Dostupni linkovi

Ahenski sporazum i slabosti francusko-njemačke osovine


Emmanuel Macron i Angela Merkel prilikom potpisivanja sporazuma u Ahenu, 22. januar 2019.
Emmanuel Macron i Angela Merkel prilikom potpisivanja sporazuma u Ahenu, 22. januar 2019.

Briselski blog Rikarda Jozwiaka, prevela Biljana Jovićević

Ahenski sporazum koji su u utorak (22. januar) potpisali njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron, liči na obnavljanje bračnih zavjeta ostarjelog evropskog para između kojeg je ostalo malo ljubavi i nema eksplicitnog obećanja seksa.

To je zapravo i trebao biti događaj koji će nositi više simbolizma nego supstance sa sobom.

Ahen je bio prijestonica starog Šarlemanjskog carstva, prastarog franačkog carstva koje je obuhvatalo današnje teritorije Francuske i Njemačke, kao i većinu teritorija još četiri današnje članice EU: Belgiju, Italiju, Luksemburg i Holandiju.

Novi Sporazum stiže tačno na 56-tu godišnjicu nakon što je Jelisejski sporazum institucionalizovao franko-germansko partnerstvo, koje je bilo pokretačka snaga evropskih integracija decenijama unazad.

Novi sporazum je zazvonio na alarm u drugim evropskim državama. Političari u nekim manjim članicama Evropske unije iskazali su strah da bi potpisivanje sporazuma moglo utrijeti put za jačanje osovine Pariz-Berlin, koja će unaprijed određivati svaku odluku donesenu u Briselu nakon što, nekada treća po veličini članica EU, Velika Britanija, izađe iz bloka.

Jozwiak: Istina je da franko-germanski motor popušta i postoji nekoliko razloga za to
Jozwiak: Istina je da franko-germanski motor popušta i postoji nekoliko razloga za to

Međutim, strahovi od super dominantnog EU para koji će ispaljivati sve hice su prenaduvani. Francuska će teško dobiti blanco odobrenje Njemačke da obnovi svoju izgubljenu veličinu, niti će Pariz vratiti Alzas i Lorenu svojim prethodnim gospodarima u Berlin, kao što je to tvrdila Macronova rivalka, ekstremna desničarka, Marine Le Pen.

Istina je da franko-germanski motor popušta i postoji nekoliko razloga za to, a najočigledniji je da Evropska zajednica iz 1963. godine nije Evropska unija iz 2019.

Francuska i Njemačka imaju tek oko 30 posto populacije EU. U Evropskom savjetu, koji je najvažnija EU institucija za donošenje odluka u Briselu, sistem glasanja "duple većine" zahtijeva najmanje 16 država, koje takođe moraju da predstavljaju 65 posto populacije evropskog bloka.

Njemačka i Francuska jednostavno moraju da sarađuju sa drugima kako sada, tako i ubuduće. Osim toga, jednoglasnost se zahtijeva u velikom broju slučajeva, a države uvijek teže da imaju što je moguće više podrške drugih uz sebe za svaku odluku, da ne bi previše načinjali sopstveni suverenitet.

Dokument na 16 stranica, koji je potpisan 22. januara je otužno slabašan. On uključuje produbljivanje prekograničnih veza po pitanju obrazovanja i zdravstvene zaštite, obavezivanje na usklađivanje ekonomskih i politika zapošljavanja, te "građanski fond" koji će podržati partnerstvo gradova i prekograničnih inicijativa, kao što su bilingvalni vrtići i drugi oblici dječje njege i javne transportne veze. Tu je takođe prijedlog za uspostavljanje i prekograničnih skupština koje će se sastajati dva puta godišnje ali bez mogućnosti donošenja odluka, kao i franko-germansko odbrambeno i bezbjednosno vijeće za koje se Merkel nada da može kreirati "zajedničku vojnu kulturu" koja će "doprinijeti stvaranju evropske armije".

To je maksimum koji se mogao izvući. Odlepršali su istinski euro-federalistički (i francuski) snovi o velikom budžetu eurozone, ministru finansija eurozone, jačem evropskom parlamentu i punoj bankarskoj uniji. Umjesto toga imate maglovit manifest dvoje sve slabijih političara pred kojima su teški i mučni izazovi.

Sa protestima Žutih prsluka u Francuskoj, Macron je izgubio reformistički oreol i sve više izgleda da će biti predsjednik u samo jednom mandatu. Pred Merkel koja je već na pola puta ka odlasku, predstoje teški lokalni izbori kasnije ove godine. Osim toga, političke partije i kancelarke i francuskog predsjednika, po svemu sudeći zure u poniženje na predstojećim izborima za evropski parlament za četiri mjeseca.

Tako će francusko-njemački par služiti kao vojnici u 2019., vjerovatno bez Britanaca, suočeni sa još jačim nacionalizmom i kod kuće i u drugim dijelovima EU, jednako kao i bodljikavom Višegradskom četvorkom, peckajućom Nordijsko-baltičkom osovinom i nepredvidljivim Mediteranskim klubom pokušavajući da iskuju neku vrstu EU konsenzusa dok potiho maštaju o raskalašenim 60-im prošlog vijeka.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG