Vraćajući se ovih dana iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu, samo par stotina metara nakon graničnog prelaza Izačić, zapljesnuli su me predizborni plakati.
Kako su prolazili kilometri, do Banjaluke su se mijenjale stranačke poruke.
Opšta ocjena dijela ovakvog predizbornog predstavljanja partija, koje uglavnom drže vodeće pozicije u Bosni i Hercegovini, jeste da se porukama želi zadržati nacionalna svijest kod birača - pa koliko god iznajmljivanje bilborda košta.
Na prvi pogled, znalo se kojem narodu su upućene poruke s plakata. Anketirani građani tokom prošle predizborne kampanje, 2006. godine, uporno su govorili u novinarske mikrofone: „Ne obraćamo pažnju na poruke s bilborda.“
Stranke su, međutim, ostale dosljedne ovakvom, kažu stručnjaci iz oblasti javnog mnijenja, zastarjelom obliku predizbornih aktivnosti. Zašto i ne bi? Obećanja koja su davali s plakata nisu se odnosila na životna pitanja koja sve više tište običnog građanina, birača.
Dok pljušte nove parole o boljoj budućnosti, nedavna istraživanja o ispunjavanju programskih ciljeva vodećih političara u ovoj zemlji poražavajuća su.
„Ako pobijedimo radićemo 100 odsto da svaki građanin bude ravnopravan, da svaki borac, a posebno šehidske porodice i ratni vojni invalidi osjete bolju Bosnu i Hercegovinu“, pričao je Haris Silajdžić prije ustoličenja u državno Predsjedništvo.
Borcima i invalidima četiri godine kasnije bilo je toliko bolje da umalo nisu zapalili zgradu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, u kojoj participira Silajdžićeva Stranka za BiH.
Milorad Dodik, koji je na početak predizborne kamapnje u Doboj 2006. stigao autobusom, pričao je o izgradnji autoputa Banjaluka - Gradiška ili rekonstrukciji banjalučkog Kliničkog centra.
Ove teme još su itekako aktuelne u Banjaluci, dok entitetski premijer Republiku Srpsku, ako ne helikopterom, obilazi automobilom nabavljenim preko diplomatskog predstavništva u Njemačkoj.
Otrežnjenje
Stranka demokratske akcije ne govori da će ukinuti Republiku Srpsku, ona je svakim danom ukida, konstatovao je davno partijski lider Sulejman Tihić.
„HDZ Bosne i Hercegovine sa svojim programom koji se odnosi na ekonomiju, socijalnu situaciju napraviće kvalitetnije uslove življenja i sretniju budućnost naše mladosti i hrvatskog čovjeka“, kazivao je onomad Ivo Miro Jović.
Hrvatske mladosti iz BiH, ali i onih starijih, u protrazi za poslom i kvalitetnijim životom svakog ljeta sve je više u Dalmaciji.
„Ako je uslov za ulazak u Evropu ukidanje entitetskog glasanja, onda nam Evropa ne treba“, hrabro je isticao Dragan Čavić. Izborni neuspjeh 2006. odveo ga je iz SDS-a uz optužbe i prepucavanja.
Osnovao je zatim Čavić novu partiju, čime je, mnogi misle, razmrvio opozicioni front u Republici Srpskoj, kojem je trenutno vodeća karika Mladen Ivanić, čiji PDP, baš kao prije četiri godine, opet poziva na provođenje reformi.
Tog reformskog zamaha, vidljivo je i iz ove male inventure djelovanja pojedinih naših vodećih političara, malo je bilo zadnjih godina, zbog čega je Bosna i Hercegovina na repu evropskih tokova. Što nas može pomaknuti?
Poruke s bilborda „Došlo je vrijeme“, „Zajedno za Srpsku“, „Država prije svega“, „Snaga Hrvata“, „Snaga kojoj vjerujemo“?
Vraćanje političara retorici i sloganima tipa „stare trube kad zatrube“, u zemlji gdje je alarmantnih 50 odsto stanovništva nepismeno, neće nas nikud naprijed odvesti.
Nakon predizbornog, a potom i postizbornog političkog ludila, obilježenog, ne sumnjajte, izraženom nacionalnom homogenošću, otrežnjenje će građanima stići u vidu sve skupljeg života.
