Dostupni linkovi

*U Bosni i Hercegovini stambeni fond obnovljen oko 60 posto. Najviše obnovljenih stanova i kuća na području Federacije – skoro 70 posto. *Savez izbjeglica BiH se zalaže za uvođenje tzv. socijalne ili državne penzije. *Zahtjev za izvršenje punomoćne sudske odluke može se podnijeti u roku od 10 godina. *U Mostaru počinje obnova stambenih objekata za ljude koji još uvijek žive u kolektivnim izbjegličkim centrima. *U sela oko Olova, uz obnovljene kuće, vraća se i život.

* * * * *

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je sačinilo informaciju o dosadašnjoj realizaciji Strategije BiH za provedbu Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, u kojoj su prezentirani svi relevantni podaci o stanju u oblasti povratka u BiH, a s obzirom da ovaj proces nije završen, Ministarstvo je sačinilo Akcioni plan za reviziju Strategije.

Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, u Bosnu i Hercegovinu se vratilo oko 1.025.000 osoba, od kojih je oko 442.000 izbjeglica i oko 583.000 raseljenih osoba. Od ovoga broja, na područje Federacije BiH vratilo se ukupno oko 750.000 osoba, na područje Republike Srpske oko 255.000, a u Brčko Distrikt BiH oko 21.000 osoba. Gotovo stoprocentno je vraćena imovina predratnim vlasnicima.

Tokom rata, prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, uništeno je oko 452.000 stambenih jedinica, a do kraja 2005. godine obnovljeno je oko 260.000 stambenih jedinica. Stepen obnovljenosti stambenog fonda dostigao je procenat od skoro 60 posto. Najveći stepen obnovljenosti je u Federaciji BiH – 66,7 posto, u Brčko Distriktu BiH – 46,3 posto, a najniža stopa je u Republici Srpskoj – oko 40 posto.

Blizu 40.000 porodica želi da se vrati u svoje prijeratne oštećene ili uništene domove, za čiju je rekonstrukciju potrebno osigurati oko 600 miliona KM. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH naglašava da ovim porodicama, osim krova nad glavom, treba osigurati održivi povratak (zapošljavanje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, obrazovanje), za što je procijenjeno da treba više od 400 miliona KM.

Revizija Strategije provedbe Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma će obuhvatiti najnovije podatke o ukupnom stanju u oblasti povratka, koji će biti prezentirani svim relevantnim institucijama i javnosti.

Kreirati i fond za socijalni razvoj

O posljednjim akcijama Saveza udruženja – udruga izbjeglih raseljenih i povratnika, te o reviziji Strategije za ostvarivanje Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog Sporazuma, govori predsjednica udruženja Mirhunisa Zukić:

