Opozicijske stranke – iako nemaju potrebnu većinu glasova - zatražit će da se u Saboru glasa o povjerenju aktualnoj HDZ-ovoj Vladi premijerke Jadranke Kosor.
I dok jedni kažu da je ova inicijativa opravdana, jer otvara dodatni prostor za artikuliranje vlastitih stavova, drugi procjenjuju da se radi o još jednom brzopletom potezu Socijaldemokratske partije i njenog predsjednika Zorana Milanovića.
Inicijativa najsnažnije hrvatske oporbene stranke – socijaldemokrata – da se u Saboru glasa o povjerenju vladi Jadranke Kosor dobila je punu potporu ostalih oporbenih stranaka koje zajedno sa socijaldemokratima čine tzv. „kukuriku koaliciju“ – Hrvatske narodne stranke i Istarskog demokratskog sabora.
Premijerka Hrvatske Jadranka Kosor
Je li moguće da oporba skupi dovoljno ruku za izglasavanje nepovjerenja, i kolika je politička težina ove inicijative?
„Ovakva inicijativa nije ništa neobično, pa čak ni onda kada nema potrebnu većinu, odnosno nema mogućnosti da bude realizirana,“ kaže za naš radio profesor predmeta „Politički sustav Hrvatske“ na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Ivan Grdešić.
„Ali on se zbog toga i ne donosi. Taj zahtjev prije svega ima funkciju mobilizacije kritike protiv Vlade, jer otvara platformu unutar parlamenta, u medijima, u javnom prostoru – rasprave o tome zašto ovu Vladu treba smijeniti i zašto je rušiti prije izbora. Dakle, tu je važno pitanje neuspjeha ove Vlade, kada se postavlja pitanje njezinog preuranjenog odlaska, i to na taj način.“
Kod ovog parlamentarnog mehanizma ne radi se nužno o tome da Vlada bude smijenjena, podsjeća profesor Grdešić:
„Nego je riječ o tome da se povećava pritisak na Vladu, i onda je to – da tako kažem – oporbi strateški cilj: simbolički, politički, medijski i ostalo.“
Sanaderova uloga
Profesor političke filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i politički analitičar Žarko Puhovski ovu inicijativi oporbenih socijaldemokrata vidi kao brzopletu i nedovoljno promišljenu.
„Po mom sudu, radi se o jednoj dosta čestoj bolesti, pogotovo kod mlađih političara, koja se latinski zove ejaculatio praecox. Oni naprosto ne mogu dočekati da se dogodi ono što oni misle da im pripada. A ako tako nastave, dogodit će se isto ono što se desilo na parlamentarnim izborima 2007. godine kada su svi – pa i oni sami – očekivali pobjedu, ali na kraju nije uspjelo, jer su previše to očekivali, a premalo činili.“
Ako oporba i sakupi dovoljno glasova i izglasa nepovjerenje Vladi, izbori bi bili za katolički Božić, što bi za njih bilo loše, upozorava profesor Puhovski:
„Izbori za Božić bi gotovo sigurno iz niza dobro poznatih razloga više odgovarali HDZ-u nego oporbi, jer se za Božić malo više sluša svećenstvo nego u ostalim dijelovima godine. A mislim da bi svećenstvo i dalje imalo dosta jasan stav o tome gdje im je osnovna lojalnost.“
Iako je unisoni stav oporbe – „nikako sa Sanaderom“, on će do tada već biti u Saboru i glas njega i mogućih “spavača“ koji bi iz HDZ-a prešli k njemu može biti presudan:
„Naprosto je djetinjasta priča koja glasi: 'Mi ne želimo Sanaderov glas!', jer se glasovi zbrajaju! Koliko ih bude – bude i ne možete reći – ove glasove hoću, a ove neću! Prema tome, oporba bi ostala pod velikim pritiskom prigovora da je eventualno oborila Vladu zahvaljujući Sanaderovom glasu, jer bez Sanadera oni nemaju većinu!“
A ako pak Sanader sa mogućim istomišljenicima odluči podržati Kosoričinu Vladu, to će mu biti odlična prigoda da fundamentalno naškodi svojoj nasljednici, i to dugoročno, zaključuje profesor Puhovski.