Kako su prolazili kilometri, do Banjaluke su se mijenjale stranačke poruke.
Opšta ocjena dijela ovakvog predizbornog predstavljanja partija, koje uglavnom drže vodeće pozicije u Bosni i Hercegovini, jeste da se porukama želi zadržati nacionalna svijest kod birača - pa koliko god iznajmljivanje bilborda košta.
Na prvi pogled, znalo se kojem narodu su upućene poruke s plakata. Anketirani građani tokom prošle predizborne kampanje, 2006. godine, uporno su govorili u novinarske mikrofone: „Ne obraćamo pažnju na poruke s bilborda.“
Stranke su, međutim, ostale dosljedne ovakvom, kažu stručnjaci iz oblasti javnog mnijenja, zastarjelom obliku predizbornih aktivnosti. Zašto i ne bi? Obećanja koja su davali s plakata nisu se odnosila na životna pitanja koja sve više tište običnog građanina, birača.
Dok pljušte nove parole o boljoj budućnosti, nedavna istraživanja o ispunjavanju programskih ciljeva vodećih političara u ovoj zemlji poražavajuća su.
„Ako pobijedimo radićemo 100 odsto da svaki građanin bude ravnopravan, da svaki borac, a posebno šehidske porodice i ratni vojni invalidi osjete bolju Bosnu i Hercegovinu“, pričao je Haris Silajdžić prije ustoličenja u državno Predsjedništvo.
Borcima i invalidima četiri godine kasnije bilo je toliko bolje da umalo nisu zapalili zgradu Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, u kojoj participira Silajdžićeva Stranka za BiH.
Milorad Dodik, koji je na početak predizborne kamapnje u Doboj 2006. stigao autobusom, pričao je o izgradnji autoputa Banjaluka - Gradiška ili rekonstrukciji banjalučkog Kliničkog centra.
Ove teme još su itekako aktuelne u Banjaluci, dok entitetski premijer Republiku Srpsku, ako ne helikopterom, obilazi automobilom nabavljenim preko diplomatskog predstavništva u Njemačkoj.
Otrežnjenje
Stranka demokratske akcije ne govori da će ukinuti Republiku Srpsku, ona je svakim danom ukida, konstatovao je davno partijski lider Sulejman Tihić.
„HDZ Bosne i Hercegovine sa svojim programom koji se odnosi na ekonomiju, socijalnu situaciju napraviće kvalitetnije uslove življenja i sretniju budućnost naše mladosti i hrvatskog čovjeka“, kazivao je onomad Ivo Miro Jović.
Hrvatske mladosti iz BiH, ali i onih starijih, u protrazi za poslom i kvalitetnijim životom svakog ljeta sve je više u Dalmaciji.
„Ako je uslov za ulazak u Evropu ukidanje entitetskog glasanja, onda nam Evropa ne treba“, hrabro je isticao Dragan Čavić. Izborni neuspjeh 2006. odveo ga je iz SDS-a uz optužbe i prepucavanja.
Osnovao je zatim Čavić novu partiju, čime je, mnogi misle, razmrvio opozicioni front u Republici Srpskoj, kojem je trenutno vodeća karika Mladen Ivanić, čiji PDP, baš kao prije četiri godine, opet poziva na provođenje reformi.
Tog reformskog zamaha, vidljivo je i iz ove male inventure djelovanja pojedinih naših vodećih političara, malo je bilo zadnjih godina, zbog čega je Bosna i Hercegovina na repu evropskih tokova. Što nas može pomaknuti?
Poruke s bilborda „Došlo je vrijeme“, „Zajedno za Srpsku“, „Država prije svega“, „Snaga Hrvata“, „Snaga kojoj vjerujemo“?
Vraćanje političara retorici i sloganima tipa „stare trube kad zatrube“, u zemlji gdje je alarmantnih 50 odsto stanovništva nepismeno, neće nas nikud naprijed odvesti.
Nakon predizbornog, a potom i postizbornog političkog ludila, obilježenog, ne sumnjajte, izraženom nacionalnom homogenošću, otrežnjenje će građanima stići u vidu sve skupljeg života.