RSE: Savez udruženja – udruga izbjeglih i raseljenih osoba BiH, ovih dana je apelovao na organe vlasti u BiH, kako bi se – nakon posljednjih poskupljenja životnih namirnica i usluga, te inače loše socijalne situacije ljudi koje ova udruženja zastupaju, preduzelo sve kako bi bio zaustavljen pad životnog standarda. Pri tom ste postavili i određene ciljeve.
Zukić: Ono što je za nas jako bitno, to je ostvarivanje tri vrlo važna cilja u narednom periodu – kreiranje fonda za socijalni razvoj nerazvijenih područja, kreiranje sredstava za ruralni razvoj i zapošljavanje, kao i uvođenje tzv. instituta socijalne odnosno državne penzije. Za ove strateške ciljeve smo se odlučili na osnovu preporuka Evropske unije Vijeću ministara. EU je, naime, ukazala da je neophodno da se u narednom periodu radi na ovakvim politikama. To nas je obradovalo i mi smo pokrenuli veliku kampanju u koju će biti uključena 93 lokalna udruženja, i to ne samo udruženja izbjeglica nego i sve ostale nevladine organizacije. Podržaće nas Centar civilnih inicijativa i krenućemo u realizaciju tih ciljeva.
RSE: Zanimljiva je ova vaša ideja za tzv. socijalnu ili državnu penziju. Kakva su obrazloženja, a prije svega, kakvi su izgledi da se to ostvari?
Zukić: Postoji određen broj starijih osoba – starijih od 65 godina – koje ne primaju ni penziju, niti socijalnu pomoć, a predstavljaju vrlo ranjivu skupinu. Institut socijalne penzije bi dijelom rasteretio i socijalne radnike, a u isto vrijeme bi se omogućio život ljudima koji trenutno nisu u mogućnosti da dobiju radno mjesto, niti da budu korisnici sredstava koja Zavodi za zapošljavanje nude. To je kategorija koja je sticajem okolnosti došla u nemilost državnih institucija i lokalnih vlasti. Mislimo da će država BiH shvatiti da je ova preporuka EU neophodna.
RSE: Ovih dana imate niz sastanaka posvećenih unapređivanju životnog standarda, ali i predloženoj reviziji Strategije povratka i ostanka.
Zukić: Mi smo jednostavno suočeni sa surovom realnošću. Znamo da je odgovornost za proces održivog povratka kompletno prenesena na lokalne vlasti i državne institucije. Međutim, pitanje je da li su lokalne vlasti spremne da preuzmu tu odgovornost, odnosno da li one objektivno mogu preuzeti tu odgovornost sve i da hoće, odnosno da li su dovoljno educirane da bi mogle obavljati tu ulogu u ovom procesu koji je veoma odgovoran. Mi nastojimo da budemo partneri lokalnim vlastima u tom procesu preko naših lokalnih udruženja i da budemo partneri države odnosno Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Ono što bi mi kao nevladina organizacija mogli tu da učinimo pokazuju rezultati našeg dugogodišnjeg rada. Mi imamo u tome iskustva i educirani smo. Želimo im pomoći da se konačno taj proces, odnosno ta agonija održivog povratka završi, bar za one koji postoje u bazi podataka Ministarstva za ljudska prava (43.000 beskućnika). Tu računamo sve kolektivne centre i ljude koji se nalaze u stanju socijalne potrebe, a koji se sada nalaze na spiskovima Evropske razvojne banke, što implementira Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice.
RSE: Kako ste zadovoljni predloženom revizijom Strategije za konačno ostvarivanje Aneksa 7?
Zukić: Ona je obuhvatila sve sektore. Zadovoljni smo iz razloga što smo vidjeli učesnike, vidjeli smo sve institucije koje su parcijalno rješavale ove probleme. Nadamo se da će Strategija obuhvatiti i postaviti instrumente implementacije u rješavanju tih problema, tako da ćemo tačno znati koje institucije su nadležne i koji je rok do kojeg moraju završiti svoje obaveze. To do sada nismo imali, odnosno do sada je to bilo samo deklarativno. Sada, međutim, vidimo zaista izlaz iz ove kompleksne situacije. Konačno u BiH pričamo o pozitivnim stvarima i o pozitivnim primjerima, ne samo povratka, nego života. Mislim da će ova Strategija, ako se bude doslovno primijenila, imati velike rezultate.
RSE: I vi ste imali kampanju kako bi se priveo kraju ovaj, jedan od sigurno najznačajnijih poslova države BiH – ostvarivanje Aneksa 7.
Zukić: Naša kampanja je išla ka tome da dođe do izmjene, odnosno revizije Aneksa 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno te Strategije koja je 2002. godine upravo dovela Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u koordinirajuću ulogu, a ne u vodeću ulogu u procesu povratka. Dakle, entiteti su preuzeli odgovornost, a ministarstva koordinirajuću ulogu. Tako da smo željeli da naredna revizija obuhvati sve segmente procesa povratka, od rekonstrukcije, povrata imovine, elektrifikacije, infrastrukture, zdravstva, socijalne zaštite, obrazovanja, rada i zapošljavanja, sigurnosti, deminiranja i naravno ono što su cijelo vrijeme bili problemi u procesu povratka – naknada štete. Dakle, da taj proces traje u narednom periodu i da se riješi do 2010. godine. Moralo je doći do analize stanja u BiH kada su u pitanju i potencijalni povratnici, da se uključe, dakle, i Vijeće ministara sa svim resornim ministarstvima koja se tiču ovih oblasti i naravno da se uključe entitetske vlasti i ne samo Ministarstva za rad, socijalnu politiku i izbjeglice, nego i ostali vezani za ovu Strategiju. Tako da, pored vladinog sektora, imamo 70 učesnika. Tu su predstavnici međunarodni organizacija, tu su predstavnici nevladinih organizacija. Mi smo, dakle, najzaineresiranija grupa civilnog društva, koja je imenovala svoje predstavnike u svim segmentima i radi na izmjeni te Strategije.
Nastavlja se obnova u Mostaru

U okviru projekta rješavanja alternativnih kolektivnih smještaja pod nazivom CEB, u Gradskoj upravi Mostara je upriličeno potpisivanje tripartitnog ugovora o obnovi 53 individualna stambena objekta. Ugovor su potpisali gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić, predstavnik Federalnog ministarstva za izbjeglice i raseljene osobe Džemail Ćibo, a u ime korisnika potpis je stavio Salih Feriz. Tako će ovaj sedamdeset-dvogodišnji godišnji Mostarac, zajedno sa još 52 sugrađanina, konačno imati pristojne uslove za život:
«Stvarno sam uzbuđen. Kao starija udavača pred svadbu. Samo da se to obnovi i onda u zavičaj, u rodni kraj
Svrha projekta je gašenje kolektivnih smještaja. Potpisani su ugovori za 53 kuće, u vrijednosti oko 1.080.000 KM. Grad Mostar će riješiti pitanje infrastrukturnih priključaka, te dokumentaciju iz katastra i gruntovnice, obećao je gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić:
«Najveća mi je želja da ovi ljudi u roku od nekih 30 do 60 dana usele u svoje domove, odnosno da će ovo što je potpisano za vrlo kratko vrijeme biti i realizirano.»

Federalno ministarstvo za raseljene i izbjegle osobe je završilo proceduru odabira izvođača radova za ovaj projekat i u najskorije vrijeme će početi radovi, rekao je Džemail Ćibo:
«CEB projekat podrazumijeva izgradnju, u ovoj drugoj fazi, 453 kuće na prostoru FBiH, od čega je 100 objekata na prostoru Hercegovačko-neretvanskog kantona.»
U kolektivnim centrima na području Mostara još uvijek je oko 100 osoba koje čekaju obnovu svojih domova…
Naš reporter Kadir Plećan u posjeti Kruševu, u okolici Olova
Više od 90 posto prijeratnih stanovnika naselja Kruševo kod Olova vratilo se u ovo povratničko mjesto. U ovo područje, gdje usljed ratnih dejstava ni kamen na kamenu nije ostao, ponovo se vratio život. Izgrađeno je preko 60 kuća, izvršena je elektrifikacija, uveden je telefon, u toku je izgradnja vodovoda, a nedavno je završen još jedan broj kuća zahvaljujući UNHCR-u i humanitarnoj organizaciji CRS. Četrdesetogodišnji Vehadem Bešlija, ovu pomoć čekao je punih osam godina:
«Vratio sam se 1999. godine. Napravio sam si sam provizornu strehu nd glavom. Nije bilo ni vode, ni struje, ničega. Kupatilo sam napravio i uveo vodu uz pomoć donacije.»
Primjećujemo da su na kući urađeni tek grubi radovi, pa smo ovog penzionisanog ratnog vojnog invalida pitali kako će to sam završiti?
«Snalaziću se. Još uvijek sam u jednoj sobi s djetetom. Dijete mi ima bronhitis, jer živimo u vlagi. Ali dobro je, pomogli su koliko su mogli.»
Daleko od komfora, čak ni blizu optimalnim uslovima, i opet tako govore povratnici, sretni što su svoji na svome, što konačno, poput Ermina Bešlije, nakn devet godina života u kolibi, imaju vlastiti krov nad glavom:
«Vratio sam se u septembru 1998. godine. To su bile teške godine, ali uspio sam nekako preživjeti i dočekati bolja vremena.»
Sa svojom četveročlanom porodicom trenutno je čak i bez struje:
«Jeste, ali i to će biti riješeno za par dana. Znači, biće još povoljniji uslovi za život. Ja sam zadovoljan. Htio bih se zahvaliti svima onima koji su izašli u susret meni i mojoj porodici, koji su nam vratili nadu u život, koji su vratili osmijeh na naša lica.»
A u kući Fadila Bešlije svirka i pjesma, kojima je ovaj prvi povratnik pobjeđivao i pobjeđuje sve povratničke nevolje.

