički dodijeljena Nobelova nagrada za mir 2022. godine, zajedno s ruskom organizacijom za ljudska prava Memorial i ukrajinskim Centrom za građanske slobode. Vijest mu je prvi spomenuo kolega zatvorenik u hodniku, a kasnije je to potvrdio njegov advokat.
"Bio sam šokiran", rekao je. "Nikada nisam razmišljao o Nobelovoj nagradi. Ali odmah sam shvatio da to nije lično priznanje."
Nagradu je opisao kao simbolično priznanje bjeloruskog protestnog pokreta i aktivista za ljudska prava u Bjelorusiji, Rusiji i Ukrajini. Poput ranijih nagrada dodijeljenih ličnostima poput Andreja Saharova, Byalyatski je rekao da Nobelova nagrada ističe sistemske povrede, a ne individualna postignuća.
Među zatvorenicima, vijest je dočekana s tihim poštovanjem.
"Zamislite da gledate televizijske debate o tome da li neko poput Donalda Trumpa može osvojiti Nobelovu nagradu za mir, dok pored vas na zatvorskoj klupi sjedi dobitnik Nobelove nagrade", rekao je. "Bilo je nadrealno."
Zatvorske vlasti, međutim, nisu ga tretirale drugačije. Rekao je da je bio izložen rutinskom ponižavanju, pretresima i disciplinskim kaznama – ukupno 23 – zbog sitnih prekršaja poput neispeglanih cipela ili propuštanja pozdrava službeniku.
"Po izlasku, oduzeli su mi sve", rekao je Byalyatski. "Moja pisma, moj dnevnik, više od 300 stranica bilješki i memoara. Sve uništeno."
Teški zatvorski uslovi
Iako je rekao da nije bio fizički mučen, Byalyatski je opisao uslove koje smatra nehumanim: dugotrajnu izolaciju, hladne ćelije, uskraćivanje sna i kaznene ćelije u kojima su zatvorenici bili prisiljeni stajati satima.
"Ovo je sovjetski sistem osmišljen da slomi ljude", rekao je. "Primjenjuje se na sve zatvorenike, ali politički zatvorenici su meta posebne okrutnosti."
"Više od 1.000 političkih zatvorenika i dalje je iza rešetaka", dodao je Byalyatski. "Ovaj sistem pušta neke, a hapsi druge. To je beskonačno, za sada."
Uprkos svom iskušenju, Byalyatski ostaje oprezno optimističan. Vjeruje da represija ne može ugasiti zahtjev bjeloruskog društva za dostojanstvom i pravdom.
"Jedina stvar koja još uvijek funkcioniše u Bjelorusiji su ljudi", rekao je.
"Ovo je mračno razdoblje, ali je i razdoblje otpora."