"On dobro razmišlja. On razmišlja ispravno. I ja bih na njegovom mjestu tako razmišljao, ali sam donio odluku i idem u New York."
Uslijedilo je priopćenje iz Ureda predsjednika države u kojem se predsjednik protivi ultimativno sročenim i autonomno donesenim odlukama.
Iz premijerova Ureda sinoć uzvratno priopćenje u kojem se premijer poziva na Ustavni zakon, te odredbu po kojoj je upravo Vlada glavni nositelj suradnje s Haagom.
Profesor ustavnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, Branko Smerdel, citira Ustav:
"Članak 98, stavak I: Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike. Predsjednik Republike se očito poziva na taj članak. Predsjednik Vlade se poziva na Zakon o suradnji sa Haškim sudom, po kojem Vlada ostvaruje tu suradnju. Bit spora je u tome da li je govor pred Generalnom skupštinom UN-a suradnja sa Međunarodnim haškim tribunalom."
I profesor političkog sustava na Fakultetu političkih znanosti, Ivan Grdešić, prednost u nastalom sporu daje predsjedniku države:
"Mislim da u sporu nije riječ o tome tko oblikuje vanjsku politiku jer je u ovom slučaju ona oblikovana jednostrano od strane premijera. Oni nisu razgovarali o tome što će napraviti, pa da je sada nekakav spor nastao u implementaciji. Kada bi predsjednik sada napisao pismo Sekretarijatu UN-a i najavio svoj dolazak i želju da govori povodom te točke dnevnog reda, bez ikakve sumnje i zadrške sekretar UN-a stavio bi njega na prvo mjesto. Protokolarno po presedanu, i po Ustavu Hrvatske i po političkim razlozima, predsjednik je u pravu."
Profesor Smerdel ističe da se 2000. godine, kao član radne skupine za Ustav, osobno zalagao da se predsjednika i premijera definira kao "su-kreatore vanjske politike" uz obavezu prethodnog dogovaranja:
"Činilo mi se da od kada je Sanader predsjednik Vlade, da su dosta dobro uspostavili sustav suradnje i konzultacije. Predizborno je vrijeme i zaoštrena je situacija. Tu se otvaraju problemi. Treba se navići na to da se ustavne odredbe interpretiraju i da tu nikakve preciznije formulacije neće pomoći jer će se i u budućnosti javljati neke nove slične situacije."
Neslužbeno doznajemo da će u New York ipak otputovati premijer Sanader, da već ima rezerviranu avionsku kartu i hotel, da mu se govor piše, te da u New York vodi čak devetočlanu delegaciju, što protivnici opet tumače "predizbornom kampanjom u dijaspori".
Čelnici političkih stranaka su podijeljeni, ovisno o političkoj orijentaciji.
Predsjednik Hrvatske stranke prava, Anto Đapić:
"Mislim da se ni jedan od njih dvojice nije proslavio politikom prema Hagu. Mesić je svoj odnos prema Hagu već pokazao kao zaštićeni haški svjedok, a predsjednik Vlade je nekoliko puta strateški mijenjao svoj odnos prema Haškom tribunalu. Ni jedan nije zaslužio da govori. U ovoj situaciji držim da bi manja šteta za Hrvatsku bila da govori predsjednik Vlade, a svakako nisam da Mesić govori jer su njegovi stavovi oko Haga, po mojoj procjeni, štetni za Hrvatsku."
Saborska zastupnica Socijaldemokratske partije Hrvatske, Ingrid Antićević Marinović:
"Mislim da nema nikakve sumnje da bi trebao ići predsjednik Mesić, koji predstavlja državu. Premijer Sanader je o Haškom tribunalu dosta govorio na splitskoj rivi. Ne znam odakle mu odjednom ta velika želja da govori i u UN-u."