I dok jedni kažu da je ova inicijativa opravdana, jer otvara dodatni prostor za artikuliranje vlastitih stavova, drugi procjenjuju da se radi o još jednom brzopletom potezu Socijaldemokratske partije i njenog predsjednika Zorana Milanovića.
Inicijativa najsnažnije hrvatske oporbene stranke – socijaldemokrata – da se u Saboru glasa o povjerenju vladi Jadranke Kosor dobila je punu potporu ostalih oporbenih stranaka koje zajedno sa socijaldemokratima čine tzv. „kukuriku koaliciju“ – Hrvatske narodne stranke i Istarskog demokratskog sabora.
Je li moguće da oporba skupi dovoljno ruku za izglasavanje nepovjerenja, i kolika je politička težina ove inicijative?
„Ovakva inicijativa nije ništa neobično, pa čak ni onda kada nema potrebnu većinu, odnosno nema mogućnosti da bude realizirana,“ kaže za naš radio profesor predmeta „Politički sustav Hrvatske“ na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti Ivan Grdešić.
„Ali on se zbog toga i ne donosi. Taj zahtjev prije svega ima funkciju mobilizacije kritike protiv Vlade, jer otvara platformu unutar parlamenta, u medijima, u javnom prostoru – rasprave o tome zašto ovu Vladu treba smijeniti i zašto je rušiti prije izbora. Dakle, tu je važno pitanje neuspjeha ove Vlade, kada se postavlja pitanje njezinog preuranjenog odlaska, i to na taj način.“
Kod ovog parlamentarnog mehanizma ne radi se nužno o tome da Vlada bude smijenjena, podsjeća profesor Grdešić:
„Nego je riječ o tome da se povećava pritisak na Vladu, i onda je to – da tako kažem – oporbi strateški cilj: simbolički, politički, medijski i ostalo.“
Sanaderova uloga
Profesor političke filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i politički analitičar Žarko Puhovski ovu inicijativi oporbenih socijaldemokrata vidi kao brzopletu i nedovoljno promišljenu.
„Po mom sudu, radi se o jednoj dosta čestoj bolesti, pogotovo kod mlađih političara, koja se latinski zove ejaculatio praecox. Oni naprosto ne mogu dočekati da se dogodi ono što oni misle da im pripada. A ako tako nastave, dogodit će se isto ono što se desilo na parlamentarnim izborima 2007. godine kada su svi – pa i oni sami – očekivali pobjedu, ali na kraju nije uspjelo, jer su previše to očekivali, a premalo činili.“
Ako oporba i sakupi dovoljno glasova i izglasa nepovjerenje Vladi, izbori bi bili za katolički Božić, što bi za njih bilo loše, upozorava profesor Puhovski:
Puhovski: Izbori za Božić bi gotovo sigurno iz niza dobro poznatih razloga više odgovarali HDZ-u nego oporbi, jer se za Božić malo više sluša svećenstvo
„Izbori za Božić bi gotovo sigurno iz niza dobro poznatih razloga više odgovarali HDZ-u nego oporbi, jer se za Božić malo više sluša svećenstvo nego u ostalim dijelovima godine. A mislim da bi svećenstvo i dalje imalo dosta jasan stav o tome gdje im je osnovna lojalnost.“
Iako je unisoni stav oporbe – „nikako sa Sanaderom“, on će do tada već biti u Saboru i glas njega i mogućih “spavača“ koji bi iz HDZ-a prešli k njemu može biti presudan:
„Naprosto je djetinjasta priča koja glasi: 'Mi ne želimo Sanaderov glas!', jer se glasovi zbrajaju! Koliko ih bude – bude i ne možete reći – ove glasove hoću, a ove neću! Prema tome, oporba bi ostala pod velikim pritiskom prigovora da je eventualno oborila Vladu zahvaljujući Sanaderovom glasu, jer bez Sanadera oni nemaju većinu!“
A ako pak Sanader sa mogućim istomišljenicima odluči podržati Kosoričinu Vladu, to će mu biti odlična prigoda da fundamentalno naškodi svojoj nasljednici, i to dugoročno, zaključuje profesor Puhovski.
