Dostupni linkovi

Čulić: Hebrangova kandidatura vodi mraku devedesetih


Marinko Čulić
Andrija Hebrang ipak će biti kandidat HDZ-a na predsjedničkim izborima početkom iduće godine.

Tako je jučer čvrsto odlučio prošireni vrh stranke, očito ne shvaćajući koliko time odaje da je zapravo vrlo rovit i dezorijentiran. Hebrang je, naime, određen za predsjedničkog kandidata još prije nekoliko tjedana, odmah nakon Sanaderovog iznenadnog bijega iz politike, ali, evo, tu je odluku, još jednom trebalo donijeti.

Razlog je je u jednom malom, u osnovi banalnom novinskom "spinu", koji se, međutim, odmah pretvorio u silno uzbudljiv politički triler.

Sanaderu blizak Jutarnji list objavio je, naime, prije nekoliko dana da HDZ navodno odustaje od suviše rigidnog Hebranga, ocjenjujući da taj pretjerano usukani desničar i najtvrđi tuđmanovac i vrhu hrvatske vlasti po svemu sudeći ne može ni u drugi izborni krug.

Zato je, opet navodno, izbor pao na sanaderovski komunikativnog, iako po koruptivnom životopisu barem jednako kompromitiranog poduzetnika Nadana Vidoševića. Vrlo brzo otkrilo se da je tu informaciju pustio podzemnim kanalima u kojima se uvijek sjajno snalazio Vladimir Šeks, neformalno prvi čovjek HDZ-a nakon Sanaderovog dezerterstva iz visoke politike.

Namjera mu je po svemu sudeći bila ne samo maknuti Hebranga, nego i samog Vidoševića, koji se previše udaljio od kompromitiranog HDZ-a da bi ga ovaj sada prihvatio kao svog kandidata. Osim toga, ima određenu popularnost u javnosti i čak bi, vrag bi ga znao, još mogao i pobjediti na izborima, a to Šeksu ne odgovara.

Po mišljenju hrvatskih "kremljologa", on zapravo lobira za Sanaderov povratak, ali je u tome, evo, doživio prvi poraz.

Vrh HDZ-a nije, kako se čuje, sklon povratku Sanadera, ako ništa zato što je njegovo dezerterstvo na vrhuncu krize vrlo loše primljeno u javnosti, ali i zato što su se njegova obećanja o brzom ulasku u Evropsku Uniju očito svima popela na glavu.

I tako se vraćamo na početak ovog teksta. Da bi novo vodstvo HDZ-a izbjeglo blamažu da mu novine biraju predsjedničkog kandidata i da se ne bi pomislilo kako je već na početku izgubilo glavu, Hebrang je praktički po drugi put kandidiran za predsjedničke izbore.

Da bi se eskiviralo jednu zbrku, upalo se, dakle, u drugu i sada je jasno da se vrh HDZ-a ljulja kao šiba na vodi. Očito mu nedostaje Sanader, koji je znao zbiti stranku i oko proevropskih ciljeva bez obzira što taj vrh nije bio ni politički ni emotivno pripremljen za njih.

Ali, kako njegov povratak praktički nije moguć, a stranka evidentno puca po šavovima, taj vrh se odlučio skloniti u luku koju dobro poznaje i u kojoj se najsigurnije osjeća.

To je vratiti se korjenima, kada je HDZ bio stožer hrvatske desnice i kada se nije previše skrivao iza napirlitanih evropskih fraza. Dakako da su to s njegovih usana smjesta pročitali oni koji su u tome uvijek bili znalci bez premca.

Hrvatska televizija reprizirala je prije nekoliko dana jedan stari koncert, ako je riječ koncert ovdje umjesno koristiti, Marka Perkovića Thompsona.

On sam zatim se okuražio izjaviti da je njemu dosta terora kojeg posljednjih godina trpi i sada mijenja ploču. Ubuduće će opet svoje nastupe započinjati ustaškim pozdravom Za dom spremni, jer po njemu Hrvatska nije nastala na nikakvom antifašizmu, kako tvrde "izdajnici" Stipe Mesić i Damir Kajin. Ove riječi ustaškog trubadura iz Čavoglava nimalo ne treba potcjeniti.

Thompson je neosporni politički trendseter u Hrvatskoj, koji ima veliki utjecaj posebno na mlađu publiku, iako nije baš neka herojčina koja bi se previše zamjerila političkim autoritetima. Sanader, a pogotovo Tuđman, nisu mu dozvoljavali da se razmaše u nacionalnu ikonu – jer tko je za to bio pozvaniji od njih – pa je, paradoksalno, svoje najzvjezdanije trenutke doživio pod plašljivim Račanom.

Tek sada prvi put imamo situaciju da HDZ otvoreno koketira s ovim samodeklariranim fašistom, što svakako ne sluti na dobro. Jer, ako HDZ za predsjedničkog kandidata bira thompsonovskog Hebranga, a za glavnog narodnog zabavljača hebrangovskog Thompsona, tu su svi putokazi okrenuti prema najcrnjem mraku devedesetih. Ali, to je još i više simptom izgubljenosti HDZ-a, koji glavinja vjerojatno u istoj ili i većoj krizi nego nakon Tuđmanove smrti.

Tada je upalilo da se umjesto tvrdog Tuđmana ubaci u igru proevropskog Sanadera, pa makar to proevropski trebalo posebno u posljednje vrijeme stavljati u znakove navoda. Ali, sada kada nema ni jednog ni drugog, stranka jednostavno više ne zna što bi i kamo bi sa sobom. Na kraju se opredjelila za Hebranga, valjda zato što biografski sliči na malog Tuđmana, ali joj očito ni samoj nije jasno je li to dobro ili loše.

Pogledajte komentare (5)

Ovaj forum je zaključen
XS
SM
MD
LG