Dostupni linkovi

Kakvo je stanje hrvatskih medija danas? Koliko novinari uživaju slobodu u srazu s kapitalom, politikom i vlasnicima medija? Uopće, koliko su novinari, koliko činovnici ili glasnogovornici? Kakvo je stanje medija u kojima se još drži do novinarstva?

Što je s čašću i neovisnošću novinarske profesije u Hrvatskoj? Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Zdenko Duka:

"Čast, dostojanstvo i neovisnost novinarske profesije najviše su ugroženi današnjim čvrstim brakom kapitala, djela politike, političara i vlasnika medija."

Duka je ovo rekao na nedavnom novogodišnjem prijemu kod predsjednika Mesića, a na njega se obrušio izdavač tjednika Nacional, Ivo Pukanić, iznijevši niz teza s kojima bi se itekako dalo polemizirati, ali je - između ostaloga - ustvrdio da nikada u Hrvatskoj nije bila veća sloboda novinarstva, no i da to ne znači da je na razini slobode i njegova kvaliteta. I ta bi se teza dala braniti jer opća je ocjena da je prijelomnih i teških osamdesetih i devedesetih godina Hrvatska, i stvarno i normativno, imala manje sloboda, ali i više kvalitetnog novinarstva nego danas. O tome Igor Kanižaj, asistent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu:

"Kada uspoređujete podatke o čitanosti novina prije 15-20 godina i ove današnje, onda vidite da su se novine puno više čitale. Tada nije bio toliko jak utjecaj oglašivača koji danas postaje, a to je zaista presudan faktor. Iako podaci kažu da se oko 60 posto novina financira od oglasa, a 40 posto od prodaje, sebi dajem za pravo reći da mislim da je taj odnos već 70:30 posto. Novine sve više ovise o oglašivačima. Onda oglašivači diktiraju svoje trendove, šalju svoje poruke i imperative - kupi, prodaj, uzmi, čitaj, gledaj! Zbog toga mislim da se sve više radi o tome da se nama sugeriraju neke vrijednosti koje mi kao građani možda ni ne želimo."

Kanižaj i Gordana Vilović sa Sveučilišta u Dubrovniku lani su obavili istraživanje o vjerodostojnosti hrvatskih novina. Ustvrdili su da je izraziti pad profesionalizma - sve se manje vodi računa o osnovnim novinarskim pravilima, poput onog o više izvora:

"Većina novinara ima dobre namjere, ali problem je u urednicima. Urednici su ti koji bi trebali biti više na strani novina. U novim, suvremenim, modernim uredništvima, pod diktaturom oglašivača, oni sve više odlaze na tu drugu stranu, na stranu menadžmenta, koji ima cilj maksimizirani profit, uz što manje ulaznih troškova, uz što manje troškove novinara, uz što jednostavnija istraživanja dobit što bolje informacije, prodat te informacije, prije svega oglašivačima, a tek onda građanina."

Unatoč svemu, u Hrvatskoj se dnevno proda oko 745.000 primjeraka dnevnih novina, odnosno oko 200 milijuna godišnje i taj broj raste. Što je s televizijama - pitali smo asistenticu na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, Viktoriju Car, koja se njima posebno bavi:

"Naravno da je manipulacija velika zbog toga što, kao prvo, u Hrvatskoj ne postoji odgoj za medije. Kada bi se napravilo jedno sustavno istraživanje televizijske publike, uočilo bi se koliko većina ljudi pasivno gleda televiziju i koliko se zapravo vjeruje upravo tim nekim paušalno izgovorenim rečenicama i stavovima, paušalno danim podacima o većinskom mišljenju u odnosu na nešto."

Kao naročit problem Viktorija Car iznosi prikriveno oglašavanje:

"Koje je teško detektirati ukoliko gledatelj stvarno nije aktivan, tako da se može velika reklama sakriti u nekom prilogu od dvije do pet minuta. Ako je taj prilog napravljen na temu nekih novih tehnika masaže ili aroma-terapije i ukoliko je u potpunosti snimljen u nekom kozmetičkom salonu, a pri tome je dano do znanja u kojem kozmetičkom salonu, i razgovara se sa nekim djelatnicima iz tog salona, onda to nije ništa drugo nego oglas koji nije bio obilježen kao oglas."

Problem prikrivenog oglašavanja koje dovodi u pitanje i etičnost i profesionalnost, postoji, ne samo u ekonomskom, nego i u političkom marketingu, pa i u pokušajima pranja obraza kriminalnih skupina - i prisutno je, ne samo na televizijama, nego i u tiskanim medijima i u onima koji pretendiraju biti nacionalni politički tjednici.

Danas u Hrvatskoj, među tjednicima, jedina ozbiljna novina je ona, koja je jednim svojim dijelom, satirička - Feral Tribune. I Feral jedini na novinskom tržištu uopće nema oglašivača. Upravo ga to čini ekonomski nestabilnim. Vidjet će se što budućnost nosi Feralu jer do kraja ovog mjeseca, kako je najavio direktor Europa press holdinga (EPH), Stipe Orešković, ta moćna kuća će ga konačno preuzeti. Feral će izmijeniti izgled, a hoće li i sadržaj? Suvlasnika EPH-a, Nina Pavić, za sada ima ohrabrujuće riječi:

"Okruženje u kojem posluju hrvatske novine, poslovno okruženje, porezno okruženje je takvo da ono nije omogućavalo život takvim projektima, a mislim da je to ono loše i opasno za hrvatsko društvo i hrvatsku demokraciju, te da se mora naći načina kako pomoći takvim projektima."

I nakon preuzimanja Ferala riječki dnevnik Novi list ostat će jedini u većinskom vlasništvu zaposlenih. I to izgleda neće biti dugog vijeka jer i u Novom listu su snažne one snage koje traže tzv. strateškog partnera koji će financijski osnažiti novinu, ali i izmijeniti vlasničku strukturu, pa možda i samu novinu. Glasovi novinara, poput Dražena Herljevića, u opasnosti su da će ostati u manjini:

"Bilo bi najbolje sačuvat jednu samostalnu poziciju, neovisnu i od ekonomskih i od političkih centara moći, koliko god je možda danas iluzorno o tome govoriti. Ali, evo do sada, smo uspjeli u tome, pa bi bilo dobro da i na dalje to ostane tako."
XS
SM
MD
LG