Odgovori iz udruženja "Vaša prava"

Na pitanja slušalaca odnosno posjetilaca web stranice slobodnaevropa.org odgovara Ermin Korda, menadžer sarajevske regije u udruženju za pružanje besplatne pravne pomoći «Vaša prava» BiH. Pitanja su stigla iz Velike Kladuše:
RSE: Radnik iz Agrokomerca postavio je dva pitanja, a prvo glasi: «Radi se o vraćanju i dodjeli stanova na kojim postoji stanarsko pravo, za koje nije podnesen zahtjev za povrat i koji su vraćeni vlasnicima – preduzećima. Bio sam na 19. mjestu od ukupno 56 stanova u mom preduzeću, ali sam izbrisan sa liste iz meni nepoznatih razloga. Imam porodicu i nemam na drugi način riješeno stambeno pitanje. Zanima me koji su kriteriji za dodjelu ovih stanova?»
Korda: Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova u Federaciji BiH, koji je donesen 30. marta 2005. godine, uređeni su uslovi i načini vraćanja stanova davaocu stana na korištenje, dodjela tih stanova i njihova prodaja. Radi se o stanovima koji nisu vraćeni osobama koje su do 30. aprila 1991. godine imale svojstvo nosioca stanarskog prava u postupku povrata stanova, shodno Zakonu o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima. Takvi stanovi su se trebali povratiti vlasnicima stanova – firmama – do 19. maja 2006. godine, od strane nadležnog stambenog opštinskog organa. Davalac odnosno vlasnik stana raspolaže stanovima na način da se stanovi dodjeljuju po prioritetu porodicama svojih radnika poginulih u ratu, svojim radnicima ratnim vojnim invalidima i invalidima rada, svojim radnicima demobilisanim borcima, penzionisanim radnicima koji od dana stupanja na snagu ovog zakona nisu na drugi način riješili stambeno pitanje, deficitarnim kadrovima i ostalim radnicima koji do dana stupanja na snagu zakona nisu na drugi način riješili stambeno pitanje. Dodjela stanova se vrši na osnovu rang liste utvrđene na prijedlog sindikata davaoca odnosno vlasnika stana, znači firme, u skladu sa važećim internim pravilima firme. U situaciji gdje je izvršena privatizacija preduzeća i kada je došlo do ispisa preduzeća iz sudskog registra, stanovima raspolaže općina po gore navedenim kriterijima. Ukoliko slušalac smatra da je izvršena povreda odredaba zakona kada su u pitanju njegova prava, predlažemo ulaganje adekvatnog pravnog sredstva u cilju pobijanja akta na osnovu kojeg je izvršena dodjela stanova.»
RSE: Drugo pitanje istog slušaoca: «Od direktora sam na korištenje dobio poslovni prostor, koji je služio kao stambeni od kada zgrada postoji. Međutim, nikada nije bio prijavljen nadležnom organu za održavanje i upravljanje stanova u društvenoj svojini. Pokušao sam da dobijem Ugovor o stanarskom pravu, ali su mi u opštini rekli da to ne može, odnosno da nema pretvaranja poslovnog u stambeni prostor. Zanima me ima li načina da opština promijeni namjenu (iz poslovnog u stambeni objekat)? Imate li bilo kakvu preporuku da riješim svoje stambeno pitanje? Moja porodica i ja nemamo gdje živjeti.»
Korda: Zakonom o prostornom uređenju reguliše se oblast promjene namjene građevine. Pod promjenom namjene građevine se podrazumijeva promjena stambenog prostora u poslovni i obrnuto, kao i promjena djelatnosti u poslovnom prostoru, ako takva promjena ne mijenja uvjete korištenja te građevine, okolnih građevina i prostora odvijanja prometa i očuvanje okoliša. Obzirom da je oblast prostornog uređenja u nadležnosti kantona, slušalac bi trebao uputiti zahtjev općinskoj službi prostornog uređenja Općine Velika Kladuša za izmjenu namjene predmetnog dijela građevine odnosno korištenja poslovnog prostora u stambeni prostor. Iz pitanja se može zaključiti da slušalac već duži vremenski period koristi navedeni prostor za stanovanje. Tako da se može smatrati da predmetni prostor, bez obzira što je poslovni, predstavlja njegov dom, shodno članu osam Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, što predstavlja još jedan osnov da se zahtjev za izmjenu namjene prostora iz poslovnog u stambeni riješi pozitivno. Međutim, opet kažem, neophodno je prvo podnijeti zahtjev, pa nakon što nadležni organ donese odluku, vidjeti šta dalje činiti.
RSE: Pitanje radnice iz Agrokomerca: «Dana 6. maja 2005. godine Općinsi sud Velika Kladuša donio je presudu kojom se firmi Agrokomerc nalaže isplata zarađenih a neisplaćenih plata za period 1. marta 2003. do 31. decembra 2004. godine u iznosu od oko 10.000 KM. Presuda je bila pravosnažna na dan 24. maja 2005. godine, međutim do danas tužena strana nije ispoštovala ovu presudu, odnosno nije isplatila zarađene plate. Molim vas da me savjetujete kako da ovu presudu dovedem do izvršenja?»
Korda: Izvršenje pravomoćnih presuda sudova uređeno je Zakonom o izvršnom postupku. Ako slušateljica želi naplatu od dosuđenog iznosa, mora podnijeti prijedlog prema Općinskom sudu u Velikoj Kladuši radi izvršenja presude kojom je utvrđena obaveza Agrokomerca da slušateljici isplati 10.000 KM. Najbrži postupak izvršenja u ovakvim slučajevima je blokada žiroračuna Agrokomerca i pljenidba novčanih sredstava do iznosa utvrđenog u presudi. Osim pljenidbe novčanih sredstava, namirenje se može izvršiti i pljenidbom i prodajom pokretne imovine i nekretnina Agrokomerca, a sve u cilju namirenja slušateljice. Na kraju želim upoznati slušateljicu da se prijedlog za izvršenje pravomoćne presude može podnijeti u roku od 10 godina od dana pravomoćnosti presude.
RSE: Za pomoć se ovi slušaoci mogu obratiti kancelariji organizacije «Vaša prava u Bihaću, ulica Bihaćkih branilaca 5, broj telefona 037 314 059. Putem ovog broja telefona moguće je dobiti preciznija uputstva kako ostvariti svoja prava, a mobilni timovi pravnika posjećuju Veliku Kladušu, Bužim, Cazin i Bosansku Krupu.
Korda: Mislim da će biti malo problematičnije promjene namjene prostora iz poslovnog u stambeni. Mada, opet kažem, po meni ne bi trebalo da bude problema. Pogotovo što pretpostavljam da pretvaranje tog poslovnog prostora u stambeni neće ništa narušiti, neće narušiti okoliš, neće narušiti promet. Ali konkretna situacija je konkretna situacija, tako da ne mogu zasigurno reći da li će se u tome uspjeti ili ne. Bitno je da je zakon uredio tu mogućnost, treba pokrenuti postupak i vidjeti kako će se to sve odvijati.
RSE: Ako bude volje, sve će se to riješiti.
Korda: Ja sam namjerno spomenuo član osam Evropske konvencije o pravu na dom. Bez obzira što poslovni prostor ne može biti dom. Ali sama činjenica da neko duži vremenski period negdje živi, i to sa članovima svoje porodice, taj prostor čini njegovim domom, bez obzira što se radi o poslovnom prostoru.
XS
SM
MD
LG